Razglednica iz Martinca - dnevnik jednog povratnika (3. dio)

Sad sam opet tu. Najčešće na relaciji Martinac - Čazma - Martinac. Dosad uvijek i samo u autu. Kao večeras kad su mi dvije srne, kad sam se vozio u Čazmu, pokazale bijele "stražnjice". Pretrčale su vješto cestu. Vozio sam upaljenim dugim svjetlom. Vraćajući se natrag isto se usudio učiniti i jedan zec. Ili možda ipak zečica? Bilo kako bilo, ono od simpa životinjice je skakutalo s lijeve strane auta mi. Na početku šume Pijesak. U toj smo šumi frend mi, akad. slikar i galerist Franjo Matešin i ja, na njegovu inicijativu, 2022. inicirali prvi umjetnički happening. Već godinu dana kasnije su uz nas u istom programu bili još neki vrijedni umjetnici i ostali kreativci. Ovaj ćemo, za naš kraj novum, nastojati njegovati i dalje. I proširiti okvir događanja.

Na početku mi se dakle činilo da se u Švicarskoj za mene ne može dogoditi ništa značajnog. Ništa spektakularnog. A kao da mi se samo toga htjelo. Bez obzira na moje već opisane polutraume i komplekse. I moju slabu vjeru. Da. Istina je. Bit će da mi se i toga uistinu htjelo… Spektakl! Kakva takva pozornica! Bljesak svjetla… Ipak sam ja lav!

Za one koji uistinu žele učiti i koji su otvoreni za novo, tj. otvoreni za drugo i druge, i koji su spremni akceptirati novo na tuđem terenu, to ne bi smjelo biti preteško i nesavladivo, mislio sam.

U ono sam vrijeme kao došljak iz Juge, imao pravo ostati u Švicarskoj dva puta po tri mjeseca. Kao turist. To će reći, nakon tri mjeseca boravka u St. Gallenu morao sam razmišljati kuda ću sa sobom, koju granicu prijeći a kako bih dobio štambilj u putovnicu. Te se mogao legalno vratiti. Prije svega, u novu neizvjesnost. Tj. u nastavak iste avanture koja se zvala "život malog žutog iz Martinca, nit na nebu nit na zemlji".

Pokušao sam naći bilo kakav posao. U nadi da ima ljudi koji su spremni pomoći stranom dobronamjerniku. Bilo mi je baš nekak dosta teško. Jedva da sam znao izreći po koju riječ njemačkog…

 

Na sreću, boravio sam kratko u Engleskoj. Nedaleko Oxforda. U malom selu zvanom Brightwell Baldwin. Jedan cijeli mjesec dana. Pozvan od moje prave pravcate polusestre.  

Nakon povratka iz Engleske u St. Gallen, ritam, dinamika i način mojeg življenja su se znatno promijenili. Nije mi više bilo dosadno kao prije. Bio sam samosvjesniji i odjedanput na engleskom "blagoglagoljiv". Sa tom i takvom novo skupljenom energijom sam se koristio kad sam se konačno ohrabrio odlaziti u pubove i birtije. Svi mladi Švicarci koje sam upoznao su pričali engleski. Prvo mi nisu posebno vjerovali kad sam im se izjasnio o domovini porijekla mi. Bio sam navodno prvi koji im je jasno i glasno rekao da dolazi iz Hrvatske a ne Jugoslavije. Iako je "ukupna Jugoslavija" još, kao, postojala! Osim toga, izgledao sam skroz "drugačije"! Drugačije od 99,9% "Jugoslavena" u Švicarskoj. Kad sam se puno poslije vratio u Zagreb i posjetio Školu primijenjenih umjetnosti htijući pozdraviti bivše profesore, cure i dečki su iza mojih leđa šaptali, kad sam prolazio hodnikom: "Gle ovo… Simply Red, Simply Red"… Poistovjetili su me sa frontmenom one poznate engleske grupe. Zato primjedba ovdje gore, o meni "drugačijem od"…

A sad sam opet tu. Moram se nosit kak znam činjenicom da se onaj nam jedini ovogodišnji skromni pokrivač snijega pred, sad već više od mjesec dana, rastopio. Malo nakon što me supruga nagovarala da joj kupim sanjke. Prošlo je dosta godina od kad se zadnji put sanjkala. Možda je to bilo one prekrasne svijetle noći u lihtenštajnskim planinama kad je išla na večeru sa kolegicama s posla. Nakon klope i zafrkancije u restorančiću skroz blizu lihtenštajnskog zimskog turističkog centra i skijališta zvanog Malbun, spuštale su se popriličnom brzinom. Ne baš do same doline rijeke Rajne. To ne! Da su pri spuštanju vrištale i cijukale, to se podrazumijeva. A propos, suprugu mi je u blizini Malbuna jednom za malo prekrila snježna lavina. Nesreća je izbjegnuta zato jer joj je noga propala u dubok snijeg na stazi. Dok se ona sa frendicom joj mučila izvući nogu, na možda samo deset metara ispred njih se strovalila masa snijega u dolinu. Preko staze kojom su trebale kročit. Bog živi i pomaže nam. Možda prema zaslugama?

(Nastavlja se…) 

<< Razglednica iz Martinca - dnevnik jednog povratnika (2. dio)

Razglednica iz Martinca - dnevnik jednog povratnika (4. dio) >>