"Hrvatske stranice" Silvija Ferrarija

Knjiga dopisnog člana HAZU-a Silvija Ferrarija "Hrvatske stranice" predstavljena je u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad Akademije u Splitu, objavila ju je Naklada Bošković, a riječ je o pripovjetkama koje tematiziraju njegov odnos s Dugim otokom na kojem je rođen. Ferrari je talijanski slavist, prevoditelj i književnik rođen 1942. godine u mješovitoj talijansko-hrvatskoj obitelji. 

Ferrari je kazao kako je u knjizi pokušao opisati i sjećati se svog odnosa s Hrvatskom, prije svega s Dugim otokom, Zadrom i prijateljima jedne generacije te je upravo to i sadržaj njegove knjige "Hrvatske stranice". Tu je naglasio veliku ulogu svoje majke koja je, kazao je, vrijedna što on nije zaboravio hrvatski jer je stalno s njim govorila upravo na hrvatskom.

Knjigu posvetio majci

- Kada smo se na ljeto 1952. godine počeli vraćati u Hrvatsku ja sam razumio da imam jednu vrijednost i nastojao sam da je ne izgubim. Sadržaj moje knjige je od tada do smrti moje majke kojoj sam i posvetio ovu knjigu, rekao je Ferrari.

Profesorica emerita Sveučilišta Split Ljerka Šimunković je istaknula kako se radi o lijepoj i zanimljivoj knjizi koja donosi 'puno krasnih motiva svakome tko želi čitati i razmišljati o poeziji i o ljudskim pričama i sudbinama'.

- U knjizi je 13 pripovjetki koje imaju poveznicu njegove obitelji s Dugim otokom, odnosno Salijem. Mislim da će svatko tko pročita ovu knjigu biti zadovoljan jer u njoj ima puno lijepih tema koje se obrađuju, ustvrdila je Šimunković.

Rano djetinjstvo proveo u Salima na Dugom otoku

Silvio Ferrari je talijanski slavist, prevoditelj i književnik rođen 1942. godine u mješovitoj talijansko-hrvatskoj obitelji. Rano djetinjstvo proveo je u Salima na Dugom otoku, a šest godina kasnije se s obitelji preselio u Camogli kraj Genove, gdje je završio osnovnu školu. Studirao je u Genovi talijansku književnost, radio kao srednjoškolski profesor književnosti i povijesti umjetnosti i djelovao u komunalnoj upravi Genove.

U HAZU navode da je upoznavši dobro hrvatsku i južnoslavenske kulture osamdesetih godina prošloga stoljeća odlučio djelovati na posredovanju u talijanskoj sredini. Posebno ga je privukla figura Miroslava Krleže, pisca dotad jedva poznata i prevedena na talijanski, zbog njegove nedogmatičnosti u povijesnim "sukobima na ljevici" i originalnog shvaćanja književnog angažmana.

HAZU: Prijevodi najpoznatijih književnika

- Započeo je s prijevodom Hrvatskoga boga Marsa, 1982. godine, godinu kasnije nastavio s romanom Povratak Filipa Latinovicza, te zaokružio to uvodno predstavljanje s Na rubu pameti 1984. U sljedećim razdobljima objavio je prijevode Podravskih motiva, drama Gospoda Glembajevi i Michelangelo, te je 2007. pothvat okrunio prepjevom Balada Petrice Kerempuha. U međuvremenu je, osim Krležinih tekstova, preveo Berenikinu kosu Nedjeljka Fabrija, Rustichello i Kratki izlet Antuna Šoljana, te Mediteranski brevijar Predraga Matvejevića. Osim hrvatskih književnika preveo je i niz knjiga srpskih i bosanskih pisaca, primjerice Danila Kiša, Mirka Kovača, Davida Albaharija, Abdulaha Sidrana i Izeta Sarajlića. O većini prevođenih autora napisao je pogovore i studije i zalagao se u javnosti za njihovo djelo, navode u HAZU- u.

Kako se dalje navodi, svjedočeći o susretima s Krležom, započeo je vlastitu autorsku spisateljsku djelatnost, što se razgranala u cijelu malu biblioteku memoarske proze u kojoj naracija dobiva i stanovitu etičku dimenziju. Svoju obiteljsku sagu ocrtao je u knjigama Što radi Raffaellino de Garbo u Lionu, (1986.), Kugina kuća (1998.) i Sedam Hrvata s Dugoga otoka (2002.), koja je u cijelosti prevedena i izdana na hrvatskome. Za dopisnog člana HAZU izabran je 2018.