Hrvatska priča u srcu Amerike: U Seattleu otvorena izložba o hrvatskim korijenima Henryja Suzzalla

U znamenitoj knjižnici Suzzallo Library na University of Washington u Seattleu, koji je ove godine proglašen trećim najboljim javnim sveučilištem u Americi i dvanaestim na svijetu, svečano je otvorena dokumentarna izložba „Behind the Name of the Library: Henry Suzzallo and his Croatian Roots”, autorice Branke Bezić Filipović. Izložbom je ujedno započeo program obilježavanja stote obljetnice knjižnice koja nosi ime Henryja Suzzalla, jednog od najznačajnijih rektora Sveučilišta Washington, čovjeka koji je početkom 20. stoljeća svojim reformama trajno obilježio američko visoko školstvo.

Malo je poznato da je Henry Suzzallo bio sin hrvatskih iseljenika. Njegov otac Petar Zucalo rođen je u Grebcima pokraj Dubrovnika, a majka Ana Zucalo na Boninovu. Njihova životna priča započela je u Dubrovniku, nastavila se u Kaliforniji, a svoj vrhunac doživjela u Seattleu, gdje je njihov sin postao jedna od najutjecajnijih osoba u povijesti američkog visokog obrazovanja.

Nakon vjenčanja Ana i Petar Zucalo nastanili su se u sjevernoj Kaliforniji, gdje je Petar nastavio život koji je započeo još u vrijeme Kalifornijske zlatne groznice. Članovi obitelji Zucalo ubrzo su se uključili u ugostiteljski posao u gradu Placervilleu, nekadašnjem Hangtownu, jednom od najpoznatijih naselja iz razdoblja zlatne groznice. Grad je izvorno nosio ime koje je podsjećalo na njegove burne i bezakonjem obilježene početke te javna vješanja koja su se ondje provodila.

Godine 1867. Petar Zucalo zajedno s dvojicom partnera otvorio je Adriatic Restaurant, dok je njegov rođak Nicholas Zucalo 1893. godine vodio Union Restaurant u uglednom Union Hotelu. Obitelj Zucalo tako se ubrojila među prve hrvatske iseljenike koji su nakon zlatne groznice uspješno izgradili svoje mjesto u ugostiteljstvu sjeverne Kalifornije. (Prema: Branka Bezić Filipović, Od prvog prebivališta do vječnog počivališta, Naklada Bošković, 2017.)

No uspjeh nije potrajao. Bolest i financijske teškoće prisilile su obitelj na preseljenje u San Jose, gdje je 22. kolovoza 1875. godine rođen njihov sin Anthony Henry Suzzallo. Bio je osmo od devetero djece, no samo je četvero njih doživjelo odraslu dob.

Odrastajući u skromnim prilikama obitelji hrvatskih doseljenika, Henry Suzzallo rano je pokazao izniman talent za učenje. Zahvaljujući svojim akademskim sposobnostima izgradio je zavidnu sveučilišnu karijeru te se na Sveučilištu Columbia afirmirao kao jedan od najperspektivnijih američkih stručnjaka u području obrazovanja. Godine 1912. oženio je Edith Moore, nećakinju ugledne seattleske obitelji, čime je dodatno učvrstio svoje veze s gradom Seattleom.

Kada je Sveučilište Washington 1915. godine započelo potragu za novim rektorom, Suzzallova znanstvena izvrsnost, vizionarsko shvaćanje visokog obrazovanja i ugled koji je već stekao u akademskim krugovima učinili su ga najboljim kandidatom. Njegovo imenovanje označilo je početak jednoga od najznačajnijih razdoblja u povijesti Sveučilišta Washington. Tijekom sljedećih godina proveo je dalekosežne reforme, poticao razvoj znanstvenih istraživanja i izgradio moderno sveučilište koje je postalo jedno od vodećih u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegov doprinos bio je toliko velik da danas njegovo ime nosi monumentalna Suzzallo Library, jedna od najljepših i najprepoznatljivijih sveučilišnih knjižnica u Americi.

Upravo je potraga za hrvatskim korijenima Henryja Suzzalla prerasla u međunarodno istraživanje koje je na kraju dovelo do ove izložbe.

Sve je započelo u Biskupskom arhivu u Dubrovniku, gdje su mladi arhivisti Petra Bianki Pujo i Antun Koncul pronašli dragocjenu dokumentaciju o obitelji Zucalo. Među pronađenim dokumentima posebno mjesto zauzima biskupska dispenza za sklapanje braka Petra i Ane Zucalo. Budući da su bili rođaci u trećem koljenu, za vjenčanje su morali dobiti posebno odobrenje dubrovačkog biskupa. Ti dokumenti, zajedno s izvacima iz matičnih knjiga, prvi su put predstavljeni američkoj javnosti upravo na ovoj izložbi.

Istraživanje se potom nastavilo u Državnom arhivu u Splitu, gdje je autorica pronašla jedno od najvrjednijih otkrića cijelog projekta: jedanaest pisama koja je Henry Suzzallo između 1916. i 1930. godine pisao svom prijatelju Simonu Skalabrinu, uglednom hrvatskom iseljeniku iz Seattlea.

Ta su pisma mnogo više od obične privatne korespondencije. Ona otkrivaju razmišljanja čovjeka koji je vodio jedno od najvećih američkih sveučilišta, ali i njegove duboke emocionalne veze s domovinom svojih roditelja. U njima Suzzallo potvrđuje da njegova obitelj potječe iz pomorske Dubrovačke Republike, govori o svom zanimanju za hrvatske i južnoslavenske prilike te priznaje kako, premda je po rođenju i odanosti Amerikanac, prema zemlji svojih predaka osjeća „duboku obiteljsku i sentimentalnu povezanost“.

Pisma svjedoče i o dugogodišnjem prijateljstvu između Henryja Suzzalla i Simona Skalabrina, koje je trajalo najmanje četrnaest godina. Kroz njih se mogu pratiti politička zbivanja nakon Prvoga svjetskog rata, rasprave o budućnosti tadašnje Jugoslavije, Suzzallovo putovanje u Dubrovnik i Zagreb 1928. godine te njegova razmišljanja o položaju Hrvata i drugih južnoslavenskih naroda. Riječ je o iznimno vrijednom povijesnom izvoru koji baca novo svjetlo ne samo na život Henryja Suzzalla nego i na djelovanje hrvatske zajednice u Seattleu početkom 20. stoljeća.

Kako bi priča bila što potpunija, autorica je obišla Grebce, rodno mjesto Petra Zucala, fotografirala lokalitete povezane s njegovom obitelji te nastavila istraživanje njihova životnog puta nakon dolaska u Sjedinjene Američke Države. Podaci prikupljeni tijekom toga istraživanja povezali su hrvatsko razdoblje života obitelji s njihovim američkim uspjehom i pokazali koliko je dug i trnovit bio put od malog sela pokraj Dubrovnika do samoga vrha američkog akademskog svijeta.

Rezultat toga rada danas je izložba koja kroz originalne dokumente, fotografije, rodoslovna stabla, izvatke iz matičnih knjiga, osobna pisma i druge izvore rekonstruira životni put jedne hrvatske obitelji čiji je sin postao jedna od najvažnijih osoba u povijesti američkog visokog obrazovanja.

Izložba nije samo priča o Henryju Suzzallu. Ona govori o hrvatskom iseljeništvu, o ljudima koji su iz malih dalmatinskih mjesta odlazili u svijet i svojim radom ostavljali trag daleko od domovine. Istodobno pokazuje koliko još uvijek neistraženih priča čuvaju arhivi te koliko međunarodna suradnja može pridonijeti njihovu otkrivanju.

Otvorenje izložbe okupilo je predstavnike Sveučilišta Washington, znanstvene i kulturne javnosti, članove hrvatske zajednice te brojne uzvanike iz Seattlea i savezne države Washington. Posebno zanimanje izazvali su upravo izvorni dokumenti pronađeni u Hrvatskoj, koji su mnogim posjetiteljima po prvi put otkrili da čovjek čije ime već cijelo stoljeće nosi jedna od najljepših američkih sveučilišnih knjižnica potječe iz hrvatske obitelji.

Obraćajući se okupljenima, autorica je istaknula kako je ovo istraživanje pokazalo da povijest često skriva priče koje čekaju da budu ponovno otkrivene.

„Pronaći jedan dokument uvijek je veliko zadovoljstvo, ali pronaći cijelu priču veliko je životno zadovoljstvo. Ova izložba je dokaz da hrvatska kulturna baština ima svoje mjesto i u najuglednijim svjetskim akademskim institucijama te da priče naših iseljenika i danas mogu povezivati države, gradove i ljude.“

Izložba će tijekom narednih mjeseci biti dostupna studentima, profesorima i posjetiteljima University of Washington, ostajući trajni podsjetnik na hrvatske korijene Henryja Suzzalla i na doprinos hrvatskih iseljenika razvoju američkoga društva. Ujedno predstavlja još jednu potvrdu da predan istraživački rad može povezati arhive, sveučilišta i dvije države te ispričati priču koja je gotovo jedno stoljeće malo bila poznata i Hrvatskoj i Americi.