Naš dragi novac

Mnogi od vas koji se trenutno možda i sami nalaze u Hrvatskoj slušaju i gledaju o sve većim cijenama. Medijski se šire i naslovi o bezobrazno skupoj Hrvatskoj i njezinim bijesnim turistima.

Postavlja se pitanje zašto bi u Hrvatskoj bilo bolje nego bilo gdje drugdje? Čini se da neki ljudi misle da mogu ozbiljno uštedjeti na godišnjem odmoru. Ima u tome nešto od Carmen Geiss, koja svom suprugu uvijek ponosno dovikuje kako je pri kupnji u Louis Vuittonu ponovno uštedjela nekoliko tisuća eura. Možda su jedni ili drugi već pri rezervaciji letova ili smještaja za godišnji odmor primijetili - ukoliko im redovita tjedna kupnja doma još nije dala razloga za ubrzano disanje - da globalna inflacija trenutno nemilosrdno udara na sve strane. Čude se čak i oni koji su se (jedva?) domogli godišnjeg odmora. Točan iznos regresa za trošenje je stvar prošlosti. Ili samo uživate u šumu mora i u zalasku sunca bez suvišnog sladoleda, ili samo izdašno izbacite i posljednji komadić bezvrijednog novca. Kao da je tu kraj. Trošak će se nagomilati svakako. Ali bolje je poduzeti mjere štednje prije novčane bombe koja više nije samo cifra.

One koje je već odavno snašla inflacija, a o euru da i ne govorim, mogu se samo umorno nasmiješiti povećanim troškovima godišnjeg odmora. Umjesto toga, poželite da vam se vrate pristupačni stanovi, a na zasluženom odmoru koji to zapravo i nije, pitate se kada i možete li djeci ponuditi barem jednu ili dvije zabavne aktivnosti, osim šetnje. 

Čovjek si ljetne cipele uopće više ne kupuje, kako bi mogao kupiti djeci potreban školski materijal.

 

Da, kažu neki, odlazak u restoran je toliko skup u Hrvatskoj da ste gotovo prisiljeni sami kuhati na odmoru. Ali samo gotovo. I to ako su sastojci koje želite u tom trenutku pristupačni. Pitanje je izražavaju li razmaženi izletnici/odmoraši i svoje negodovanje prema Hrvatima. Njihovo razumijevanje tijekom ljetne muke za te obitelji vjerojatno je jednako veliko kao i prema onima kod kuće koji se također bore za preživljavanje. Pretpostavljam.

Iako se iritacija čini razumljivom, barem donekle, ako se želite što bolje zabaviti na odmoru, također je pomalo smiješno razmišljati na način da su restorani, sladoled ili apartmani za odmor s bazenom zapravo bitne stvari za odmor.

Nekoliko rezanaca, svježu, hrskavu salatu i malo mesa s roštilja može bez muke pripremiti i najnevoljniji kuhar, čak i sjedeći, bez da se oznoji.

A umjesto najbolje boce vina, za dugo iščekivanu blagdansku špicu poslužit će i vino iz tetrapaka. Nužda je majka izuma, "neka jedu kolače" i pozivaju Hrvate koji možda nikad nisu mogli napustiti svoju domovinu za putovanje svijetom. Gore je naravno uvijek moguće i obično ne predstavlja dobru usporedbu, ali želite izbjeći željenu destinaciju za odmor jer više niste usluženi kao inače ili si više ne možete priuštiti svaku malu turističku atrakciju? Come on! Može li još više drame? Barem se mediji pouzdano i suosjećajno pridružuju jadikovkama željnih godišnjih odmora. Izvještaji o nevjerojatno i nepojmljivo skupoj Hrvatskoj ovdje ne staju, čak se i alternativna odredišta za putovanja čine primamljivija čitateljima i slušateljima koji žele bojkotirati Hrvatsku u budućnosti. Savršeno. Više prostora za ostale.

Što se tiče onih koji su zahvalni na tome, ako uopće mogu ponovno tamo otići i tada bi se zadovoljili najjednostavnijim uvjetima i hranom u vlastitoj pripremi u okviru izvedivoga. U međuvremenu bi prvih, gore navedenih deset tisuća moglo shvatiti da i njihov teško zarađeni novac možda više ne vrijedi ni prebijenu kunu. Osim toga mogu pokušati zaći u restoran u vlastitoj domovini, pa će shvatiti da je i to postalo nedostupno. Ali sve dok još uvijek imate izbor gdje ćete jesti, ne može vam biti tako loše i niste tako jadni. Zanovijetanje se tada može postaviti malo prikladnije, u pravu perspektivu, na primjer kad se pitanje stvarno svodi na egzistenciju. Ono tada ne uključuje posjet restoranu na godišnjem odmoru. C'est la vie –dobrodošli!