San Pedro i njegovi ribari: Dalmacija na Pacifiku

Spomenik ribarima

U San Pedru je 25. travnja 2026. godine održana ceremonija ponovnog otvaranja spomenika ribarima, s kojeg su prije dvije godine bila pokradena bakrena slova. Prvi dio spomenika je obnovljen, a ostatak se planira uskoro dovršiti.

Nekada izrazito ribarski San Pedro zaslužio je imati dostojan spomenik. Radi toga je 1999. godine ispred ulaza u luku postavljen Fishermen's Memorial, memorijalni zid na kojem se vidi cijela povijest ribarstva San Pedra od 1883. do 1999. godine. Trebalo je sedam godina da se ideja pretvori u stvarnost. Unatoč tomu što na Pacifiku nisu ribarili samo Dalmatinci nego i ostale europske nacije, hrvatska su prezimena najbrojnija.

Na memorijalnome zidu jedan je dio posvećen Martinu Bogdanovichu i njegovu doprinosu razvitku industrije u gradu.

Na bakrenim su pločama popisani svi koji su radili u preradi ribe, od predsjednika uprave do radnika, te svi brodovi i ribari, među kojima je bilo najviše Komižana.

Popisana je i ribarska flota San Pedra, koja je imala 36 brodova. Tu je i žalostan popis od šest brodova koji se nisu vratili s ribarenja, među kojima su i tri hrvatska. Na kraju su navedena imena sponzora i donatora.

San Pedro i prvi dolasci

San Pedro je lučki distrikt grada Los Angelesa i međunarodna luka u kojoj živi oko 90 000 stanovnika, od čega značajan broj Hrvata.

Početkom stoljeća u Kaliforniju se dolazilo dvama načinima. Prvi je bio plovidbom oko cijele Južne Amerike, jer Panamski kanal još nije bio iskopan. 

Drugi je bio kopnom s istočne američke obale, gdje je ulazna američka luka bio New York. Brodska karta iz Splita do New Yorka 1907. godine koštala je 180 kruna. Za to se moglo kupiti 3,7 hektolitara vina, i toliki se novac mogao prikupiti samo zaduživanjem.

Kalifornija je u početku privlačila kopače zlata, a poslije se vidjelo da je pogodna i za voćarstvo i ribarstvo, što je Dalmatincima bilo blisko. Tako je Stjepan Mitrović 1883. donio u Kaliforniju sadnice smokve iz Dalmacije i prvi započeo s uzgojem na zapadnoj američkoj obali.

Obiteljski počeci i prijenos znanja

Dalmatinci koji su se doselili u San Pedro koristili su se znanjem iz starog kraja. Neki su došli već početkom 20. stoljeća poput Augustina Felanda i Ante Viličića.

Augustin Felando i Anete, djevojački Stanojevich, su u svome dnevnom boravku na 10th Street broj 456, započeli izrađivati ribarske mreže. Malo-pomalo postali su vlasnici ribarskih brodova, a svoje su umijeće prenijeli i na svoju djecu Catherine (1907.), Nicholasa (1909.) i Ann Ceciliju (1912.). Danas se na njihovoj adresi nalazi kuća za iznajmljivanje.

Ante Viličić rodio se u Bolu na Braču, a došao je bratu u San Pedro 1920. godine. Oduševio se kada je vidio kako se tamo riba lovi na moderan način, dok se u isto vrijeme na Braču plovilo na vesla. Odlučio je što više naučiti i vratiti se kući te unaprijediti ribarstvo na Braču. To je i učinio 1928. godine čim je uspio skupiti nešto novaca. 

Povezao se sa Šimom Kasolinijem, povratnikom iz Amerike, koji je u Sumartinu imao brodogradilište, pa je kod njega naručio motorni tunolovac, prvi na Jadranu. Nazvao ga je Napredak, čijim je isplovljavanjem iz splitske luke 5. lipnja 1929. godine započelo moderno razdoblje tunolova kod nas.

Težak i opasan ribarski život

Ribarska zarada nije bila redovita, jer se zarađivalo po ulovu. Nije se moglo znati hoće li ulov biti dobar, a zarada se dijelila ovisno o prethodnom dogovoru. Najčešće se radilo o pristojnim novcima, ali stotine života izgubljeno je u ovome nesigurnom poslu. Nije bila rijetkost da ribar padne u more i da se to primijeti tek kad je kasno.

Publicist Emanuel Parker opisao je hrvatske ribare kao ljude čiji je cilj bila dobrobit njihovih obitelji, ljude koji su bili dobri muževi i očevi, privrženi svojoj zajednici i uvijek spremni učiniti ono što se od njih očekuje, bilo da se radi o vjenčanju ili sprovodu.

Znanja i inovacije hrvatskih ribara

U San Pedru su se svi čudili kako Ante Fiamengo uvijek uplovljava u luku s dobrim ulovom tune. Prvo se mislilo da je otkrio dobre pošte, kako ribari zovu mjesta gdje se skuplja riba. Na čuđenje okoline on je lovio noću, jer je još u rodnoj Komiži naučio da plava riba noću, pri kretanju, stvara fosforescentno svjetlo i vidi se golim okom.

Znanjima naših ribara mnogi su se koristili, bilo da se radilo o malim spoznajama ili o ozbiljnim izumima koji su unaprijedili ribarstvo. Unatoč tomu, najvećim dijelom nisu se trudili patentirati svoje izume.

Dragić Petar iz Crikvenice došao je u San Pedro i vidio da se tuna mrežama lovi s obale, što je bilo teško, a i ulov nije bio velik. Stoga je 1917. godine usavršio mrežu plivaricu za ulov na otvorenome moru. Mreža je nazvana mrežom kalifornijskog tipa. To se odrazilo i na brodogradnju, jer su se počeli graditi veći tunolovci.

Dragićevu je mrežu 1947. godine usavršio Boljanin Petar Viličić, jer je olovo zamijenio čeličnim lancem pa je brže tonula i manje se kidala.

Jedan od najznačajnijih izuma je Power Block vitlo za izvlačenje ribarskih mreža, koje je konstruirao Mario Puratich (Sumartin, 1904. – Santa Barbara, 1993.) u San Pedru 1954. godine. Tijekom šest godina nalazilo se na većini koćarica s plivaricama, a neizostavno je na brodovima i danas.

Na Pacifiku se osim tune započela loviti i srdela, koje je bilo puno u vodama San Diega, San Pedra, San Francisca i kanadskog Vancouvera. Vlasnici brodova za ulov srdela bili su, prema arhivu Adama Eterovicha: M. i J. Botica, N. i F. Mezin, S. Grgas, A. Zitko, N. Peric, C. Gaspar, Petar i Nikola Dragić i V. Giaconni.

Snalažljivost i poduzetništvo

U to se vrijeme nije puno kupovalo srdele, a tržište se tek formiralo. Vlada Kalifornije donijela je propis kojim je limitirala ulov srdela za konzerviranje, da bi na taj način kontrolirala prezasićeno tržište. Ribarima je to ugrozilo egzistenciju, pa se grupica Hrvata udružila s trojicom Amerikanaca, od kojih je jedan imao teretni brod Lansing od 8000 tona nosivosti. 

Brod su pretvorili u najveću ploveću tvornicu na svijetu gdje su na pučini, tri milje od obale, prerađivali ulovljenu ribu. Bilo je to izvan jurisdikcije države Kalifornije, a odatle je bilo legalno prevoziti robu na obalu.

Nastavlja se…