Franjevci Provincije sv. Jeronima iz Zadra u Argentini

Tijekom 2026. godine navršavaju se dvije važne okrugle obljetnice za Hrvate i njihove potomke u Argentini: 50. obljetnica otvaranja Središta sv. Nikole Tavelića te 25. obljetnica Centra za mlade u neposrednoj blizini Katoličkog centra. Također, za nekoliko godina – točnije 2029. – Hrvati u Argentini proslavit će i veliku 100. obljetnicu dolaska prvog franjevca Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra, koji je svoje poslanje posvetio službi Hrvatima koji su ovu zemlju izabrali za svoj drugi dom.

Davne 1929. godine u Argentinu je stigao prvi hrvatski misionar, fra Leonardo Rusković, član Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, kako bi pastoralno djelovao među hrvatskim iseljenicima koji su u tu daleku zemlju pristizali prije i poslije Prvog svjetskog rata. Hrvatska provincija sv. Jeronima odgovorila je na poziv Argentinske biskupske konferencije te poslala fra Leonarda, koji je po dolasku započeo neumorno i ustrajno djelovati među hrvatskim useljenicima. Na njegovu inicijativu ubrzo su u Argentinu pristigle i redovnice iz četiriju redovničkih zajednica, a desetak godina kasnije pridružila su se i druga franjevačka braća iz Provincije. Bio je to početak ozbiljnog i organiziranog pastoralnog djelovanja među hrvatskim iseljenicima. Svećenici i časne sestre nisu se brinuli samo za pastoral Hrvata, nego su preuzimali i brojne službe u mjesnoj Crkvi.

Nakon Drugoga svjetskog rata pristigli su novi članovi Provincije te je osnovan Komesarijat „Prečistog Srca Marijina“, a kasnije i Kustodija, koja je u jednom razdoblju brojila 13 članova. Djelovanje se proširilo na odgojno, kulturno, izdavačko, karitativno i druga područja. Ukupno su u Argentini, kraće ili dulje vrijeme, djelovala 22 franjevca ove Provincije.

Posebno zahtjevno razdoblje nastupilo je nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada je oko 20 tisuća hrvatskih izbjeglica, bježeći pred komunizmom, stiglo na argentinsko tlo. Franjevci su ih primali, skrbili za njih, pomagali u pronalasku smještaja i zaposlenja, brinuli za siromašnu djecu te organizirali raznoliku pastoralnu djelatnost. U predratnom razdoblju zadarski su franjevci boravili kao gosti u samostanu sv. Franje u središtu Buenos Airesa, no nove okolnosti zahtijevale su određeni stupanj osamostaljenja, u skladu s naravi njihove misijske službe.

Tako su 1940. godine otvorili prvu veliku argentinsku župu u četvrti José Ingenieros, kojoj je kasnije gravitiralo oko 40 tisuća stanovnika. Dvadesetak godina poslije osnovali su i veliko odgojno središte – školu u četvrti Hurlingham, koja je obuhvaćala dječji vrtić, osnovnu i srednju školu, s oko dvije tisuće učenika i više od 200 zaposlenih.

Kasnije su izgradili i otvorili prvo hrvatsko vjersko središte na aveniji del Tejar, smješteno uz dvije važne prometnice, koje je blagoslovljeno i otvoreno 1976. godine. Od tada Hrvati imaju vlastiti prostor i trajno okupljalište u kojem se vjernici svih generacija sastaju na nedjeljnim misnim slavljima, druženjima, predavanjima, folklornim i drugim kulturnim aktivnostima. Nakon toga otvoreno je još jedno hrvatsko središte u četvrti San Justo, gdje je također živio velik broj Hrvata.

S uspostavom hrvatske samostalnosti znatno je porastao interes za povezivanje s Domovinom. Mnogi su, putem Hrvatskog veleposlanstva u Buenos Airesu, zatražili hrvatske dokumente, a među djecom i mladima javio se snažan interes za učenje hrvatskog jezika, kulture, folklora i pjesme. Budući da postojeće vjersko središte više nije moglo odgovoriti na sve potrebe, pristupilo se izgradnji i otvaranju Centra za mlade – Centro Católico Juvenil Argentino-Croata – u ulici Pico, u neposrednoj blizini Katoličkog centra. Centar je blagoslovljen i otvoren 2001. godine te je ubrzo postao najaktivnije mjesto okupljanja Hrvata i njihovih potomaka u Argentini, pa i u cijeloj Južnoj Americi.

Zbog nedostatka novih duhovnih zvanja znatno se smanjio broj hrvatskih franjevačkih misionara u Argentini. Unatoč tomu, Hrvati i njihovi potomci i dalje ustrajno organiziraju i sudjeluju u brojnim vjerskim, kulturnim i društvenim aktivnostima. Predstojeće obljetnice obilježit će s ponosom, čuvajući od zaborava mnoga zapisana i nezapisana djela koja su na raznim područjima ostavila braća franjevci Zadarske provincije.

fra Ivan Gavran