Sad sam opet tu. Tu gdje me trenutno raskoš ruža u
cvjetnjaku više nego oduševljava. Bojom, mirisom, izgledom. Za taj raskoš
zahvaljujem mojoj dragoj Zagorki. Uložila je i u njih puno od energije ljubavi.
Sad sam tu gdje nam je gradić po prvi put dobio gradonačelnicu. Točno sam tu
gdje mi se događaju ponekad opet bezveze-nesreće! Na primjer… Trava je već
visoka. Ustanem ranije. Trava je i dalje visoka i još vlažna od rose. Uzmem
ručnu kosu. Stavim brus u vodijer s malo vode. Krenem junački kositi kak su to
u vrijeme mojeg djeda kosili pravi muži. Malo prije kraja prvog reda kojeg sam
htio otkositi… tup! Povučem kosu unatrag… Sledim se. Ne mogu vjerovati što
vidim… Zaklao sam fazanku koja je sjedila na dvanaest jaja. Obuze me očaj, šok…
suze cure kako već dugo nisu curile. Muško sam koje se nije nikad sramilo
plakati. I(li) pokazivati 1:1 osjećaje… I zato bio skoro pa uvijek ismijavan.
Uglavnom od druge "vrste“ muškaraca…
Morao sam kupiti neke potrepštine. Vozeći se prema Čazmi,
sjetih se, možda bih još ipak mogao izvući mrvicu dobra iz zla čina košnje
visoke trave. Vratio sam se doma i pokupio dvanaest fazankinih i fazanovih
jaja. Pitao se, kako i što dalje? Konačno sam se sjetio nazvati jednog od
susjeda i pitati za savjet. "Igrom slučaja" je onog časa imao tri kvočke koje
su jedva čekale sjediti na jajima. Jedna od njih, najdražih mi, sjedi i sad…
A onda u Švicarskoj… Draga Talijanka je prestala dolaziti. (Pročitati molim prijašnje nastavke). Muž joj je opet radio. To mi je jednom rekao Klaus. U prolazu. Pretpostavio sam da se ona sad mora brinuti za sina im. Drago mi je. Sjetio sam se jedne djedove bezobrazne izreke… Imao je on dosta takvih. Moj šepavi djed.
Konačno sam se skoncentrirao na svoju slijedeću izložbu. Dizajnirao sam plakat i pozivnice. Poslao ih u Scuol, Kanton Graubünden. Zaradio sam nešto novaca. Točnije, 300.- SFR. U koncertnoj sali Grabenhalle u St. Gallenu sam brusio stolovima nanos stare boje i bojao ih nanovo.
Jedne večeri je Beat puštao muziku s ploča u već spominjanoj diskoteci "Remise". U Wilu. (Pročitati molim prijašnje nastavke). U diskoteci je bilo samo nekoliko ljudi. Dragi frend mi je ponovno obećao da mogu prenoćiti kod njega. Kratko nakon toga sam porazgovarao s Gaby. Nisam je prije poznavao. Rekao sam joj da sam propustio zadnji vlak za St. Gallen. Gnjavatori poput mene, kad imaju određeni cilj i ako su dovoljno inspirirani, znaju istrtljati čak i ovako nešto:
"Oprosti, možeš li mi pomoći? Živim u St. Gallenu i moj zadnji vlak je otišao prije sat vremena, naravno da večeras moram negdje spavati, a ne želim prespavati na ulici. Imaš li mjesta za mene u stanu a gdje bih možda mogao svoje umorno tijelo polegnuti pored tvojeg? Ne, ne, nisam kao drugi, jako sam sretan kad samo mogu spavati u bilo kojem krevetu. To je sve, vjeruj mi. Ne, ne i ne, ne želim biti loš prema tebi. Skroz sam dobar momak. Izgledam li ti kao neki loš čovjek? Ma daaaaj, ljepotice… Znaš, sutra moram ići u Francusku i ne mogu ići neispavan. A ne mogu spavati negdje na željezničkoj stanici, i ne mogu ići u St. Gallen jer je zadnji prokleti noćni vlak već otišao! Obećajem, bit ću prilično - i čak - skroz dobar. Ako baš moram biti… Oh, mislim da mi se jako sviđa tvoj osmijeh. Zašto ga nisam prije sreo!? Mogli smo biti sretni! Tvoj osmijeh i ja… U redu, zaboravi i… hajde, gurat ću ti bicikl do kuće. Volim gurati tvoj bicikl. Imaš jako lijep bicikl, koliko je koštao? Znaš, volio bih imati bicikl, ali sam jako siromašan, cijeli sam život bio jako siromašan dečko. Da, znam, moguće misliš da smo svi odande loši, prljavi, prokleto glupi. Jer neki od nas to uistinu i jesu. Znaš, nisam od njih. Zbilja ne. Niti oni nisu od mene. Nitko tko voli ubijati nije mi prijatelj. Neću te primoravati na ono… iako bih možda želio da me poželiš. Neću ti ništa uzeti, stvarno ne. Nisam tako loš čovjek. Ne boj se, dušo, nisam blesonja.“
Isprva se ponašala kao da sumnja u me. Ili je možda stvarno sumnjala!? Onda je rekla da mogu spavati kod nje, ali ne s njom! Kad smo stigli u stan, plesali smo. Sting nam je pjevao. Činilo joj se konačno da je cijela stvar postala vrlo ugodna. Zato me pozvala u svoju spavaću sobu. Znojio sam se. Bilo mi je toplo. Previše toplo. Kondomi su već bili ispod mog jastuka, za svaki slučaj. Tuširao sam se. Nježno smo se mazili u krevetu. A onda, onda… onda nam je bilo jako lijepo. Kasnije sam pak saznao da je ono učinila iz neke vrste očaja. Nakon osam godina zajedničkog života s dečkom, ponovno je bila sama. U poprilično dubokoj, psihičkoj rupi. To je sigurno bio razlog zašto nismo niti nakon supermaratona došli do vrhunca, i razlog da me je molila da ne kvarim ovu prekrasnu noć. A rekla je i da više neće misliti na me. Već samo na sebe. Ako odem sljedeće jutro. Nisam joj uništio noć. Ili možda jesam svojim hrkanjem!? Napustio sam definitivno njezin život sljedeće jutro. Na isti način na koji sam došao. Poput rose koja isparava u prozirno ništavilo usred početka novog dana. Poezija? Da. Poprilično loša, trivijalna čak.
I tako sam se opet morao sjetiti djeda i njegovih bezobraznih mudrolija zbog kojih ga je baka jako kritizirala.
A sad sam opet tu. Tu gdje sam se dobrom prijatelju opet morao smijati. I njegovom jadu. U društvu njegove žene… Zubarka mu izvadila zdrav a ne nezdrav zub. Bili jedan do drugoga… Zubi.
Ove godine su dobro rodile šumske jagode. Iza jedne stare kuće. Iznad nje prelijeću ponekad lastavice. Traže njihova stara gnijezda. Njih su okupirala neka druga leteća bića. S mnogim od njih popričam kad navlače gliste po dvorištu. Ili kukce u vrtu. U vrtu je panika. Isti zahtjeva puno vremena i prije svega fizičke kondicije. Naše dvije mace, Sivka i Živko, brzo rastu i sve su razigranije. Živko si je pred koji dan natukao prednju desnu nogu. Zbog tog se smirio i duže vremena ležao u miru. Sivka ga je sažaljevala. Moja je supruga paničarila. Ja sam se umalo napio.
U zadnje vrijeme mi se uglavnom ne slika. Vruće je. Iako da, portretirao sam nema dugo malog mi rođaka. Slavili smo s njim primanje sakramenta prve pričesti. Poklonio sam mu njegov portret. Isti je bio primljen s uzdahom iznenađenja i skoro pa divljenja. Laknulo mi je…
(Nastavit će se)
