Gig Harbor – američki gradić s dalmatinskim korijenima

Na sjeverozapadu Sjedinjenih Američkih Država, u saveznoj državi Washington, smjestio se Gig Harbor, gradić koji prema popisu stanovništva iz 2020. godine ima oko 12.000 stanovnika. Po veličini bismo ga mogli usporediti sa Sinjem, no njegova povijest, položaj i povezanost s hrvatskim iseljeništvom daju mu sasvim posebnu važnost.

Gig Harbor leži u istoimenoj zaštićenoj uvali u Puget Soundu, velikom sustavu morskih zaljeva i prolaza povezanih s Tihim oceanom. Puget Sound proteže se gotovo 150 kilometara i jedan je od najvećih estuarija u Sjedinjenim Američkim Državama. More je ovdje od početaka naseljavanja određivalo život stanovništva, a ribarstvo i brodogradnja postali su temeljem razvoja cijeloga kraja.

Među doseljenicima koji su oblikovali Gig Harbor posebno su važnu ulogu imali Norvežani i Hrvati, ponajviše Dalmatinci s otoka Brača. Stoga nije neobično što se u tamošnjoj hrvatskoj zajednici rodila želja da se Gig Harbor poveže s nekim mjestom na Braču. Kada su me zamolili da pokušam pronaći zainteresiranoga partnera, najveće zanimanje pokazao je načelnik Milne Frane Lozić. Tako je započela priča koja današnje veze dvaju mjesta zapravo vraća njihovim povijesnim korijenima.

Suradnju smo proširili i na škole te je zamišljena kao svojevrstan trokut koji povezuje Osnovnu školu Milna, Osnovnu školu Bol iz Splita i Harbor Ridge Middle School iz Gig Harbora. Namjera je da se učenici i nastavnici međusobno upoznaju, posjećuju i razmjenjuju iskustva. A da se u Gig Harboru doista ima što vidjeti i naučiti, uvjerila sam se i sama prilikom ranijeg posjeta tamošnjoj školi.

Na raspolaganju imaju čak 300 dronova, simulator letenja te zbirku naočala za virtualnu stvarnost. Ovaj put sa mnom je otputovao i Frane Lozić kako bi se na licu mjesta upoznao s mogućnostima koje pruža suradnja s jednim malim, ali iznimno naprednim američkim gradom. S gradonačelnicom Mary Barber obnovio je ugovor o bratimljenju, a tom je prigodom otvorena izložba fotografija Milne koje je ustupio splitski autor i zaljubljenik u fotografiju Nikša Smoje.

Ipak, veza Gig Harbora i Hrvatske nije nova. Ona seže sve do samih početaka grada.

Uvalu je 1840. godine otkrio američki pomorski časnik i istraživač Charles Wilkes kada ga je uz obalu današnje savezne države Washington zadesila snažna oluja. Svoj mali brod, odnosno gig, sklonio je u sigurnu uvalu, koju je sljedeće godine na karti označio imenom Gig Harbor. No čovjek kojega lokalna povijest pamti kao jednoga od prvih doseljenika i utemeljitelja naselja bio je Sam Jerisich, rođen 1833. godine u tada dalmatinskom Kotoru.

Jerisich je privučen pričama o kalifornijskom zlatu nekoliko puta oplovio Rt Horn kako bi stigao do američke zapadne obale. Na Vancouver Islandu, u današnjoj Kanadi, oženio se Annom Willits, pripadnicom domorodačkoga naroda Penelakut. Godine 1867. Jerisich je zajedno s Peterom Goldsmithom iz Kotora i Portugalcem Johnom Farragueom ribario u Puget Soundu. Nevrijeme ih je prisililo da potraže zaklon upravo u Gig Harboru.

Uvala im se toliko svidjela da su odlučili ostati.

Jerisich je otišao po suprugu i kćer te je za svoju obitelj sagradio prvu kolibu. Time je započelo trajno naseljavanje toga područja, o čemu danas govori i informativna ploča postavljena u središtu grada. Iskrčio je dio šume kako bi njegova supruga mogla uzgajati povrće. Anna je bila vješta lovkinja i pribavljala je meso za obitelj, krpala je ribarske mreže, lovila haringe i gavune te izrađivala svijeće.

Sam Jerisich ribario je mrežama koje su sami izrađivali, imao je pušnicu za dimljenje ribe, a proizvodio je i riblje ulje. Zbog toga ga se smatra jednim od začetnika profesionalnoga ribarstva u Gig Harboru. Održavao je dobre odnose s pripadnicima lokalnih domorodačkih zajednica, a zajedno s Johnom Farragueom izgradio je i prvu školsku zgradu.

Za Jerisichem su počeli pristizati drugi doseljenici iz naših krajeva, među kojima su bili Bračanin Joe Dorotich, zatim Lee Makovich, Nick Castelan i John Cosulich sa sjevernog Jadrana te Hvarani John Novak i Matt Petrich. U vrijeme kada je Europljanki na tom području bilo vrlo malo, Dalmatinci su se često ženili pripadnicama domorodačkih zajednica. Njihovi potomci postali su dijelom osebujne multikulturne povijesti Gig Harbora, a zvali su ih ‘’Crnim Slavenima’’.

Hrvatski trag u gradu i danas je lako prepoznatljiv. Nailazimo na prezimena Milatich, Jerkovich, Plancich, Dulcich, Skrivanich, Ancich, Borovich, Lovrovich, Babich i mnoga druga, a neka od njih ostala su sačuvana i u nazivima gradskih ulica, dok brojni dokovi nose prezimena poput Malich, Jerkovich, Bujacich, Anicich, Stanich, Lovrovich i Petrich.

Među obiteljima koje su ostavile osobito dubok trag ističu se Skansijevi iz Sumartina na Braču.

Peter Skansie stigao je u Ameriku 1889. godine, a ubrzo su mu se pridružila braća Andrew, Mitchell i Joseph te sestra Tomazina. Peter i Andrew bavili su se ribarstvom, dok su Mitchell i Joseph svoje znanje i poduzetnost usmjerili prema brodogradnji. Gradili su brodove, a poslije i trajekte, čime su znatno unaprijedili prometnu povezanost unutar Puget Sounda. Prema dostupnim podacima, iz njihovih je radionica tijekom godina izašlo na stotine plovila.

Peter Skansie ribario je sa Samom Jerisichem, a povezanost dviju obitelji postala je još čvršća kada se oženio njegovom kćeri Melissom. Ona je, nažalost, umrla mlada. Peter je poslije dopisivanjem upoznao Katu Borovich iz rodnoga Sumartina.

Njegov brat Andrew sa suprugom Bertom imao je petero djece: kćeri Clementinu i Jeromu te sinove Antona, Petera i Vincenta. Andrew je s Brača stigao kao kamenoklesar pa je svoje znanje koristio i u novoj domovini. Kamen s obale upotrebljavao je za gradnju temelja vlastite, ali i drugih kuća.

Posebno je lijepa priča o njegovim sinovima Vincentu i Antonu Skansieju. Nikada se nisu ženili i ostali su živjeti u kući svojih roditelja. Željeli su da nakon njihove smrti obiteljski posjed u samom središtu Gig Harbora, neposredno uz more, pripadne gradu i ostane sačuvan za buduće generacije. Njihovu želju ostvarili su brat Peter i njegov sin Michael.

Tako je nastao današnji Skansie Brothers Park, jedno od prepoznatljivih mjesta Gig Harbora. Na njegovu se prostoru nalazi i povijesni Skansie Net Shed, nekadašnja ribarska građevina u kojoj su sačuvani alati, mreže, vesla broda Avalon i brojni drugi predmeti koji poput maloga muzeja pričaju o životu ribara i ljudima koji su stvarali grad. Građevina je 2002. godine uvrštena u Nacionalni registar povijesnih mjesta, čime je sačuvan i važan dio baštine hrvatskih doseljenika.

Koliko je ribarstvo bilo utkano u život Gig Harbora pokazuje i impresivna fotografija iz 1971. godine, koja se čuva u Skansie Net Shedu, snimljena prilikom blagoslova ribarske flote. Na njoj su brojni brodovi čiji su vlasnici bili hrvatskoga podrijetla. More koje su njihovi preci ostavili u Dalmaciji ponovno je postalo središte njihova života na drugom kraju svijeta.

Hrvatska priča Gig Harbora, međutim, ne završava na moru.

Na rubnom dijelu grada nalazi se mala zračna luka Tacoma Narrows Airport, uz koju je smješten Gig Harbor Vintage Aero Museum i vrijedna zbirka starih zrakoplova i automobila u vlasništvu obitelji Juranich, odnosno braće Roberta i Billa. Njihovi su preci u Sjedinjene Američke Države stigli još u 19. stoljeću, no obitelj više nema pouzdan podatak iz kojega su točno hrvatskog kraja potekli. Prezime bi moglo upućivati na područje Hrvatskoga primorja, možda Senja, Crikvenice ili Vinodola. Prvi trag njihove obitelji u Americi vodi prema Kansasu, odakle su se mnogo kasnije preselili na zapadnu obalu.

Kada danas šetate Gig Harborom, teško je promatrati ga samo kao slikovit američki gradić na obali Puget Sounda. Hrvatska prezimena na ulicama i dokovima, Skansie Brothers Park, stare ribarske kućice, brodograditeljska tradicija i obiteljske priče svjedoče koliko su ljudi s Jadranske obale sudjelovali u stvaranju mjesta na obali Tihoga oceana.

Upravo zato današnje povezivanje Gig Harbora i Milne ima značenje koje nadilazi uobičajeno bratimljenje dvaju malih mjesta. Bračani su prije više od stoljeća prelazili ocean tražeći novi život i pritom dio svoga znanja, pomorske tradicije i kulture utkali u razvoj Gig Harbora. Danas se veza uspostavlja u suprotnom smjeru: kroz suradnju gradova, škola, učenika i nastavnika.

Nekada su između Brača i obale Washingtona putovali ribari, kamenoklesari i brodograditelji. Danas tim putem mogu krenuti učenici, profesori i nove ideje.

I možda je upravo u tome najljepši smisao cijele priče: nakon više od stoljeća Gig Harbor i Brač ponovno se pronalaze, ovaj put ne zahvaljujući olujama, iseljavanju i potrazi za boljim životom, nego želji novih generacija da upoznaju jedni druge i nastave vezu koju su davno započeli dalmatinski doseljenici.