Razglednica iz Martinca - dnevnik jednog povratnika (4. dio)

Sad sam opet tu. Šećem bivšim voćnjakom. Sjećam se šećući nekih detalja koji su se događali na istom mjestu pred pedeset i više godina… Imali smo jednu jabuku sa povećim žućkasto-zelenkastim kiselkastim plodovima. Cijelu krošnju te jabuke je prekrila vinova loza koja je dobro rodila crno grožđe. Ljetom sam se uvlačio u onaj mirisni šator, penjao u krošnju stabla i uživao u mirisu i okusu grožđa i jabuka. Uživao u čavrljanju i pojenju ptica,  zujanju pčela, šuškavom lepršanju leptirovih krila. Sva ta bića su se u isto vrijeme zajedno sa mnom sladila i naslađivala. Prisjećam se opet onih priča koje su imale veze s istim ovim meridijanima i paralelama. Ovdje jedna od tih crtica koje mi je kazivala baka… Okapala je kukuruz. Čistila ga od korova. Mene, koji još nije hodao, posjela je u isto vrijeme na rub kukuruzišta. Žena se zanijela u poslu a kad se sjetila pogledati kako sam i što radim, imala je što i vidjeti. Otpuzao sam do kukuruza koje je oplijevila i vrijedno ih čupao… Bio sam već onda, na moj poseban i prepoznatljiv način, vrijedan. 

U birtiji Goliath u St. Gallenu, u koju sam skoro pa redovno zalazio, sjedio sam i onog jednog, vjerojatno više tmurnog nego svjetlog dana. Kraj mene, slično meni mlad muškarac. Imao je jako svijetlu, dugu kosu. I crvene obraze kao najzdravija seljančica. Odlučio sam progovoriti. Na lošem mi engleskom. Popili smo pive. Razumijeli se skroz. Promijenili birtiju. Obližnji Filou. Poslije nekoliko piva i nakon izmijenjenih adresa Mäx se uputio doma u gradić Wil koji je udaljen možda 30 km od St. Gallena.

Prošlo je nekoliko dana. Čuli smo se telefonom. Pozvao me k sebi a ja sam se pozivu rado odazvao. Pričekao me na željezničkom kolodvoru. Otišli smo u njegov stan u kojem nas je čekala njegova djevojka. Zanimljivo mi je bilo njezino prezime. Prezivala se nazivom jedne dobre švicarske pive. Poklonio sam im sliku. Rekli su da im se sviđa. Mäx mi je za uzvrat dao muzičku kazetu s odabranom muzikom koju sam onda jako rado slušao.

Pijuckali smo. Zatim je Vreni, Mäxova cura, spremila klopu. Käsefondue! Dio švicarske tradicionalne kuhinje. Rastopljen sir u loncu koji bude stalno prigrijavan odozdo sa otvorenim plamenom. U rastopljeni vrući sir umakali smo komadiće kruha. Otkriće te i takve švicarske kuhinje me zabavljalo. Puno poslije sam otkrio i druge vrste fondue jela.

Nakon večere smo otišli na koncert na kojem su se na pozornici „trošili“ neki polumetalci - poluteški rokeri. Nisam bio niti malo očaran njihovim nastupom. Kao da sam na tren počeo gubiti smisao za stvarnost. Vrativši se iz neke vrste transa shvatio sam da smo negdje drugdje. Obično se čini da je čovjek, kad dođe k sebi, negdje drugdje! 

Nalazili smo se u diskoteci Remise. Tamo pokraj visokog silosa. Otišao sam u gužvu čagati. Mahao sam sa sobom na način da se nije moglo ne primijeti me. Tresao sam glavom, vrtio dugu kovrčavu kosu… Kao na najluđim i najveselijim selskim zabavama u gotovo svim selima oko Čazme, a na kojima je svirala naša lokalna, onda legendarna grupa Hobby.

A sad sam opet tu. Skratio sam grane deblu stare jabuke koju više nije prekrivala loza nego imela. Iscrpila je kroz sve te duge godine ukupnu energiju stabla jabuke. Čak joj je i deblo šuplje. Rezanje grana je bio moj očajnički pokušaj spašavanja onog što se možda još da spasiti. Ako bude sreće, pomladit će se. Ako bude sreće, umrijet ćemo kasnije zajedno. Srušit se u bakine cvjetove narcisa koje se proljećem rado i ponosno pokazuju tu oko debla jabuke. I narcise su dokaz - a ne samo treperenje u mojem srcu - da moja baka nije, nit može bit mrtva. Ona je posebni svemirski putnik koji plovi srebrnom svemirskom lađom. Domahujem joj često, stajući pored naše jabuke. 

(Nastavlja se…)

<< Razglednica iz Martinca - dnevnik jednog povratnika (3. dio)

Razglednica iz Martinca - dnevnik jednog povratnika (5. dio) >>