Oduvijek je sanjala o životu u Hrvatskoj

Rođena u Boliviji, a školovana u Sjedinjenim Američkim Državama, Gabriela Cortés u Hrvatsku je došla zbog obiteljske povezanosti s Bračem. Gabriela je rođena u Oruru, gradu na zapadu Bolivije, najpoznatijem po tradicionalnom i šarenom karnevalu. 

Prije preseljenja u više od deset tisuća kilometara udaljeni Zagreb živjela je i studirala u Sjedinjenim Američkim Državama. Istaknula je kako se često pogrešno pretpostavlja da su se ona i njezina obitelj odlučili preseliti u Europu jer nisu bili zadovoljni životom u Boliviji, što, kako kaže, nije točno. U Boliviji je imala ispunjen i sretan život te bila zadovoljna poslom, studijem i mogućnostima koje su joj bile dostupne, no dodala je da je oduvijek sanjala o životu u Hrvatskoj.

Ideju o Hrvatskoj, istaknula je, u nju je usadila baka, koja je cijeli život nosila pitanja o tome kakav je Brač i često je pričala o želji da se jednoga dana vrati. Objasnila je kako su njezini pradjed i prabaka, porijeklom s Brača, još 1933. godine u potrazi za boljim životom emigrirali u Potosí, tada iznimno bogat rudarski grad i glavni izvor srebra Španjolskog kolonijalnog carstva.

Za razliku od bake, Gabriela je tu želju ostvarila. Tijekom studija medicine uključila se u program studentske razmjene, a zahvaljujući obiteljskim pričama Hrvatska joj je bila prvi izbor. Ispričala je da je po dolasku doživjela iznimno topao doček te da je stručnu praksu obavljala u Kliničkoj bolnici Merkur, gdje je, pod nadzorom mentora, radila s pacijentima i učila o funkcioniranju bolničkog sustava.

 

Zagreb ju je, kaže, snažno dojmio pa je odmah po završetku razmjene pokrenula postupak dobivanja hrvatskog državljanstva. Navela je da u Zagrebu živi već dvije godine te da isto toliko vremena intenzivno uči hrvatski jezik. Istaknula je kako su joj padeži najveći izazov jer često mora dugo razmišljati prije nego što nešto kaže, no dodala je da joj se jezik sviđa i da vjeruje kako će ga uskoro svladati.

Upravo zbog jezika još nije započela postupak nostrifikacije diplome jer su joj u Hrvatskoj liječničkoj komori rekli da je preduvjet položen ispit znanja hrvatskog jezika na razini B2. Gabriela je navela da bi joj preseljenje u Španjolsku bilo znatno jednostavnije jer govori španjolski jezik, koji je jedan od službenih jezika Bolivije, te zato što već ima priznatu diplomu u toj zemlji. Prema njenim riječima, ondje je postupak brz i jednostavan, s obzirom na to da Španjolska ima velik broj liječnika iz Bolivije te da se dokumentacija predaje putem interneta.

Ipak, unatoč činjenici da su liječničke plaće u Španjolskoj veće, naglasila je da u Hrvatsku nije došla zbog novca, nego kako bi napokon živjela u zemlji svojih predaka. Dodala je da ne isključuje mogućnost da se jednoga dana preseli upravo na Brač.

I dok čeka nostrifikaciju diplome, zajedno sa sestrom, također liječnicom, radi u trgovini odjećom. Istodobno, prema procjenama Hrvatske liječničke komore, zdravstvenom sustavu nedostaje oko 500 liječnika primarne zdravstvene zaštite i približno 1500 bolničkih liječnika, dok je više od dvije tisuće liječnika starije od 60 godina i uskoro će ostvariti pravo na mirovinu.