Zadivljujuća obiteljska priča!

Višanin Vicko Tomić prije točno sto godina u svome je dnevniku opisao životno putovanje koje ga je iz rodnoga kraja odvelo najprije u Čile, a potom u Kolumbiju. To vrijedno svjedočanstvo pronašla je njegova praunuka, koja se s tom obiteljskom pričom prijavila na natječaj organiziran u sklopu projekta Virtualnog muzeja iseljeništva Dalmacije, koji provodi splitsko Veleučilište Aspira.

Kada je davne 1925. godine, u potrazi za boljim životom, s rodnog otoka krenuo na 43 dana dugo putovanje prema Južnoj Americi, Vicko Tomić nije mogao ni slutiti da će njegovo detaljno, vlastoručno zapisano svjedočanstvo postati mali, ali značajan dio mozaika povijesti hrvatskog iseljeništva.

 

Autorica knjige Kulturna baština i identitet: Dnevnik Vicka Tomića, Branka Bezić Filipović, istaknula je kako je odmah po uvidu u rukopis prepoznala njegovu autentičnost i neprocjenjivu vrijednost. Naglasila je da dnevnik ne govori samo o Tomićevu osobnom iskustvu, već i o putovanju koje su prolazili brojni drugi iseljenici, jer je autor pišući zapravo svjedočio u ime cijele jedne generacije.

Put ga je odveo najprije u Čile, a potom i u Kolumbiju, no rodni kraj nikada nije prepustio zaboravu.

 

Njegova praunuka Estefania Quiza ispričala je kako je odrastala okružena pradjedovim uspomenama i pričama o hrvatskoj kulturi, koje je obitelj s posebnom predanošću njegovala, što je na nju ostavilo snažan dojam. Istražujući obiteljsko stablo, među pradjedovim dokumentima pronašla je i njegov dnevnik, nakon čega se prijavila na natječaj za obiteljsku priču koji se već godinama organizira u okviru Virtualnog muzeja iseljeništva Dalmacije, u suradnji s argentinskim podcastom Bar Croata. 

Vrijedan i rijedak povijesni dokument, obogaćen pričama o hrvatskim zajednicama i fotografijama, zahvaljujući angažmanu nekadašnje voditeljice splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika te istaknute istraživačice i autorice više od dvadeset djela posvećenih povijesti dijaspore, Branke Bezić Filipović, prerastao je u knjigu.

 

Prodekanica Veleučilišta Aspira u Splitu Petra Mandac pojasnila je kako je cijeli projekt rezultat gotovo slučajnog spleta sretnih okolnosti. Istaknula je da je Estefania rukopis prijavila putem platforme Virtualnog muzeja, da ga je Branka Bezić Filipović pretočila u knjigu, dok je ona sama napisala pogovor, ocijenivši cijelu priču iznimno zanimljivom.

Riječ je i o iznimno vrijednom doprinosu očuvanju kulturno-povijesne baštine i identiteta.

Branka Bezić Filipović naglasila je kako je dnevnik pisan u dijalektu i arhaičnim jezikom, bez interpunkcije, te da je u tekst intervenirala minimalno, tek koliko je bilo potrebno da se može čitati, dodavši kako je time rukopis postao dio hrvatske kulturne baštine. Djelo ima i snažnu obrazovnu vrijednost. Petra Mandac istaknula je kako joj je, kao predavačici kolegija o kulturnoj baštini, osobito zanimljiv način na koji su iseljenici čuvali vlastiti identitet. Dodala je da su studenti, osobito međunarodni, vrlo angažirani te da im ovakvi sadržaji pružaju priliku da osvijeste važnost očuvanja vlastite kulture i identiteta, ali i upoznavanja drugih kultura, povijesti i jezika.

U međuvremenu se i sama Estefania odlučila produbiti vezu s hrvatskim jezikom i kulturom. Navela je kako danas ima 25 godina, živi u Splitu i radi u hotelu, istaknuvši da joj se život u Hrvatskoj sviđa zbog ljudi i okruženja.

Iako joj Kolumbija, roditelji i prijatelji često nedostaju, ne isključuje mogućnost trajnog preseljenja u Hrvatsku.