Obitelj Božić i novi život u Hrvatskoj

Broj Hrvata koji u posljednje dvije godine napuštaju Njemačku i vraćaju se u domovinu – udvostručio se. Prema podacima zavoda za statistiku, u Njemačkoj živi nešto više od 14 milijuna stranaca, a na razini Europske unije Hrvati su po brojnosti na petom mjestu. Između prosinca 2024. i prosinca 2025. broj hrvatskih državljana u Njemačkoj smanjio se za više od 12 tisuća.

Sve je više onih koji razmišljaju o povratku, a na tu ih odluku najčešće potiču osjećaj sigurnosti, viša kvaliteta života i ugodnija klima.

Kako izgleda život nakon povratka, dobro zna obitelj Božić – jedna od brojnih koja je tu odluku već donijela. Kod njih je odluka bila jednoglasna.

Marija Božić ispričala je da je njezin suprug predložio da svi uzmu list papira i povuku crtu te s jedne strane napišu razloge za povratak u Hrvatsku, a s druge razloge protiv. Nitko pritom nije međusobno komunicirao dok nisu završili popis. Na kraju su, rekla je, svi imali više razloga za povratak nego protiv njega.

U Hrvatsku su se vratili prije četiri godine, vođeni ljubavlju prema domovini. Početak nije bio lak – susreli su se s birokratskim izazovima o kojima bi, kaže Marija, mogla napisati i knjigu.

Danas su se, međutim, uspješno snašli te vode vlastitu agenciju za prodaju nekretnina.

Marija Božić istaknula je kako je administracija u Hrvatskoj u početku složenija dok se sve ne uredi, no priznaje da su neke stvari ipak bolje organizirane nego u Njemačkoj. Naglašava da je u Hrvatskoj i dalje moguće doći do konkretne osobe, dok je u Njemačkoj sve uglavnom digitalizirano, bez izravnog kontakta, zbog čega se često mora čekati termin. Dodaje kako joj više odgovara hrvatski sustav u kojem se, po potrebi, nekoga može dobiti i telefonom.

Dok su živjeli u Frankfurtu, njemačko gospodarstvo još nije bilo u krizi, no danas i ondje rastu troškovi života. Ipak, ni Hrvatska nije iznimka – cijene namirnica također rastu. Unatoč tome, nekretnine su, i uz značajan porast cijena, i dalje povoljnije nego u Njemačkoj. Za obitelj Božić presudni su, ipak, sigurnost i osjećaj pripadnosti koji imaju u Hrvatskoj – ne samo oni, nego i njihova djeca.

Svoje iskustvo danas rado dijele s drugima koji razmišljaju o povratku. Marija jednom mjesečno organizira druženja za hrvatske povratnike, ističući kako bi voljela da je takva podrška postojala i u vrijeme kada su se oni vraćali.

Uz osmijeh zaključuju – jedino za čim žale jest to što se nisu ranije vratili.