Pogled prema izborima 2026.

U Bosni i Hercegovini nije nikada lako dokučiti što pojedine političke odluke, potezi ili dogovori mogu donijeti. Jedna odluka, potencijalno iznimno važna za hrvatski narod u toj zemlji, izronilo je pred očima javnosti nakon što je 29. travnja u Tomislavgradu održan sastanak četiri stranke s hrvatskim predznakom koje su se odlučile za zajednički nastup na sljedećim općim izborima u BiH koji se trebaju održati u jesen 2026. godine. Njihova želja je očita: srušiti monopol do sada nedodirljivog HDZ-a BiH.

HDZ 1990, HNP, HSS i HDS

U Tomislavgradu je 29. travnja održan sastanak na kojem su sudjelovali predstavnici Hrvatske demokratske zajednice 1990 (HDZ 1990), Hrvatskog nacionalnog pomaka (HNP), Hrvatske seljačke stranke (HSS) i Hrvatskog demokratskog saveza (HDS). To su četiri stranke od kojih je na razini BiH već dulje vrijeme jedino vidljiv HDZ 1990, ostale stranke su orijentirane primarno na pojedine lokalne sredine. HNP je pokazao svoju snagu na lokalnoj razini preotevši HDZ-u BiH općinu Tomislavgrad, potom i vlast u Herceg-bosanskoj županiji, dok je HDS na zadnjim izborima ozbiljno uzdrmao načelničku poziciju dugogodišnjeg načelnika Žepča iz redova HDZ-a BiH, a u njihove redove je prešao i aktualni načelnik Vareša. I jedna i druga stranka su nastale zbog unutarnjih sukoba i podjela u redovima HDZ-a BiH u Tomislavgradu, odnosno Livnu te u Žepču. HSS je stranka koja nije pretjerano vidljiva na političkom nebosklonu BiH, a u toj cijeloj priči iznimka je njezin predsjednik i zastupnik te stranke u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Mario Karamatić čije izjave obično ne ostaju nezamijećene. Na sastanku u Tomislavgradu je postignut dogovor o zajedničkom nastupu tih stranka na općim izborima koji će se održati 2026. godine. To je najvažnija poruka što je stigla sa sastanka iz grada koji će ove godine biti u središtu zanimanja hrvatske javnosti zbog 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva.

Predstavnici stranaka izrazili su zajedničku odlučnost za jačanje suradnje te otvorenost prema svim drugim hrvatskim oporbenim strankama koje žele pridonijeti stvaranju snažnog hrvatskog političkog bloka. Naglašeno je kako je cilj ove inicijative izgradnja zajedništva, usmjerenog na očuvanje i jačanje hrvatskih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini.

Tijekom sastanka dogovorene su osnovne smjernice zajedničkog političkog djelovanja kako u pripremi za izbore, tako i u okviru aktualnog mandata. Sudionici su istaknuli potrebu za nastupom s jasnim, prepoznatljivim programom koji će ponuditi konkretna rješenja za ključne izazove s kojima se suočava hrvatski narod. Poseban naglasak stavljen je na potrebu da kandidati budu istaknuti i dokazani pojedinci koji će uživati povjerenje birača.

Zaključeno je kako je imperativ stvaranje političke snage koja će nakon izbora imati legitimitet i kapacitet za aktivno sudjelovanje u vlasti na svim razinama te učinkovito zastupati interese hrvatskog naroda. Predstavnici stranaka poručili su kako vjeruju da zajedničkim nastupom mogu osigurati veći politički utjecaj, stabilnost i zaštitu prava hrvatskog naroda u BiH.

Nastavak razgovora i razrada konkretnih programskih točaka očekuju se u narednim mjesecima, a strane su izrazile spremnost na intenzivniju komunikaciju i koordinaciju kako bi zajednički projekt bio uspješno realiziran.

Već prije spomenutoga sastanka početkom veljače ove godine predsjednici te četiri stranke - Ilija Cvitanović, Ivan Vukadin, Ivo Tadić i Mario Karamatić - prije zadnjeg  zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora BiH u Mostaru poslali su zajedničko priopćenje o nedolasku i razlozima zbog kojih izabrani dužnosnici tih stranaka, njih 170, neće sudjelovati u radu HNS-a.

Tu su posebno istaknuli nezadovoljstva načinom rada i funkcioniranja HNS-a BiH, nepoštivanje usvojenih deklaracija, nerealiziranje usvojenih rezolucija i strategija, pretvaranje HNS-a u okvir za zadržavanje monopola HDZ-a BiH, nedonošenje izmjena Izbornog zakona o legitimnom predstavljanju, nerealiziranje ostalih strateških prioriteta hrvatskog naroda u BiH (demografska strategija, zaustavljanje egzodusa hrvatskog naroda… te su zatražili redefiniranjem načina rada i donošenja odluka u HNS-u.

Može li lokalno postati državno?

Iz cijele te situacije kristaliziraju se dva pitanja: prvo pitanje je mogu li te stranke ozbiljnije ugroziti HDZ-u BiH i drugo, što će jedan takav potez sveukupno značiti za poziciju Hrvata u BiH u vrlo turbulentnom vremenu u toj zemlji? Sama činjenica da je u nekim većinskim hrvatskim sredinama, poput Prozora ili Rame, HDZ BiH već dulje vrijeme izvan vlasti ukazuje na to da oporba vodećoj hrvatskoj stranci postoji te da je ovakvo okrupnjavanje tog dijela političkih stranka s hrvatskim predznakom bilo  dijelom i očekivano. Ne može se točno ustvrditi što će to značiti u složenom izbornom sustavu u BiH, odnosno broju zastupničkih mjesta na razini države ili entiteta, što se tiče hrvatskih zastupnika jer se ne može točno ni znati koliko će taj blok biti politički „težak“ do izbora 2026. Ako je, realno gledajući, trenutno nemoguća misija preoteti primat od HDZ-a BiH, ulazak u Zastupnički dom ili Dom naroda federalnog parlamenta, odnosno osvajanje zastupničkog mjesta u ta dva doma na državnoj razini, svakako bi bio vrlo dobar rezultat za te četiri stranke.

Izbori koji će se održati za godinu i pol dat će odgovor na sva pitanja. Gledajući čisto pragmatično vrijeme kada je pokrenuta ova inicijativa je dobro izabrano. Godinu i pol dana je period kada se poruke upućene biračima mogu dobro iskomunicirati, a politička skupina stranaka okupljena u Tomislavgradu postati prepoznatljiva. Ukrupnjavanje glasačkog tijela na državnoj ili entitetskoj razini je isto pozitivan pomak za te stranke koje bi raspršene bile gotovo bez šanse za iole vidljiviji iskorak na toj razini. Na tom fonu te će stranke gotovo sigurno dati i svog kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Naravno, u postojećoj izbornoj praksi, bez promjena Izbornog zakona BiH, velika je vjerojatnost da će bošnjačka politika nakon Željka Komšića pronaći novog podobnog Hrvata kojeg će glasovima bošnjačkog biračkog tijela nametnuti hrvatskom narodu u BiH. Najave za to se već mogu ćuti. U toj nepoštenoj utrci, realno, kandidati hrvatskih opcija nemaju izgleda za prolaz zbog brojčane nadmoći bošnjačkog biračkog tijela u već dobro razrađenom planu čiju smo realizaciju gledali već u četiri navrata.

Teško je, pak, vjerovati da će se nešto promijeniti u radu HNS-a BiH. Predsjednik HDZ-a BiH i HNS-a Dragan Čović je početkom svibnja govoreći o HNS-u rekao kako nema oporbenih stranaka unutar HNS-a te da je HNS je statutarno vrlo jasno definiran. Kazao je da svatko ima pravo biti dio HNS-a, odnosno ima pravo da ne bude dio njega. Dodao je i  da će razgovarati s predsjednicima četiri stranke, ali je i poručio kako je statut HNS-a jasan te da „HDZ ima pravo jačati ulogu stožerne stranke“.

Važno je istaknuti da zbog nejednakopravnog statusa i stalnih sužavanja političkih prava hrvatskog naroda u BiH kroz cijelo ovo vrijeme od Daytona do danas nije došlo do razvoja njegova političkog pluralizma. I time su mnogi Hrvati u BiH itekako nezadovoljni. Svi ti pokušaji su bili debelo „omeđeni“ strahom od još jačeg marginaliziranja Hrvata u BiH, a „liga s jednom momčadi“ skriva puno zamki. Hoće li pokušaj ove četiri stranke donijeti nešto nova na tome polju za sada se ne može predvidjeti. Realno, kao što je rečeno, teško je očekivati da će ugroziti poziciju HDZ-a BiH, ali da bi uz pridobivanje još nekih hrvatskih oporbenih opcija u BiH (recimo Hrvatske republikanske stranke, Ramske narodne stranke, nekih političkih opcija u Bosanskoj Posavini) mogli postići vidljiv izborni rezultat, moglo bi se dogoditi. Naravno, ako pri tome ne dođe do unutarnjih nesuglasica u toj skupini stranka te potonu i prije nego što su isplovili na političku scenu. Godina i pol dana je relativno dug period, posebice u BiH. Puno toga se može zbiti.

Zapravo je sada na četiri okupljene stranke s hrvatskim predznakom da pokažu mogu li ozbiljnije sudjelovati u političkoj igri na državnoj razini ili će ipak ostati samo lokalni igrači.