Povratka u Banju Luku nema, ali tamošnji Hrvati su vrlo aktivni

Nakon 30 godina Banja Luka nije grad kakav je bio prije Domovinskoga rata i poraća 90-ih godina. Demografska slika je promijenjena. Od oko 30 tisuća Hrvata tamo ih danas živi svega tri tisuće, ali oni koji su tamo ostali su jako radišni i kvalitetni ljudi. Bore se za život. Jedina pomoć dolazi iz Republike Hrvatske.

Razgovaramo sa Zoranom Piličićem, generalnim konzulom Republike Hrvatske u Banjoj Luci.

Gospodine Piličiću, kakvo je danas stanje života Hrvata u Republici Srpskoj. Ima li bilo kakvog povratka Hrvata?

- Ne možemo sada reći da imamo veliki povratak u Banja Luku i okolicu 30 godina nakon rata i ratnih stradanja. Mi imamo određen broj Hrvata koji su ostali i opstali u Banjolučkoj regiji. To je svega par tisuća Hrvata od 30 tisuća koliko ih je tu bilo prije rata. Ono što je jako bitno jest to što je to uglavnom stariji živalj, starije životne dobi kojima treba sve veća potpora u njihovom svakodnevnom životu. Njihova djeca i mladi, uglavnom su negdje u Hrvatskoj, Europi i diljem svijeta i pomažu im, ali u svakom slučaju to nije dostatno. U svemu tome, nemjerljiva je pomoć Republike Hrvatske, Ona ne može pomoći oko zbivanja na ovim prostorima, ali svakako čini maksimalno za život Hrvata koji ovdje žive i koji bi se htjeli vratiti. To najviše čini preko svog operativnog tijela Vlada Republike Hrvatske, a to je Središnji državni ured. Djelatnici ovog Ureda, pa i sam državni tajnik su često na ovim prostorima. Ono što je vrijedno svake pažnje je što Hrvati, koji ovdje žive posebno cijene jest u godinu dana dva puta posjeta predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koji je dva puta bio u Banja Luci tijekom ređenja biskupa Željka Majića, ali je opet nakon dva mjeseca došao i nazočio otvaranju renovirane biblioteke u trapistima. I starih knjiga koje se sada pokušavaju obnoviti. U svakom slučaju povratka nema, što je jako teško u nekom velikom opusu, ali je to teško i očekivati 30 godina poslije rata, ali ono što hrabri je činjenica da je ovdje blizina hrvatske granice. Tu je rijeka Sava svega 30-tak kilometara daleko, i puno ljudi koji žive tu imaju svoja imanja. Nešto su obnovili sami, nešto uz pomoć RH. Oni dolaze održavaju svoje vrtove, voćke i pokušavaju na taj način udahnuti život ovdje, ali svakako da je velika zadaća svih nas pomoći tim ljudima, ali i onima koji se žele vratiti.

Spomenuli ste da se ljudi polako vraćaju na dnevnoj bazi, oni koji su tu bliže, i obnavljaju svoje vrtove, ali i ljudi koji žive u Banjoj Luci rade, obnavljaju kulturno umjetnička društva. Naši su ljudi u Banjoj Luci vrlo aktivni. Zar ne gospodine Piličiću?

- Tako je. Unatoč svim tim otežanim uvjetima i tom ratu koji se ovdje dogodio, nema predaje. Hrvatski duh je jak duh, ljudi ne žele klonuti, nego pokušavaju nešto napraviti. Uz sve nabrojeno ovdje ima mnogo Hrvata koji studiraju, ali ima i onih koji dolaze iz Hrvatske ovdje studirati, tako da i oni imaju nekakav način organizacije, što je nama ovdje drago da se ta mladost organizira. Međutim, sigurno je da to nije lako u svemu. Tu ima puno problema, nema financijskih sredstava, institucija, nego svaka pomoć vezano za te aktivnosti isključivo dolazi iz RH. I tu naravno treba i Vlada i druge institucije dati potporu, koju daje i sada da bi se upravo na taj način sačuvao taj duh i moral koji ovdje postoji.

U u gospodarskom smislu Banja Luka je veliki poslovni partner brojnih hrvatskih tvrtki.

- Da, Banja Luka je jedan veliki urbani centar koji se vrlo brzo razvija. Blizu je. Tu je komunikacija, tu je granica, Sve je modernije, brže. Prije dvije godine napravljeni su most na Savi, dva granična prijelaza, pristupne ceste, I kad se otvori granični prijelaz koji će ubrzati komunikaciju, a bez toga, i prije su hrvatske tvrtke imale jako dobru suradnju s tvrtkama iz Banja Luke, a i znamo što znači BiH za Republiku Hrvatske u okviru gospodarske suradnje i uvoza i izvoza, pa tako i u Banjoj Luci su i velike hrvatske tvrtke. Tu je Ledo, tu je Konzum, Končar, Ina, Croatia osiguranje... svi oni ovdje imaju svoje ispostave, suradnju sa domaćim tvrtkama na ovom području i na taj način se odvija gospodarska suradnja maksimalno koliko je moguće u ovim zadanim uvjetima oko politike u BiH, ali sve se pokušava učiniti da se odvija normalno, jer treba živjeti, ljudi moraju imati plaće i normalan život u ovim okolnostima.

Neizostavno je i pitanje oko vjersko-turističkog iskoraka vezanog za Samostan trapista. Znamo da su se ovih dana obilježavale određene obljetnice.

- Upravo prije tjedan dana, bilo je misno slavlje koje je predvodio umirovljeni kardinal Vinko Puljić uz suslavlje nadbiskupa Tome Vukšića, biskupa Majića i umirovljenog biskupa Komarice bila je puna crkva i obilježavaju se dva velika jubileja upravo vezani za trapistički samostan. To je 200 godina od rođenja utemeljitelja Franza Pfannera te 100 godina od gradnje crkve u Mariji Zvijezdi, koja je tom prigodom proglašena marijanskim svetištem. To je nekoliko jubileja i proglašenje svetišta., a proglašenje je jedna kruna koja još izdiže jednu kulturnu vrijednost i na duhovnu razinu. Znamo što su trapisti značili za Banja Luku. Oni su zapravo udarili temelje industrijskog razvitka Banja Luke, školstva, zanatstva i svega ostaloga i onda se to kroz ta povijesna stradanja bilo je na tragu da se sve to izgubi. Međutim, posljednjih godina se, mnogo radi na tome da se ne zaboravi što su trapisti i što su sve učinili za Banja Luku i evo, uspijeva se u tome. Tako da se nadamo da će oni imati ono mjesto koje zaslužuju među Hrvatima.