Meksička spisateljica surađuje s hrvatskim medijima

Meksička spisateljica Alejandra Gotóo ističe da je u Hrvatsku došla naučiti "drugačiji ritam". Osjeća se dobrodošlom u zemlji i nastavlja pisati odavde. Autorica je knjige "Ljubav je negdje drugdje".

- Stigla sam u Zadar sa suprugom; bila je zima. Mjesto, koje je ljeti nesumnjivo puno ljudi, kretanja i buke, bilo je gotovo tiho. Male kućice, uredne i svijetle, više su djelovale kao eksperiment nego kao odredište. Hladnoća nije bila dekorativna. More nije bilo krajolik. Arome su mi prodirale u kosti i navele me da pomislim da ima puno toga za čitati, reći, razmisliti i istražiti. Postupno sam počela objavljivati svoje tekstove; radila sam to i prije.

Zatim smo se preselili na otok Ugljan, u malo selo Kali. Tamo se ritam opet promijenio. Živjeli smo okrenuti prema moru. Vrijeme kao da se rastezalo, ali ne pasivno: postojala je neka vrsta stalne pažnje prema svakodnevici.

Onda smo se preselili u Zagreb. Ostali smo tamo više od godinu dana. Zagreb je bio puno urbaniji, strukturiraniji i u određenom smislu složen. Grad je imao nešto duboko ugodno za život: tramvaje koji su sve povezivali, lakoću kretanja bez žurbe, tržnice, kafiće, austrougarske zgrade koje su koegzistirale sa sivim pročeljima koja su se činila kao da ispod skrivaju drugu priču. Zagreb ima nešto što je teško objasniti: mješavinu intimnosti i istrošenosti. Nešto što vas ne pokušava odmah impresionirati. Tu smo počeli graditi život puno bliže gradu - kaže meksička spisateljica.

U Zagrebu je Alejandra pohađala tečaj hrvatskog jezika.

- Ne zato što sam trebala savladati jezik, već zato što sam željela bolje razumjeti kako je svijet organiziran na drugom jeziku. Jezik je također oblik utjelovljenja. Pohađala sam tečaj hrvatskog jezika, što mi je otvorilo mala vrata. Nisam ga dobro govorila, ali sam dovoljno razumjela da bih mogla griješiti. A griješiti na drugom jeziku je vrlo specifičan oblik intimnosti.

Te male scene su mi bile važne. Jer tada sam prestala povezivati se s Hrvatskom isključivo kroz promatranje. To sam počela doživljavati zbog svoje nespretnosti, ponavljanja, svakodnevne kupovine i kratkih razgovora sa starijim ljudima koji nisu govorili engleski, ali su ipak nalazili načine da mi pomognu. Stvarno sam uživala istražujući grad na taj način. Postoji nešto duboko ljudsko u pokušaju komunikacije s nekoliko riječi koje čovjek ima.

U Zagrebu smo upoznali i neke divne prijatelje. Tako smo prestali imati osjećaj da smo samo u prolazu. Mnogi od njih bili su Hrvati, drugi su doživjeli slična raseljavanja: ljudi koji su živjeli između različitih zemalja, jezika i sjećanja. Ovakvi susreti su promijenili moju percepciju ove zemlje.

Također smo se počeli više kretati. Posjetili smo Plitvice, gdje krajolikom kao da vlada drugačija logika. Ali čak i tijekom naših putovanja, Zagreb nam se i dalje činio kao mjesto kojemu smo se uvijek vraćali. To me iznenadilo. Postoje gradovi koje posjećujete, a onda postoje gradovi koji postupno počinju oblikovati vašu rutinu - naglašava Alejandra Gotóo.

Meksička spisateljica pronašla je u Zagrebu prostore za dijalog.

 - U knjižnici u centru grada upoznala sam Hrvatsko-hispansko društvo. Ti susreti, usputni, ali ne sasvim takvi, oblikovali su cijelo moje iskustvo u Hrvatskoj.

Moja knjiga “Ljubav je negdje drugdje” napisana je tijekom te tranzicije. Nije knjiga o Hrvatskoj, ali je njome prožeta. Zbog takvog načina percipiranja gdje svakodnevica nikada nije sasvim stabilna. Gdje su odnosi dovedeni do krajnjih granica. Gdje tijelo remeti ono što se činilo automatskim.

Hrvatska se ne pojavljuje kao mjesto radnje, već kao tema koja se ponavlja. Kao nešto što mijenja našu perspektivu. Ponekad pomislim da nisam vratila samo uspomene, prijatelje i iskustva. Sa sobom sam donijela i drugi način postojanja. Drugačija vrsta pažnje prema onome što se čini beznačajnim. Neugoda zbog prebrzih objašnjenja. Oblik pisanja koji ne teži zatvaranju, već malo dužem zadržavanju na onome što ostaje neriješeno.

Za mene, Hrvatska nije mjesto u koje sam otišla, to je mjesto koje mi ostaje u sjećanju. I odatle nastavljam pisati. Trenutno surađujem s hrvatskim medijima, gdje nastavljam istraživati ova sjecišta između tijela, sjećanja i svakodnevnog života. Možda upravo to znači pisati: nastaviti naseljavati mjesta koja nikada ne nestaju - zaključuje meksička spisateljica Alejandra Gotóo.