Grupa Lelek ide na Eurosong

Etno sastav Lelek predstavljat će Hrvatsku na 70. izdanju Natjecanja za pjesmu Eurovizije koje će se održati u Beču. S pjesmom "Andromeda“ osvojile su najveći broj bodova publike i žirija u finalnoj večeri te izborile put na eurovizijsku pozornicu u Wiener Stadthalle. Lelek je hrvatski etno-pop sastav osnovan u rujnu 2024. godine. Skupina kombinira elemente hrvatske tradicijske glazbe s modernim pop zvukom, s ciljem očuvanja i reinterpretacije slavenskog kulturnog identiteta.

Običaj sicanja u BIH

Pjesma "Andromeda" inspirirana je običajem sicanja - tetoviranja katoličkih žena u Bosni i dijelovima Hrvatske tijekom osmanske vlasti. Te su žene, kako su istaknule članice sastava, morale ostaviti vidljiv trag identiteta kako bi izbjegle ropstvo, što je snažno obilježilo cijelu pjesmu. Tema se može čitati i u suvremenom kontekstu – kao poruka da se nitko ne bi trebao odricati vlastitog identiteta.

Jedinstvena pojava nastala prije više od tisuću godina 

Običaj tetoviranja (bocanja, sicanja, križićanja) žena Hrvatica, katolkinja iz Bosne i Hercegovine jedinstven je fenomen hrvatske tradicijske kulture, nastao prije više od tisuću godina. Najveću važnost imao je u vrijeme osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine između 1463. i 1878. godine kad je tetovirani križ na čelu, prsima, rukama ili prstima, pored ponajprije zaštitne funkcije od osmanskih osvajača (sprječavanje odvođenja i silovanja), imao i identitetsko vjersko značenje pripadnosti hrvatskom narodu i katoličkoj crkvi. 

Prvobitna funkcija, oslobođenjem od Turaka, prerasla je u suvremenu formu, zadržavši pritom izvorni, jedinstveni dizajn. Zabilježeno je 317 motiva koji se javljaju pojedinačno ili u kombinaciji s drugim, a najčešći su motivi križa (križevi s jelicama – jedna grana na gore, dvije grane na dolje). Sam postupak bio je izrazito bolan te također, simbolično izražava snagu, izdržljivost i hrabrost žene. Napuštanje običaja tradicijskog tetoviranja započelo je prije Drugog svjetskog rata, a sve do šezdesetih godina 20. stoljeća tetoviranje se zadržalo kod katolkinja u BiH. Danas običaj polako izumire i nema funkcionalno-komunikacijsko značenje kakvo je imao tijekom povijesti.