Hrvatska i Sporazum EU-Mercosur: što slijedi?

Nakon više od 25 godina pregovora, Europska unija i četiri zemlje Mercosura – Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj – potpisali su sporazum koji bi mogao značajno utjecati na gospodarske odnose između Europe i Južne Amerike. Potpis, međutim, ne znači konačnu točku, nego tek početak nove faze dugotrajnog procesa.

Sporazum je potpisan 17. siječnja 2026. u paragvajskoj prijestolnici Asunciónu, iako su mnogi posljednjih godina sve češće sumnjali da će do njega ikada doći.

Komplementarna tržišta, suprotstavljeni interesi

Početkom 21. stoljeća činilo se da su Europska unija i Mercosur idealni trgovinski partneri. Europa izvozi strojeve, vozila, industrijsku opremu te kemijske i farmaceutske proizvode, dok zemlje Mercosura nude sirovine i poljoprivredne proizvode. U tom su kontekstu Njemačka i Brazil bili među glavnim zagovornicima sporazuma.

No upravo zato što sporazum nadilazi bilateralne interese, ovaj ambiciozni projekt suradnje godinama se teško pomicao s mjesta. U pregovorima je trebalo uskladiti brojne, često suprotstavljene interese – prije svega europskih poljoprivrednika i južnoameričkih industrijalaca.

Postignuti sporazum predviđa postupno ukidanje ili smanjivanje više od devedeset posto carina, ali istodobno uključuje i niz zaštitnih kvota i mehanizama, osobito u osjetljivim sektorima.

Politička dimenzija sporazuma

Za Europsku uniju, pa tako i za Hrvatsku, sporazum ima i snažnu političku dimenziju. Smatra se uspjehom jer je dio šire strategije jačanja europskog gospodarskog i političkog položaja u svijetu, diversifikacije trgovinskih partnera i smanjenja ovisnosti u vremenu rastućih globalnih napetosti.

I za zemlje Mercosura sporazum donosi pozitivne političke učinke. Osobito u slučaju Argentine i Brazila, pozdravljen je kao prilika za obnovu političkog dijaloga i jačanje zajedničke suradnje unutar regionalnog bloka.

Što slijedi nakon potpisivanja?

Unatoč potpisu, proces još nije završen. Opozicija sporazumu ovoga se puta uspjela formirati u Europskom parlamentu, gdje je tijesnom većinom – 334 glasa protiv 324 – zatražen zahtjev za mišljenje Suda Europske unije o usklađenosti sporazuma s Ugovorima Europske unije. Hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu pritom su glasovali s šest (6) glasova „protiv“ traženja mišljenja Suda, četiri (4) „za“, dok dva (2) zastupnika nisu sudjelovala u glasovanju.

Sud Europske unije za donošenje mišljenja ima rok od dvije godine. Tek nakon toga privremeni komercijalni dio sporazuma – Interim Trade Agreement (ITA) – mogao bi stupiti na snagu, uz ratifikaciju u Europskom parlamentu i parlamentima zemalja Mercosura.

Politički i suradnički dio sporazuma – EU–Mercosur Partnership Agreement (EMPA) – zahtijeva ratifikaciju svih 27 država članica Europske unije, što znači da bi mogle proći godine prije nego što sporazum dobije svoj konačni oblik.

A gdje je Hrvatska u svemu tome?

Za hrvatske poduzetnike, sporazum otvara veće mogućnosti izvoza na tržište koje je do sada bilo gotovo hermetički zatvoreno. Za potrošače, dugoročno bi mogao značiti i niže cijene pojedinih prehrambenih proizvoda koji se ionako već uvoze.

Za domaće proizvođače pritom je važno naglasiti da kvote ostaju vrlo stroge. Primjerice, uvoz govedine iz zemalja Mercosura ograničen je na 99 tisuća tona godišnje. Kada se ta količina raspodijeli na razinu cijele Europske unije, riječ je o otprilike dvjesto grama po stanovniku godišnje – simbolično, tek jedan odrezak. Drugim riječima, domaća proizvodnja nije izložena nekontroliranom uvozu.

Hrvatska pritom uvozi upravo ono čega nema dovoljno. Iz Argentine su to najčešće kikiriki, oslići i lignje.

Istodobno, ostaje na snazi zaštita čak 344 europske zemljopisne oznake. Među njima je i šest hrvatskih: Baranjski kulen, Dalmatinski, Drniški, Istarski i Krčki pršut te vino Dingač.

Uloga iseljeništva

U svemu tome važnu ulogu ima i hrvatsko iseljeništvo. Osim diplomatskih predstavništava u Brasiliji i Buenos Airesu, Hrvatska se oslanja i na mreže hrvatskih gospodarstvenika okupljenih u gospodarskim komorama u Argentini, Brazilu i Paragvaju.