Međunarodni dan materinskog jezika u hrvatskoj školi u Budimpešti

U knjižnici budimpeštanskog Hrvatskog vrtića, osnovne škole, gimnazije i đačkoga doma HOŠIG u Budimpešti, priređeno je tradicionalno natjecanje u kazivanju stihova na hrvatskom jeziku. Na događaju u organizaciji Aktiva za hrvatski jezik i književnosti sudjelovali su najbolji učenici po razredima. 

- Osobito mi je drago što se danas, u duhu obilježavanja Međunarodnog dana materinskog jezika, okupljamo kako bismo zajednički proslavili ljepotu i snagu hrvatske riječi. Materinski jezik nosimo u srcu. U njemu mislimo, osjećamo i prepoznajemo tko smo. Hrvatska riječ povezuje nas i s domovinom, ali i međusobno, ovdje u Budimpešti. Danas su pred nas stali najmlađi koji tek otkrivaju čarolije stihova, ali i naši srednjoškolci koji svojim riječima daju dubinu, zrelost i vlastiti izričaj. Svaki nastup svjedočanstvo je ljubavi prema jeziku i hrabrosti da se osjećaje podijele s drugima. Kazivanje poezije traži hrabrost, izražajnost i razumijevanje. Svaki izlazak pred publiku već je zapravo pobjeda. Ovo natjecanje je prije svega susret radosti, zajedništva i ljubavi prema hrvatskoj riječi, izjavila je ravnateljica Ana Gojtan, s porukom učenicima: "Njegujte svoj materinski jezik jer čuvajući hrvatsku riječ čuvamo i dio sebe".

Nastupe je vrednovao prosudbeni odbor: Vjekoslav Blažetin, predsjednik žirija, ujedno asistent u zagrebačkom Institutu za istraživanje migracija; prof. Zorica Kaczeus i Vilmos Szabó, maturant član Đačke samouprave.

- Moram priznati ovo je bio težak izazov, ocjenjivati učenike koji recitiraju poeziju ili prozu. Ja se sjećam kada sam recitirao kako sam se osjećao, i imam nekakav osjećaj vraćanja u prošlost dok njih gledam i slušam. Za mene je izuzetno važno da učenik koji recitira pokuša svoju pjesmu izvesti što bliže hrvatskom standardu i pritom se ovdje pazi na akcentuaciju, odnosno na izgovaranje pojedinih glasova koji su možda slični u mađarskome jeziku. Primjerice mađarski jezik ima ć kao u „kuća“, ali često naši učenici možda to izgovaraju mekše nego što se izgovara u hrvatskom standardnom jeziku. Recimo, to je jedna od stvari koja mi je važna, a druga, važno mi je što su odabrali za pjesmu. Dakle, odabir pjesme, koliko je pjesma teška. To mi je isto izuzetno važno, odnosno interpretacija. Dakle, kako osjeća učenik ili može li publiku povesti sa sobom u tekst koji recitira, rekao je Vjekoslav Blažetin.

Ovi su događaji važni u školama za očuvanje hrvatskoga jezika.

- Mislim da su ovakve priredbe i pogotovo recitiranje književnih dijela, izuzetno važne za očuvanje hrvatskoga jezika jer se u svakoj prilici, dakle u tuđini gdje se može govoriti hrvatski i slušati hrvatski jezik, stvara zapravo nekakva povezanost s matičnom domovinom, a tu što je još važnije s književnošću. Dakle, zapravo oni kako recitiraju, možda i osjećaju te pjesme i na taj način se povezuju sa hrvatskom književnošću, dodaje Blažetin.

Prva su mjesta osvojili: u kategoriji prvi i drugi razred: Franjo Sečei, 3. i 4. razred: Ardai Zsombor i Čovčić Miloš, 5. i 6. razred: Mimi Nina Vám, 7. i 8. razred: Mia Vám, 9. 10. i 11. razred prvo su mjesto dijelili: Laura Horvat i Vedran Jenjik. Isti je dan u auli budimpeštanskog Hrvatskog vrtića, osnovne škole, gimnazije i đačkoga doma HOŠIG, priređen i Kviz iz hrvatskoga jezika i književnosti.