La Familia

Obitelj je, tako, posebna stvar: kao što svi znamo, ne možete je birati. Rodite se u njoj, bez da vas je netko pitao - i onda krenu tegobe.

Samo pomislite na nadolazeći Božić (Gdje je prokleti lockdown kad vam treba?). Dilema počinje već u fazi planiranja: kada kamo ići, koji dan većina ljudi ima vremena, tko ima najdalje putovati, s kim se sastajete, koliko dugo možete ostati gdje, tko ima najbolje argumente da ga se bezuvjetno uvažava, čiji su svekar i svekrva zanemarivi, koga možete posjetiti od godine u godinu, koga možete odgoditi za iduću godinu, koga slučajno zaboraviti?

Postavlja se i pitanje o poklonima, od "Ne poklanjamo jedni drugima ništa!" do "Što djeci može koristiti?" ili “Je li u redu pokloniti novac?”. Svatko tko nije skroz izbezumljen od sveg tog organizacijskog ludila, najkasnije će se na zajedničkom druženju zapitati zašto se "svake godine" izlaže kaotičnom spektaklu bučne djece, dementnih staraca, posvađane braće i sestara i premalo alkohola...

Političke rasprave daju božićni šlag na kraju, a mali skandali koje su jedna ili dvije osobe spremile posebno objaviti za vrijeme ove posebne proslave daju sakupljenoj obiteljskoj družini ultimativni božićni ugođaj. Ali naravno ima i lijepih trenutaka. Na primjer kada svi žvaču. Bilo to hostiju, u trenutku kada ste čvrsto odlučili sabrati se i založiti za mir u Novoj godini, ili nakon toga uz vegansko božićno pečenje i kolačiće bez glutena, što vas tjera da brzo odbacite sve svoje kršćanske odluke.

Dok su Hrvati dosta, rekla bih, naprasiti unutar obitelji, njemačke obitelji više vole biti ravnodušne, no to ih ne čini manje dosadnima.

U hrvatskoj obitelji privatnost jednostavno ne postoji, "što je tvoje, moje je". To se jednostavno shvaća kao božanski nalog za zadovoljenje ljudske znatiželje.

 

S vašim njemačkim rođacima, međutim, možete biti sretni ako se barem WhatsApp poruke čitaju; ne biste se nikako trebali usuditi slati glasovne poruke; jer ih nitko neće preslušati.

Takozvani mješoviti brakovi stoga izgledaju kao očajnički - i, ako se bolje pogleda, samo su dosljedan pokušaj da se mentalne bolesti vlastite obitelji malo kompenziraju suprotnim hirovima.

Ljudi probaju sa supružnicima, djecom ili možda čak i psom kako bi prkosno izgradili vlastitu ludu družinu u kojoj konačno mogu biti gazda. Međutim to se ne dogodi. Nezahvalna djeca shvaćaju dobronamjerne i ljubavne namjere svojih roditelja tek kada ih i sama imaju. I također što znači bezuvjetna ljubav.

Roditeljstvo je ionako tako shizofrena stvar. Ne znaš ni trebaš li čestitati ili pak izraziti sućut svim ženama s dobrim nadama za udajom i majčinstvom, kad potajno znaš što ih zapravo čeka umjesto stalne sreće. Veza za cijeli život. Možda jednostrano, ali u to nitko ne želi vjerovati.

Jednom sam poznavala nekoga tko je govorio da krv nije voda. Bio je Hrvat, by the way. Smatrala sam ovu malu izreku, koja se zbog izrazito česte uporabe u hrvatskim krugovima čini kao izvorna izreka, smiješnom, ne samo zato toga što mi je htjela sugerirati moju važnost za tu osobu, nego prije svega zbog same te osobe.

 

Taj ograničeni način razmišljanja, koji je tobože trebao pokazati mušku snagu i brižnost, u mojim je očima bio ništa drugo doli patetičan i jadan – pogotovo kada je riječ o obiteljskim slavljima Božića. Loriot je to divno sažeo u "Pappa ante portas" na 90. rođendan svoje svekrve: "Jesi li dio obitelji? - Ne. - Imali ste sreću."

Često se pitam s kim ćeš na kraju ostarjeti - s krvlju ili s vodom? A s vodom se barem može stvoriti nova krv, čak i vino, kako sam jednom pročitala, a krvlju je to stvarno potrebno.

 

Naravno, ako smo iskreni, voda nije tako postojana, kako bismo se možda nadali. Partneri dolaze i odlaze sa svakim ceremonijalnim razvodom i vjenčanim listom, prijateljstva se mijenjaju ili se svode na upravljiv krug podnošljivosti tijekom života, pa čak vam i pas zabije nož u leđa kada mu netko pruži kobasicu.

 

Tako da na kraju sve izgleda prilično vodenasto, moglo bi se reći. Vjerojatno ovisi o tome možete li uroniti u sve te eksplozivne smjese ili radije plutate na površini, odnosno na sigurnom. Kao mala kap među mnogima (Kvragu!). A što je čvršće ili nije, uopće nije bitno. Za život trebamo oboje - žilavu ​​krv i osvježavajuću vodu.