Cjelodnevna škola - novi dom za đake

U jesen je u Hrvatskoj započeo projekt “Cjelodnevna škola” u kojem sudjeluju 62 osnovne škole širom zemlje. Koncept cjelodnevne škole namijenjen je prilagodbi europskom školskom sustavu, kvalitetnijem obrazovanju i pripremi za tržište rada. Cilj eksperimentalnog projekta je “ispravnom komunikacijom” odgovoriti roditeljima koji su kritični prema tome, pa čak i prodati suludu ideju da je takav projekt dobar za obitelji. Bilo bi bolje da su roditelji i učitelji koji s tim već imaju iskustva unaprijed upitani što misle o tome.

U Njemačkoj već imamo zadovoljstvo suočavanja s cjelodnevnim školama. Meni se kao majci na to diže kosa na glavi jednako kao i kad mi netko spomene pojam "Tagesmutter", što na hrvatskom u doslovnom prijevodu znači "dnevna majka".

Kod nas su cjelodnevne škole sa zahvalnošću i radošću prihvaćene, a to je slučaj i kod roditelja gdje su majke koje ne rade po cijele dane kod kuće, i koje bi zapravo same mogle čuvati svoju djecu. No, vjerovali ili ne, danas mnoge majke to jednostavno ne žele jer im je previše stresno.

Moje se majčinsko srce na to slama, jer ne mogu razumjeti takav način razmišljanja. Čovjek se pita zašto neki ljudi uopće žele djecu?

To što cjelodnevni školski sadržaji postoje u današnje vrijeme itekako ima smisla i u mnogim je slučajevima nužno, ali da su obavezni za sve učenike, kao u našem gradu, nečuveno je i bezobrazno. Više ni u vrtiću ne dobivate samo jutarnja mjesta za svoju djecu, iako ste srećom slobodni odlučiti hoćete li u potpunosti iskoristiti boravak od 35 odnosno 45 sati ili ne. U školi nije tako.

Sve srednje škole ovdje su cjelodnevne i zapravo su obavezne za svu djecu. Nije bitno živite li iza ugla ili ne, odnosno želite li sami čuvati svoju djecu. Vaše dijete mora cijeli dan "visiti" u školi. Naravno, gotovo pola vremena je ispunjeno odmorima, slobodnim aktivnostima, učenjem i zadaćama, ali i dalje ostaje školski karakter kada se sve neminovno odvija u okviru obrazovne ustanove.

Koje dijete voli provoditi osam sati dnevno u školi? Bez obzira imalo li ondje prijatelja ili ne. Ne njeguju se samo u školi prijateljstva. Hobije - ako je ikako moguće - također treba odgoditi za rane večernje sate ili vikend. Rođendane, druženja, spontane aktivnosti i vrijeme s obitelji - sve se zanemaruje, ako se uopće i može uklopiti u raspored.

Socijalizacija i obrazovanje više se ne odvijaju u roditeljskom domu i u samoizabranom okruženju, nego u kompulzivnim strukturama u kojima ljudi teže izjednačavanju koje je štetno, a ne korisno za napredak pojedinca.

I to uz pomoć ponekad sumnjivih svjetonazora, koji se koliko-toliko oblikovanoj djeci suptilno pokušava učiniti primamljivima.

Osim toga, mnoge njemačke škole sada odaju vizualni dojam obrazovne ustanove u Kabulu. Ali to sad nije u fokusu ove teme.

Prema mom mišljenju, poludnevna nastava više je nego dovoljna za djecu svih uzrasta. Ali naravno, uz dosadnu djecu koja se šalju "u pritvor"... hm, obrazovne ustanove, majke kao i očevi srećom su u poziciji da rade danonoćno za vrlo malo novca umjesto da svojoj djeci ponude sigurno i lijepo utočište kod kuće... koje se ne sastoji samo od krova nad glavom, nego od darovane brige, ljubavi i vremena!

Ali cijela obitelj, od bebe s "dnevnom majkom" do malog djeteta u DNEVNOM boravku u vrtiću i veće djece u CJELODNEVNOJ školi, te oba roditelja na poslu ili honorarnim poslovima, vrijeme provodi izvan kuće kako bi novca bilo dovoljno. Kako je to lijepo. Nije iznenađujuće da današnje ionako kaotične obiteljske strukture počinju posustajati.

Možda bi se političari trebali fokusirati na jačanje obitelji umjesto da ih sve više i više razdvajaju. Neizdrživo je, to “cjelodnevno svašta”. Svatko bi u obitelji trebao moći raspolagati svojim vremenom na način koji najbolje odgovara osobnom karakteru pojedinca i skladu obitelji. I to cijeli dan.