Jurjevo

23. travnja katolička crkva slavi svetoga Jurja, jednog od četrnaestero svetih pomoćnika, jednog od najslavnijih kršćanskih mučenika Zapadne Crkve čije je štovanje rasprostranjeno širom Europe. Zagovara ga se kod ratne opasnosti, groznice, kuge, za lijepo vrijeme i zaštitnik je domaćih životinja, zemlje, usjeva, ratara, pastira i svih obrta u svezi s ratovanjem.

Dobro jutro majko, evo zelenjaka.

Donio vam žitan klas i od Boga dobar glas.

Rosan kao rosica, zelen kao travica.

Dobro jutro ujna, evo vama Đurđa na zelenom konju,

u bijelu dvoru.

Op đip Đuro, op đip Đuro!

Daj Baja dva jaja da t’ ne boli glava. 

Tako se na Jurjevo ili Đurđevo pjeva rano ujutro slavljenicima imendana ili reklo bi se u kajkavskome – godovnjakima. Ophodi su mogli kretati i poslije ponoći 22. travnja kad nastupi blagdan, odmah se moglo poći "u čestitare", zapisao je Antun Toni Šramek iz Svetog Ivana Žabna u blizini Bjelovara: jedan od čestitara nosio bi preko glave i do koljena ispleten koš od zelena granja, drugi je imao košaru za darove i vodio đurđara.

Poslije završene pjesme i plesa gazdarica i njezin muž daruju Đuru različitim darovima (u nekim hrvatskim krajevima to su bila jaja, slanina, brašno i vrlo rijetko novac), a Đuro im uzvrati raženim klasom, te im kiti plot i vrata zelenim grančicama. Sve se to čini u čast svecu dana i dragim svečarima koji su po njemu dobili ime najčešće u ovim oblicima: Đurđa, Đurđica, Đuro, Juraj, Jurica, Georgija ili Geogij. Ako u nekim hrvatskim mjestima domaćini nisu darovali jurjaše ili đurđare, oni bi im izvikivali razne pogrdne stihove koji godovnjaku nisu bili na diku: 

„Ova kuća grabova, u njoj ima vragova ili ova kuća lipova, u njoj ima bikova!”

U posljednje vrijeme folklorne udruge organiziraju prikaze starih običaja, a od svih narodnih običaja sačuvanih na prostoru Hrvatskog Zagorja istaknuto mjesto imaju oni koji su vezani uz blagdan svetoga Jurja, zaštitnika njihova zavičaja. Činjenica da jurjevski običaji sjeverozapadne Hrvatske imaju svojstvo kulturnog dobra, te da se nalaze na Listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, ima veliko značenje za žitelje Krapinsko zagorske županije i mnogobrojne KUD-ove. Oni tu tradiciju održavaju rekonstruiranjem običaja ophoda u svojim sredinama i približavaju nematerijalnu baštinu i folklorno nasljeđe novim naraštajima, tako to čini Etno udruga Zipka iz Kumrovca.

U Hrvatskome Zagorju na taj blagdan se obavezno pripremi cvrtje, jelo poput kajgane. Imamo recept sa četiri jajeta koja se trajbaju, tj. razmute i pomješaju s malo soli i šalicom brašna sve dok ne nestanu grudice, pa se razrijedi žlicom-dvije vode. Smjesa se izlije u široku tavu dobro zagrijanu s tri žlice kosane masti, miješa se i prži dok se komadići jaja s brašnom ne zarumene. Kumrovečke gazdarice jelo poslužuju uz friški kruh iz krušne peći i najčešće uz neku mladu proljetnu salatu.

Na Jurjevo se stoka prvi put u godini izvodila na pašu, ovjenčala se vijencem proljetnoga bilja i cvijeća i tako dotjerala kući gdje su joj ga ispred staje skinuli i stavili na strehu. Blagdan u puku označava početak proljeća i radova na zemlji, pa su se nekad na taj dan mijenjali ili unajmljivali sluge i pastiri koji bi noseći zelenu grančicu dali do znanja da traže posao, a često su uz sebe imali i vlastitim rukama izrađene svirale.

Diljem naših krajeva posebno je bio cijenjen blagoslov konja na spomendan sv. Jurja, a bio je običaj da se u prilično raširenim svetištima posvećenima tom svecu odlazi na hodočašće s konjima kako bi ih se tamo blagoslovilo. Tako bi, primjerice, slavonsko-podravski seljaci još prije Drugog svjetskog rata redovito hodočastili s konjima u Sveti Đurađ kod Donjeg Miholjca, kao posebno značajno svetište posvećeno sv. Jurju u tom kraju. U našim starim obrednicima možemo naći taj blagoslov, jedan je i u Obredniku biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske kojeg je izdao biskup Josip Juraj Strossmayer godine 1878. Sam je blagoslov započinjao zazivom: „Pomoć je naša..., nakon čega je slijedila najprije molitva da Bog po posredovanju sv. Jurja sačuva konje od bolesti i svake đavaoske varke i vlasti, a potom se molila druga molitva.

Blagdan pada u proljeće 23. travnja, pa je štovanje toga sveca vezano, osim uz konje i druge životinje, uz molbu da Bog, po zagovoru sv. Jurja, blagoslovi usjeve i cjelokupna gospodarstva. Tako su se u raznim krajevima uvriježili i različiti običaji. Jedan je i kićenje plotova, prozora i vrata zelenilom i cvijećem. Etnolog Milovan Gavazzi piše da je običaj imao dvojaku ulogu: simbolsko-poetsku i magičnu, upravo zbog prenošenja svježe vitalne snage na dom i sve živo u njemu. Do danas je sačuvan jedan raširen običaj – jurjevski krijes. Kod nas se pale u Podravini, Hrvatskom Zagorju, Lici, Gorskome Kotaru, to su redovito poveće lomače od drača, borovice, slame i kad se zapale oko njih se okuplja uglavnom mladež. Vješti dječaci i momci preskakuju preko vatre s vjerovanjem da će ih to očuvati od „kakve boljetice” – piše Gavazzi.