Hrvatsko iseljeništvo – polog Europe u Južnoj Americi

Nakon prošlogodišnjeg 7. Susreta hrvatske dijaspore Južne Amerike, sastali smo se u Montevideu s veleposlanikom Europske unije u Istočnoj Republici Urugvaju, Paolom Berizzijem, kako bi razgovarali o ulozi diplomatske mreže Europske unije na tom kontinentu, aktualnom stanju sporazuma EU-Mercosur te o važnosti skorih izbora za Europski parlament.

Nasmiješen i dobro raspoložen, veleposlanik Paolo Berizzi nije samo izvrsno društvo, nego i osoba čiji je profesionalni put bio usko povezan s Hrvatskom. U Zagrebu je od 2008. radio pri diplomatskoj misiji Europske unije. S ponosom ističe da je rad u završnici pristupanja Hrvatske Europskoj uniji jedan od najvećih uspjeha njegove profesionalne karijere. Od referenduma pa sve do zaključivanja mandata vatrometom na Trgu bana Josipa Jelačića 30. srpnja 2013. Nastavio je raditi za Hrvate u Bruxellesu, u uredu prvog hrvatskog člana Europske komisije Nevena Mimice. Nakon četiri godine provedene u središtu Unije, vratio se diplomatskim misijama. Najprije u Paragvaju, a zatim i u Urugvaju. Budući da je ta daleka zemlja dom aktivnoj zajednici potomaka Hrvata, razgovor smo počeli pitanjem o opsegu njegova rada.  

Veleposlaniče Berizzi, možete li nam reći koje ovlasti ima izaslanstvo Europske unije? Pogotovo ako zemlja članica u državi nema veleposlanstvo, kao što je to primjerice Hrvatska.

- Hvala vam na ovom pitanju jer riječ je o vrlo važnoj temi. Europska diplomatska služba jedna je od najvećih, s 144 izaslanstva diljem svijeta. Na čelu izaslanstva u gotovo svim zemljama stoji osoba s titulom veleposlanika. Djeluju kao veleposlanstva i uglavnom obavljaju četiri zadatka.

Prvi, politički i komunikacijski zadatak jest praćenje političkih događaja u zemlji i izvještavanje Bruxellesa, ali istovremeno i objašnjavanje briselskih stajališta vlastima zemlje. I dio naše medijske službe sastavnica je ovog političkog dijela.

Drugi, ekonomsko-trgovački zadatak obuhvaća razvoj i potporu dolasku europskih investicija, ali i potporu europskim tvrtkama koje su prisutne na ovdašnjem tržištu. Često ima problema jer tvrtka iz jedne ili druge zemlje nema pristup ili ima problem s provedbom lokalnog zakona ili s diskriminatornim pitanjima. Ovdje izaslanstvo Europske unije uime svih država članica intervenira pri vladi i pokušava spriječiti da se to dogodi.

Treći je dio kooperacija, koji je u nekim zemljama najveći dio izaslanstva, jer se u sklopu njega upravlja fondovima koji se daju trećim zemljama. Ovdje u Urugvaju taj je dio manji jer to je zemlja s visokim standardom, pa su financijska sredstava mala u usporedbi s afričkim zemljama ili vrlo siromašnim zemljama u kojima zapravo ima mnogo više novca za kooperaciju. Ipak, to je velik dio našeg rada. Ne toliko u ekonomskom smislu, koliko u kvalitativnom. Projekati koje radimo ovdje u Urugvaju, u razvijenoj zemlji kao što je ova, nisu nevažni. Naprotiv, veliko je zanimanje za njih.

Četvrti je zadatak, možda manje poznat, transverzalan, a tiče se koordinacije europskih država. U mnogim svjetskim zemljama postoje mnoga veleposlanstva europskih zemalja, ali i izaslanstvo Europske unije koje ih usklađuje. Izaslanstvo svaki mjesec organizira sastanak veleposlanika, uređuje dnevni red, promičemo zajedničke inicijative, tražimo da se pridruže inicijativama prema vladi. Radimo projekte na svim razinama, političkoj i ekonomskoj, kako bi zemlje članice postupale koherentno. Na kraju, tu je i kulturni dio, u sklopu kojeg se redovito razmjenjuju informacije o kulturnim inicijativama veleposlanstava. Sve to znači mnogo za projiciranje slike ujedinjene Europske unije i osigurava jače djelovanje. Pokazuje da smo jači zajedno nego kao zbroj naših pojedinačnosti.

Izaslanstvo Europske unije omogućava zemljama članicama, pa tako i Hrvatskoj, da budu fizički prisutne i informirane o tome što se događa u zemlji. Budući da Republika Hrvatska u Urugvaju ima samo konzulat, izaslanstvo je privilegirano mjesto, odakle se može promatrati i proces ratifikacije sporazuma između Europske unije i zemalja zajedničkog tržišta Južne Amerike - Mercosura, koje čine Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj. Što se događa s ratifikacijom tog sporazuma?

- O sporazumu se počelo pregovarati prije više od 20 godina, zatim je bila stanka, a onda su pregovori ponovno počeli. Sjećam se pregovora između 2017. i 2019., koji su zapravo tehnički završeni krajem lipnja 2019., što se tiče trgovinske strane. Politički i suradnički dio pregovora završen je u lipnju 2020. Zatim je Europska unija sporazum stavila na čekanje jer su se politika i javnost zabrinule, posebno u vezi s okolišem i klimatskim promjenama. Ukratko, sporazum se zaustavio na temi održivosti.

Valja se prisjetiti da je 2015. godine potpisan Pariški sporazum i da je postojala namjera da se norme Pariškog sporazuma bolje integriraju u sporazum dogovoren s Mercosurom. To je rezultiralo prijedlogom koji je Europska unija, nakon nekoliko godina, uputila stranama Mercosura početkom 2023.: dodatni protokol s odredbama o održivosti, posebno o zaštiti okoliša. Naši parlamenti, vlade i općenito naše stanovništvo s tim bi odredbama lakše prihvatile sporazum s Mercosurom.

Od srpnja 2023. i posjeta predsjednice Europske komisije Von der Leyen Brasíliji, naš je dijalog postao mnogo življi. Mislim da se shvatilo da je potrebno ubrzati rasprave. Obje strane, i Mercosur i Europska unija, razumjele su to i uspostavljen je novi raspored. Mislim da je bilo više osobnih sastanaka ili videokonferencija u posljednjih pet mjeseci nego u prethodnih pet godina, to jest, ubrzan je tempo koji bi omogućio ponovno određivanje cijele rasprave. S Mercosurove strane, izneseni su novi zahtjevi, a Europska ih unija prihvaća. Trenutačno smo u vrlo intenzivnoj fazi pregovora između europskih službi pod vodstvom Europske unije i četiriju zemalja Mercosura.

Kad je riječ o tom sporazumu, najčešće se govori o tome što dobivaju velike zemlje poput Brazila, Argentine, Njemačke i Francuske. Što je s manjim članicama tih klubova, poput Urugvaja ili Hrvatske?

- Dakle za Paragvaj i Urugvaj, sporazum donosi mnoge mogućnosti u vezi s izvozom njihovih proizvoda. Također pruža prilike jer će nevjerojatno olakšati uvoz europske tehnologije. Ako putujete kroz Urugvaj, zapazit ćete mnogo europske tehnologije u šumskim ili poljoprivrednim proizvodnim aktivnostima. Sporazum će olakšati i međusobne odnose unutar Mercosura jer će se ista pravila primjenjivati u sve četiri zemlje u odnosu prema Europskoj uniji

S europske strane, također postoje velike zemlje koje više izvoze u Južnu Ameriku nego male, ali izvoze proizvode koji se proizvode u Europi. Znam primjere nekoliko zemalja koje proizvode dijelove automobila koji se zatim izvoze kao njemački ili francuski proizvodi, ali zapravo su napravljeni u nekoliko europskih zemalja. To je razvoj tržišta koji je na kraju koristan svima. To je samo govoreći u komercijalnim terminima.

Ali zapravo, sporazum je ne samo komercijalan, nego suradnički i politički. Vratimo se korak unatrag ili pogledajmo stvari na višoj razini, s holističkim pogledom na sporazum. Imamo dva kontinenta koji su krvni partneri i to vidimo u Urugvaju, u Argentini, vidimo to i u slučaju Hrvatske. Koliko samo Hrvata ima u Čileu, Argentini i čak ovdje u Urugvaju!

Mi smo rođaci, imamo iste korijene. Ovdje smo puno više prirodni partneri nego u mnogim dijelovima svijeta s kojima trgujemo. Zapitajmo se što je potrebno napraviti kako bismo se iz rođaka pretvorili u partnere po izboru? Nismo samo rođaci koji se redovito pozivaju na roštilj (asado). Želimo dijeliti stvari, imamo iste vrijednosti.

Dakle, u svijetu koji postaje više multipolaraniji, možemo reći da su ova dva bloka dobro povezana. I za Europsku uniju i za Mercosur bio bi to puno veći sporazum od bilo kojeg dosad.

Ratifikacija takvog sporazuma bio bi, dakle, događaj neupitne geopolitičke i povijesne vrijednosti. Ipak, zanimalo nas je smatra li Paolo Berizzi da ovo tehničko pitanje može izazvati zanimanje građana i biti jednom od tema tijekom izbora za Europski parlament?

- Posljednjih se dana raspravljalo o tome, posebno na razini jedne europske zemlje, u kojoj je njezin premijer izrazio svoje stajalište protiv sporazuma "u sadašnjem obliku", kao što je već jednom rekao francuski predsjednik Emmanuel Macron. No, valja se prisjetiti da se o uvjetima sporazuma još pregovara.

Dakle, sada sporazuma nema. Sporazum postoji tek kad se zna njegov sadržaj, a dosad se ne zna jer se dvije strane nisu složile. Trebat će vidjeti kad završe pregovori i kad se sazna sadržaj sporazuma jesu li europske zemlje za ili protiv, te hoće li biti potreban postupak za postizanje sporazuma koji će vjerojatno uključivati suglasnost Europskog parlamenta, ali i europskih vlada. Zatim će se provesti nacionalno usklađivanje. To bi mogao biti dio izbornih rasprava u dvije ili tri europske zemlje. Kao i uvijek, postoje zagovornici i protivnici sporazuma. Uvijek se govori o onima koji su protiv, ali uvjeravam vas da postoje i zagovaratelji.

Naša je uloga, uloga Europske komisije u ovom trenutku, provesti mandat koji je dobila od država članica i završiti pregovore na najviše mogući zadovoljavajući način te zatim vidjeti može li se postići sporazum.

Stanovništvo Urugvaja većinski je europskog podrijetla. Uz potomke Hrvata, tu su brojni državljani Španjolske i Italije. Možete li nam kratko ilustrirati kako ovdje izgleda glasovanje?

- Prije svega, izborna se pravila razlikuju od zemlje do zemlje. Postoje zemlje Europske unije u kojima građani koji žive u inozemstvu ne mogu glasovati na europskim izborima. U drugima je to moguće. Svako veleposlanstvo organizira svoje izbore prema pravilima koja ta zemlja primjenjuje.

Europska unija i posebno naš ured, u tome imaju ulogu olakšavanja. Potičemo građane Europske unije koji ovdje žive da znaju da mogu glasovati – ako mogu glasovati – i da budu barem upoznati s izbornim raspravama koje se održavaju u njihovoj vlastitoj zemlji, jer njihov glas zatim sudjeluje u nacionalnim glasovima te zemlje. Za Europsku uniju važna je što veća participacija u glasovanju. To je stvar slobode i demokracije. Vjerujem da su mnoge od naših zemalja prošle kroz povijesne trenutke baš kao i ovdje u Urugvaju, kad to nije bilo moguće. Dakle, s obzirom na to da imamo pravo glasa, iskoristimo ga.

Na kraju, osvrnuli smo se i na 7. susret hrvatske dijaspore južne Amerike u studenom prošle godine te ga pitali gdje vidi ulogu zajednica poput hrvatske u razvoju veza s Južnom Amerikom.

- U studenom sam imao čast sudjelovati na 7. susretu hrvatske dijaspore Južne Amerike koji se održao ovdje u Montevideu i bilo mi je vrlo ugodno. Činilo mi se kao da sam kod kuće s toliko Hrvata, bio je to spektakularan događaj! Shvatio sam da postoji velika hrvatska dijaspora i da postoje dijaspore mnogih europskih zemalja. Svi ti ljudi gledaju na domovinu, na svoju zemlju podrijetla, kao referentnu točku. Dakle, sporazum, za ove zemlje, za ove ljude, znači staviti pečat bliskosti, pečat prijateljstva; pečat koji nam jamči da nećemo imati problema u budućnosti ili da, ako ih imamo, postoji mehanizam za njihovo rješavanje. Bila bi to jasna poruka svijetu da želimo trgovati sa svima, ali da s vama želimo trgovati i biti prijatelji, to je velika razlika.

Za veleposlanika Europske unije u Istočnoj Republici Urugvaju - Paola Berizzija, povezanost sa zemljama Južne Amerike temelji se na zajedničkim vrijednostima i predstavlja važan resurs na koji se Europa treba osloniti. U mnogim dijelovima svijeta, takav ljudski i kulturni kapital nije dostupan, dok ga ovdje ima u izobilju. Zaključuje da je naša obveza čuvati ga i razvijati, kako bismo dodatno učvrstili svoje odnose s tim dijelom svijeta.