Razglednica iz Martinca - dnevnik jednog povratnika (6. dio)

Sad sam opet tu. Pilim motornom pilom metrička drva akacije. Pri piljenju mi došlo k pameti tko mi je iste prodao i pod što! Tzv. mali ljudi su ponekad ne mali prevaranti. Teško mi je razumjeti potrebe prevare barem u jednom centimetru, barem na pola kile vage bilo čega… Skoro pa da sam fasciniran ljudima koji me gledaju u oči i lažu. Jednostavno ne znaju drugačije.

Osim što pilim drva, tačkam ih, tj. uvozim tačkama u ono što je prije bio uvoz u štagalj. Odande smo djed i ja, pred mnogo godina, istovarivali sijeno "na štalu"! To će reći, na prostor ispod krova nad štalom. U štali smo imali skoro pa nikad više od dvije krave. I toliko prasadi. A propos prasad… i svinje… Kad je djed, majčin otac, imao možda dvije godine, pao je u tor u kojem je bila krmača majka s praščićima. Njegov pad, i možda vrisak, je onu krmaču iživcirao do mjere da je ista zgrabila djeda-bebača za petu i šlajdrala po unutrašnjosti tora. Neki tamo susjedi su uletjeli u onaj tužni čas u tor slučajnog zla po malog čovjeka. Spasili bebača kojem je Gospodin dodvorio zadaću postati mi skrbnikom.

Zrakoplovna luka Gattwick, 1990. Sisterica me čekala dugih šest sati. Toliko su mi djelatnici sigurnosti po državu im "rastrančirali pamet". Psiho-sado principima u podzemnim prostorijama. Sisterica me čekala zajedno sa susjedom Jane i njezinih troje djece. Sinovi Neal i Simon i crvenokosa kćerka Deborah. Jer su svi skupa žrtvovali puno vremena za konačni nam susret u živo, trčali smo odmah u prostore podzemnih parkirališta i tražili auto od Jane. Zbog strke i živčanosti to nije bilo najugodnije i najjednostavnije.

Bio sam "privilegiran“ sjediti do vozačice.

Do obiteljske kuće obitelji Bevan u Brightwell Baldwinu stigli smo nakon možda sat vremena vožnje. Tamo je sisterica imala zadaću biti "su-odgajateljicom" dvoje djece. Bevanovi su u ono vrijeme bili na nekom obiteljskom slavlju. Negdje na sjeveru Engleske.

Dan nakon što sam stigao u Brightwell Baldwin ustao sam sa glavoboljom. Navečer je sisterica morala negdje u selu čuvat opet neke klince. Čekao sam domaćine.

Konačno su došli. Klinci su bili nekak fest slatki i ljubazni. Kemija između nas je, samo nakon pola sata njihovog upoznavanja sa strancem, profunkcionirala na najaće! Prije spavanja su mi uskočili u krilo, darovali mi male tople poljupce. Zaželjeli laku noć. Jer sam sentiš tip, onaj me spontani i nepredviđeno ljubazni susret pokrenuo. Emocionalno.

Idućeg sam dana "za kaznu" morao igrati s klincima "Čovječe ne ljuti se". S Philipom, Bevanovim sinom i sa mnom se igrala crvenokosa djevojčica Deborah, kćer susjede Jane. Djeca su mi objašnjavala pravila igre. Na dječjem engleskom. Engleskom na dijalektu im. Meni koji je jedva nekaj malo pričao engleski… Pokušao sam im objasniti da poznam onu igru. I njena pravila. I da nisam blesav kak sam im možda izgledao. Oni su mi objašnjavali i dalje. Objašnjavali… objašnjavali… dugo objašnjavali. I na kraju, kao da su počeli sumnjati u moju tvrdnju da nisam blesav kako možda izgledam. Ispalo je na kraju da sam, mojim nespretnim ponašanjem i minimalnim znanjem engleskog, skoro pa uspio klince međusobno posvađati. Jer nisu više znali čega se i kako sa mnom, slučajnim strancem, igrati a da igra bude pravo dječje veselje i zadovoljstvo. Ah da, jedna od poteškoća u komunikaciji, čak i kad se djeca prepiru, je gluho stanje barem jednog od komunikatora. Taj je puta to uistinu bila Deborah. Bilo mi je žao kad sam to saznao. Tek tad sam razumio da se Philip nije na nju derao nego joj pokušavao prodrijeti do centra uma zaduženog za "unutarnji slušni aparat".

A sad sam opet tu. I te kak svjestan svih propusta koje su napravili majstori posla na kući nam. Majstori koji to možda nit nisu. Prepoznajem razne devijacije društva. Kao i razvoj istog. Nemam više snage da aktivno sudjelujem u popravljanju krivih krivulja. Sve što imam i što vam nesebično nudim je ovaj zapis, vlastito iskustvo i životnu školu koju sam pošteno platio. Čak i s nešto vlastite krvi! O tom, po tom…

(Nastavlja se…)

<< Razglednica iz Martinca - dnevnik jednog povratnika (5. dio)

Razglednica iz Martinca - dnevnik jednog povratnika (7. dio) >>