Rocketman hrvatskih korijena: Gary Gabelich i rekord koji je promijenio povijest automobilizma

Kada se govori o hrvatskim iseljenicima u Sjedinjenim Američkim Državama, najčešće se spominju uspješni poduzetnici, vinari, ribari, znanstvenici ili sportaši.

No među njima postoji i jedan čovjek koji je svoje ime upisao u povijest svjetskog automobilizma. Gary Gabelich, Amerikanac hrvatskih korijena, postao je 1970. godine prvi čovjek koji je službeno vozio brže od tisuću kilometara na sat. 

Njegov pothvat nije bio samo sportski uspjeh, nego i tehnološki iskorak koji je obilježio jedno razdoblje u razvoju brzinskih rekorda. Danas njegovo ime zauzima posebno mjesto u povijesti automobilizma, a Hrvati s pravom mogu biti ponosni što je riječ o sinu hrvatskih iseljenika.

Iako Long Beach, grad u južnoj Kaliforniji s gotovo pola milijuna stanovnika, nema brojnu hrvatsku zajednicu, upravo je on obilježio život dvojice poznatih Amerikanaca hrvatskoga podrijetla: igrača američkoga nogometa Boba Petrića i Garyja Gabelicha. 

U neposrednoj blizini nalazi se San Pedro, lučki grad koji je desetljećima bio jedno od najvažnijih odredišta hrvatskih doseljenika na američkoj zapadnoj obali. 

Ondje su mnogi Dalmatinci pronašli posao u ribarstvu, brodogradnji i lučkim djelatnostima, stvarajući jednu od najprepoznatljivijih hrvatskih zajednica u Kaliforniji.

Upravo je u San Pedru 1940. godine rođen Gary Gabelich. Njegovi roditelji doselili su iz Splita, a obiteljski korijeni vodili su na otok Hvar. Poput brojnih hrvatskih iseljenika toga vremena, u Ameriku su stigli tražeći sigurniji i bolji život. Njihov sin odrastao je okružen vrijednostima koje su obilježavale hrvatske obitelji: marljivošću, upornošću i vjerom da se radom mogu ostvariti i najveći snovi.

Još kao srednjoškolac Gary je pokazivao neobičnu strast prema automobilima. Dok su njegovi vršnjaci automobile promatrali kao prijevozno sredstvo ili simbol slobode, njega je zanimalo nešto sasvim drugo, a to je koliko brzo mogu voziti. Sudjelovao je na lokalnim utrkama, proučavao motore i neprestano tražio načine kako iz strojeva izvući još više snage. 

Bilo je jasno da pred sobom ima izniman talent, ali malo je tko mogao pretpostaviti da će jednoga dana postati svjetska legenda.

Šezdesete godine prošloga stoljeća bile su zlatno doba utrka za brzinske rekorde. Svijet je živio u znaku svemirske utrke između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskoga Saveza. Razvoj raketne tehnologije, novih goriva i aerodinamike nije se koristio samo u svemirskim programima nego je pronašao put i do automobilizma. 

Inženjeri su počeli konstruirati vozila koja više nisu nalikovala automobilima nego projektilima na kotačima.

Najpoznatije mjesto za obaranje svjetskih brzinskih rekorda postala je golema slana pustinja Bonneville Salt Flats u američkoj saveznoj državi Utah. Savršeno ravna površina duga više desetaka kilometara omogućavala je vozačima da razviju nevjerojatne brzine bez prepreka. Ondje su desetljećima nastajali najveći rekordi u povijesti automobilizma, a upravo je na toj bijeloj slanoj ravnici Gary Gabelich ostvario svoj životni san.

Godine 1970. sjeo je za upravljač vozila Blue Flame, jednog od tehnološki najnaprednijih projekata svoga vremena. Bio je to automobil koji je više podsjećao na raketu nego na klasično vozilo. Dug, uzak i aerodinamičan, konstruiran je isključivo s jednim ciljem, a to je postaviti novi svjetski rekord u brzini na kopnu.

Blue Flame pokretao je raketni sustav koji je koristio ukapljeni prirodni plin, tada smatran gorivom budućnosti, u kombinaciji s pogonskim sustavom koji je razvijao približno 58.000 konjskih snaga. Bila je to snaga kakvu tada nije mogao postići nijedan konvencionalni automobil. Projekt je predstavljao vrhunac američkog inženjerstva, a upravo je Gary Gabelich dobio povjerenje da ga dovede do krajnjih granica mogućega.

Dana 23. listopada 1970. godine ispisana je povijest. Jureći preko slane ravnice Bonnevillea, Gary Gabelich postigao je službenu prosječnu brzinu od 1.001,259 kilometara na sat. Bio je to prvi put da je jedan automobil službeno premašio čarobnu granicu od tisuću kilometara na sat. Vijest je obišla cijeli svijet. Naslovnice novina slavile su novi rekord, a Gabelich je preko noći postao međunarodna zvijezda.

Za taj pothvat dobio je nadimak Rocketman, čovjek-raketa. Nadimak ga je pratio do kraja života i savršeno opisivao njegovu osobnost: hrabrog čovjeka spremnog pomaknuti granice mogućega. Njegov rekord ostao je nenadmašen punih trinaest godina, što dovoljno govori koliko je bio ispred svoga vremena.

Iako je postigao svjetsku slavu, Gary Gabelich ostao je skroman i neposredan čovjek. Oni koji su ga poznavali govorili su da ga nije zanimala slava nego izazov. Želio je ponovno sjesti u Blue Flame i još jednom pomaknuti granice brzine. Bio je uvjeren da automobil može postići još bolje rezultate, a i sam je vjerovao da čovjek još nije dosegnuo svoj maksimum.

Nažalost, sudbina je imala drukčije planove. Godine 1984. Gary Gabelich poginuo je u prometnoj nesreći. Imao je samo četrdeset i četiri godine. Njegova prerana smrt šokirala je američku automobilističku zajednicu. Iza sebe je ostavio suprugu Rae i sina Guya, ali i osjećaj da je svijet prerano izgubio čovjeka koji je još mnogo toga mogao ostvariti.

Međutim, uspomena na njega nije izblijedjela. Naprotiv, grad Long Beach odlučio je trajno sačuvati sjećanje na svoga slavnog sugrađanina. Već godinu dana nakon njegove smrti dio parka Los Cerritos posvećen je Garyju Gabelichu, gdje je najprije postavljena drvena oznaka u njegovu čast. Kako su godine prolazile, poštovanje prema njegovu djelu nije se smanjivalo. 

Gradsko vijeće Long Beacha jednoglasno je odlučilo da se 2001. godine u parku postavi veliki kameni spomenik s brončanom pločom na kojoj je uklesan njegov životopis. Bilo je čak prijedloga da cijeli park ponese njegovo ime, no na kraju je odlučeno da park zadrži naziv Los Cerritos, dok je njegov središnji memorijal posvećen upravo Garyju Gabelichu.

Veliku zaslugu za očuvanje njegova nasljeđa ima supruga Rae Gabelich. Godinama je neumorno radila kako bi nove generacije upoznale čovjeka koji je pomicao granice mogućega. U njegovu čast ustanovila je dvije nagrade koje nose njegovo ime. 

Gary Gabelich Scholarship pomaže mladima u obrazovanju, dok se Gary Gabelich Rocketman Award dodjeljuje osobama koje svojim sportskim duhom, upornošću i predanošću predstavljaju vrijednosti koje je Gary živio tijekom cijeloga života.

Poštovanje prema Garyju Gabelichu nije ostalo ograničeno samo na Long Beach. Njegovo ime uvršteno je i na Pločnik slave (San Pedro Walk of Fame), gdje se odaje priznanje ljudima koji su svojim djelovanjem trajno obilježili povijest San Pedra. Time je još jednom potvrđeno koliko je njegov doprinos nadilazio svijet automobilizma. 

Za stanovnike San Pedra on nije bio samo svjetski rekorder nego i čovjek koji je svojim životom predstavljao najbolje vrijednosti njihove zajednice.

Za hrvatsko iseljeništvo Gary Gabelich ima posebno značenje. On nije bio političar, književnik ni gospodarstvenik. Bio je čovjek koji je zahvaljujući talentu, hrabrosti i neumornoj želji za napretkom postigao ono što se do tada činilo nemogućim. 

Danas, više od pola stoljeća nakon povijesne vožnje u Bonnevilleu, ime Garyja Gabelicha i dalje izaziva poštovanje među ljubiteljima automobilizma. Njegov rekord možda je u međuvremenu nadmašen, ali pionirski pothvat ostao je neizbrisiv dio svjetske povijesti brzinskih rekorda. 

Gary Gabelich nije ostavio samo brojku od 1.001,259 kilometara na sat. 

Ostavio je priču o snovima koji se ostvaruju, o hrabrosti da se pomiču granice i o hrvatskim korijenima koji su, daleko od domovine, dali čovjeka čije će ime zauvijek ostati zapisano među velikanima svjetskog automobilizma.