Veliki četvrtak

Veliki ili Sveti tjedan posljednjih je sedam korizmenih dana uređenih u IV. stoljeću, to je vrijeme u crkvenoj godini koje počinje Cvjetnicom i završava Uskrsom, slavi se spomen na posljednje trenutke Kristova života, njegovu muku i smrt. Glavni su dani Nedjelja palmi ili Cvjetnica koja je spomen na Kristov ulazak u Jeruzalem, Veliki četvrtak - sjećanje na Kristovu posljednju večeru, Veliki petak je dan muke Kristove i Velika subota kad Krist počiva u grobu.

Veliki četvrtak je spomendan Isusove posljednje večere, one oproštajne na kojoj je blagovao sa svojim učenicima, tada je ustanovio euharistiju, a u skladu s njegovim riječima „Činite ovo meni na spomen”, vjernici svake nedjelje slave euharistiju (misu). Slikama Posljednje večere vrlo su često oslikavani refektoriji, dakle, velike zajedničke blagovaonice, najčešće u samostanima, sjemeništima, internatima ili akademskim ustanovama, jednostavne su po arhitekturi, ali su povijesno često ukrašavane freskama ili umjetninama. Najpoznatija je ona Leonarda da Vincija u refektoriju samostana Santa Maria delle Grazie u Milanu, gdje je, kažu povjesničari umjetnosti - dramatska napetost između prikaza ustanove euharistije i objave Judine izdaje dovedena do vrhunca.

Završila je korizma i počelo Vazmeno trodnevlje tijekom kojeg katolici slave temeljne istine svoje vjere. Na Veliki četvrtak na misama Večere Gospodnje svećenici peru noge vjernicima kao primjer služenja i uzajamne ljubavi i ove godine se drži do odluke pape Franje da tom obredu mogu pristupiti i žene, za života je to potvrdio primjerom kad je prao noge ženama u talijanskome zatvoru Rebibiji.

Na Veliki četvrtak papa Lav XIV. predvodit će Misu večere Gospodnje i tradicionalni obred pranja nogu (na taj dan se nigdje ne održavaju jutarnje mise osim one na kojoj biskup posvećuje sveta ulja). Prema objavljenom kalendaru liturgijskih slavlja na stranicama Vatikanskih vijesti, obred će se održati u 17.30, a točna lokacija se obično drži u tajnosti do pred sam događaj zbog privatnosti korisnika, no, u priopćenju stoji da će to biti jedna od zatvorskih ustanova u okolici Rima. Taj čin simbolizira Isusovu poniznost i služenje drugima, a papa Lav XIV. nastavlja tradiciju posjećujući marginalizirane skupine poput zatvorenika, izbjeglica ili bolesnika umjesto održavanja obreda u samoj bazilici sv. Petra. Pranje nogu se oslanja na Gospodinovu opomenu kod Iv 13,15: „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što sam ja vama činio.” Tako se može od godine 1956., tamo gdje to dušobrižnički razlozi preporučuju, na Veliki četvrtak nakon Ivanova evanđelja obaviti služba pranja nogu u bogoslužju i to mora biti istinski izraz služenja i uzajamnog pomaganja u zajednici.

„Veliki tjedan neka ne ostane samo na izvanjskim znakovima, nego da postane vrijeme osobne obnove” poručio je na nedjeljnoj misi Cvjetnice biskup Željko Majić u banjalučkoj katedrali sv. Bonaventure i istaknuo važnost vjerničkog sudjelovanja u liturgijskim slavljima, molitvama i ispovijedi.

Ante Sekulić, vojvođanski istraživač i poznavatelj običaja bačkih Hrvata zapisao je da se u Velikome tjednu u srijedu, četvrtak i petak odlazi u crkvu, a u knjizi Moj Nenadić stoji da je do kraja srijede trebalo odraditi većinu posla (domaćice u kući, domaćini oko blaga i na polju) kako bi se u Vazmenome trodnevlju moglo posvetiti obredima i duhovnoj pripremi za Uskrs, tako se na veliki četvrtak nije ništa radilo na zemlji, a navečer se obavezno išlo na misu poslije koje se razgrće oltar, uklanjaju se svi ukrasi, svijeće se odnose što dalje, čak i iz crkve.

U knjizi Hrvatska etnografija (autora Čapo, Muraj, Vitez, Grbić, V. Belaj) u izdanju Matice hrvatske piše da se na Veliki četvrtak vežu crkvena zvona koja će se razvezati na Veliku subotu te da se kao poziv na molitvu u crkvu koriste drvene udaraljke, škrebetaljke, čegrtaljke ili klepetarnice. U crkvi je obično jedna veća naprava za to, ali je po selima to omiljen zadatak za djecu koja uz škrebetanje uzvikuju i ustaljen poziv. Djeci se pripovijeda da su zvona odletjela u Rim na blagoslov Svetome Ocu, a i u crkvi se ne koriste ni zvona pred sakristijom koja označavaju početak svete mise, kao ni oni zvonci uz oltar koji oglase podizanje.