Ljubav prema Hrvatskoj izdaleka

Ivica Sanković rođen je u Rijeci 1933. godine. Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, kao mlad čovjek, stigao je u Kolumbiju, gdje se nastanio i osnovao obitelj. Svoje se domovine uvijek sjeća s radošću i jako je sretan što su njegova djeca imala priliku posjetiti Hrvatsku.

- Kolumbija je bila jako drugačija od onoga što je danas: manje naseljena, s otvorenim mogućnostima za svakoga tko je znao nešto dobro napraviti. Nisu me pitali za moje diplome ili certifikate; bilo je dovoljno reći što znam raditi. Zahvaljujući znanju mehanike i tehničkog crtanja, počeo sam raditi u tehničko-industrijskom institutu. To su bile godine obuke, tijekom kojih sam potvrdio da stalan rad otvara vrata.

U gradu Manizalesu upoznao sam svoju suprugu Mélidu, s kojom sam u braku više od 60 godina. Zajedno smo formirali obitelj s četvero djece: Ivanom, Borisom, Tamarom i Angelom. Obitelj je oduvijek bila osovina koja je davala smisao svakoj odluci i svakom preuzetom riziku. Kasnije me prilika odvela jednoj američkoj tvrtki u Bogotu.

Tamo sam profesionalno napredovao i shvatio što znači preuzeti veće odgovornosti. Ali nikad nisam ostao miran. Osobne odluke su me navele da tražim nove puteve: Barranquilla, zatim povratak u Manizales, prolazeći kroz industriju namještaja, gdje sam potvrdio da nije dovoljno dobro proizvoditi; morate znati pregovarati. To iskustvo me potaknulo da postanem samostalan, proizvodeći dijelove za velike tvrtke. To je bila velika prekretnica: postao sam poduzetnik - kaže Ivan Sanković.

Njegov otac je imao restoran u Hrvatskoj, a on je nastavio obiteljsku tradiciju u Kolumbiji.

- Kulinarska umjetnost nastala je gotovo slučajno. Jednog dana sam odlučio pripremiti fileke, bez ikakvog prethodnog iskustva, inspiriran svojom svekrvom. Tada se rodila ideja o prodaji nedjeljom. Počeo sam s nekoliko jela; nakon godinu dana, bili su redovi. Tada sam shvatio da kada se nešto dobro napravi, ljudi reagiraju.

Taj me impuls doveo do upravljanja menzama, čak i na sveučilištu, gdje sam učio o administraciji, logistici i radu sa svakakvim ljudima. Kasnije sam kombinirao tehničke rad s prehrambenim tvrtkama, sve dok se konačno nisam potpuno posvetio gastronomiji. Imao sam nekoliko poslova istovremeno, što mi je donosilo i napredak i poteškoće. Upravljanje više frontova zahtijeva kontrolu, povjerenje u tim i stalnu sposobnost prilagodbe.

Otvorio sam vlastite restorane, neke s mojim imenom, druge u partnerstvu. Bilo je jako dobrih trenutaka i nekoliko složenijih. Prošao sam kroz nekoliko gradove, različite poslovne formate, sve dok nisam shvatio da nije svaki rast održiv i da je dio posla znati kada odustati - ističe Sanković.

Njegov život je zbroj odluka donesenih intuitivno, uvijek s velikim trudom i odlučnošću.

- Ako postoji jedno mjesto koje je konačno postalo moj dom, to je Manizales. Ovdje sam pronašao ne samo prilike, već i kvalitetu života koju duboko cijenim: ljude, klimu, planine i mir, što je temeljno. Bio sam sretan u ovoj zemlji, gledajući kako moja obitelj raste i gradeći svaku fazu svog života. Pozivam one koji ju ne poznaju da dođu i otkriju ove prekrasne regije uzgoja kave, gdje se rad, ljudska toplina i krajolik spajaju na jedinstven način.

Iako sam godinama gradio svoj život u Kolumbiji, nikada nisam napustio svoje korijene. Hrvatske tradicije temeljni su dio mog identiteta i oduvijek sam ih nastojao sačuvati u svom domu i prenijeti svojoj obitelji. Za mene je važno da Hrvati i njihovi potomci u Kolumbiji poznaju svoju povijest, cijene svoje podrijetlo i čuvaju običaje svojih predaka.

Ako postoji jedna stvar koja sažima moju priču, to je ovo. Nikada nisam slijedio linearni put. Bio sam tehničar, učitelj, industrijski poduzetnik i poslovni čovjek u prehrambenoj industriji. Učio sam radeći, riskirajući i ispravljajući pogreške. Kolumbija mi je pružila prilike kada sam stigao samo sa svojim vještinama, a ja sam odgovorio radeći neustrašivo ispočetka onoliko puta koliko je bilo potrebno - zaključuje Ivan Sanković.