Hrvatski trag u srcu Chicaga – Michael A. Bilandic Building

U samome središtu Chicaga, na adresi 160 North LaSalle Street, nalazi se zgrada od dvadeset i jednog kata podignuta 1920. godine. Danas je poznata kao Michael A. Bilandic Building, a u njoj je, među ostalim državnim institucijama, smješten Prizivni sud Illinoisa za Prvi okrug. 

Zgrada je desetljećima nosila druga imena, među kojima i State of Illinois Building, sve dok 2003. godine nije nazvana po čovjeku čija životna priča povezuje Chicago, američku politiku i pravosuđe s dva mala mjesta u Hrvatskoj, Dicmom u Dalmatinskoj zagori i Bobovišćima na otoku Braču. 

Michael Anthony Bilandic rođen je 13. veljače 1923. godine u Chicagu, kao dijete hrvatskih doseljenika. Njegov otac Mate Bilanđić, čije je prezime u Americi postalo Bilandic, doselio se iz Dicma pokraj Sinja, dok je majka Minnie, rođena Lebedina, potjecala iz Bobovišća na Braču. Oboje su u Sjedinjene Američke Države stigli početkom 20. stoljeća. 

Njihovo hrvatsko podrijetlo nije u obitelji ostalo tek uspomena na generaciju doseljenika. Michael Bilandic tijekom života održavao je vezu s Hrvatskom, posjećivao domovinu svojih roditelja te je svoje obiteljske korijene želio prenijeti supruzi i sinu. Upravo je ta činjenica posebno istaknuta i u službenoj rezoluciji Generalne skupštine Illinoisa kojom je nakon njegove smrti državna zgrada u LaSalle Streetu nazvana njegovim imenom. 

Bilandic je odrastao u Bridgeportu, radničkoj četvrti na južnoj strani Chicaga, poznatoj po brojnim useljeničkim zajednicama, među kojima je bila i snažna hrvatska zajednica. Pohađao je hrvatsku župnu školu sv. Jeronima, St. Jerome Grammar School, u 11. izbornoj jedinici, području koje je desetljećima imalo iznimno važnu ulogu u političkom životu Chicaga. Iz istoga političkog okruženja potekao je i jedan od najpoznatijih gradonačelnika u povijesti grada, Richard J. Daley.

Nakon škole sv. Jeronima Bilandic je završio De La Salle High School 1940. godine, a potom je studirao na St. Mary's Collegeu u Minnesoti. Njegovo školovanje prekinuo je Drugi svjetski rat. Od 1943. do 1945. služio je u američkom Marinskom korpusu, dosegnuvši čin prvog poručnika. Služio je na pacifičkom ratištu. Nakon rata nastavio je obrazovanje i završio pravo na DePaul University College of Law u Chicagu. Odvjetničku praksu započeo je 1949. godine.

Već tada bio je povezan s političkim životom svoje četvrti. Godine 1948. Richard J. Daley, tada politički čelnik 11. izborne jedinice, uključio ga je u rad lokalne organizacije Demokratske stranke. Ipak, Bilandic će na prvu važnu izbornu dužnost čekati još dva desetljeća. Godine 1969. izabran je za člana Gradskog vijeća Chicaga, odnosno aldermana 11. izborne jedinice.

Na toj je dužnosti pokazao zanimanje za pitanja koja početkom sedamdesetih godina još nisu uvijek bila u središtu gradske politike. Sudjelovao je u donošenju propisa kojima se zabranjivala uporaba štetnih olovnih boja i fosfata u deterdžentima, a zauzimao se i za zaštitu obale jezera Michigan. Njegov Lakefront Protection Ordinance postao je važan dio politike očuvanja čikaške obale. Istodobno je stekao ugled stručnjaka za gradske financije, pa je 1974. postao predsjednik moćnog Odbora za financije Gradskog vijeća i vođa demokratske većine. 

Njegov politički život naglo se promijenio u prosincu 1976. godine. Dugogodišnji gradonačelnik Richard J. Daley iznenada je umro, a Gradsko vijeće izabralo je Bilandica da preuzme upravljanje gradom. Tako je sin hrvatskih doseljenika postao 49. gradonačelnik Chicaga. Na posebnim izborima održanim 1977. potvrdio je svoj položaj pobjedom najprije na demokratskim predizborima, a zatim i na izborima za gradonačelnika. 

Njegov mandat nije dugo trajao, ali je ostavio nekoliko tragova koji su i danas dio života Chicaga. Organizirao je prvi ChicagoFest, veliku gradsku manifestaciju koja je prethodila kasnijim popularnim čikaškim festivalima. Pokrenuti su i gradski osigurani hipotekarni krediti s nižim kamatama namijenjeni obiteljima srednjih prihoda kako bi se potaknulo njihovo zadržavanje u gradu. 

Možda je najneobičniji dio njegove gradonačelničke ostavštine povezan s trčanjem. Bilandic je i sam bio strastveni trkač. Kada se 1977. u Chicagu počela ozbiljno razvijati ideja o organiziranju velikoga gradskog maratona, novi gradonačelnik pružio joj je snažnu podršku. On i njegova supruga Heather sudjelovali su na trkačkim događanjima i dodjeljivali nagrade, a Bilandic je želio od Chicaga napraviti jedan od najvažnijih američkih gradova za rekreativno trčanje. Pet milja nekadašnje konjičke staze uz jezero pretvoreno je u stazu za trkače, iz koje se poslije razvila mnogo duža i iznimno popularna čikaška staza uz jezero. 

Prvi moderni Chicago Marathon održan je 25. rujna 1977. godine. Danas je teško zamisliti da je jedan od najvećih svjetskih maratona u svojim počecima imao tako izravnu podršku gradonačelnika hrvatskih korijena. 

No Bilandicovo razdoblje na čelu grada ostalo je zapamćeno i po događaju koji će ga stajati političke karijere. Zima 1978./1979. bila je iznimno teška. Chicago su početkom 1979. pogodile snažne snježne oluje, a u samo dva tjedna palo je oko 35 inča, odnosno gotovo 90 centimetara snijega. Gradske službe nisu ga uspijevale dovoljno brzo uklanjati, promet je bio paraliziran, a stanovnici su postajali sve nezadovoljniji. Bilandic je kao gradonačelnik snosio političku odgovornost.

Na demokratskim predizborima 1979. pobijedila ga je Jane Byrne, koja je potom postala prva žena na čelu Chicaga. Snježna oluja ostala je toliko povezana s Bilandicevim porazom da se i desetljećima poslije spominje kao jedan od najpoznatijih primjera kako prirodna nepogoda i nezadovoljstvo odgovorom gradske uprave mogu odlučiti političke izbore.

Za Michaela Bilandica, međutim, gubitak gradonačelničkog položaja nije značio kraj javne karijere. Vratio se odvjetništvu, a zatim započeo drugo veliko poglavlje svojega profesionalnog života i to u pravosuđu. Godine 1984. izabran je za suca Prizivnog suda Illinoisa za Prvi okrug, a 1990. za suca Vrhovnog suda države Illinois. Od 1994. do početka 1997. obnašao je i najvišu pravosudnu dužnost u državi kao predsjednik Vrhovnog suda Illinoisa. Njegov mandat na Vrhovnom sudu završio je 2000. godine. 

Time je ostvario rijetko široku javnu karijeru: djelovao je u lokalnoj zakonodavnoj vlasti kao gradski vijećnik, u izvršnoj vlasti kao gradonačelnik jednog od najvećih američkih gradova, a potom i na samome vrhu pravosudne vlasti savezne države Illinois. Upravo je ta širina njegova djelovanja bila jedan od razloga zbog kojih su vlasti Illinoisa nakon njegove smrti odlučile trajno obilježiti njegovo ime.

Michael Bilandic umro je 15. siječnja 2002. godine u 78. godini života. Iza njega su ostali supruga Heather i sin Michael. Pokopan je na groblju St. Mary u Evergreen Parku, uz svoje roditelje. 

Godinu dana poslije njegove smrti Generalna skupština Illinoisa donijela je rezoluciju kojom je State of Illinois Building na adresi 160 North LaSalle Street preimenovana u Michael Bilandic Building. U obrazloženju odluke posebno su istaknuti njegova inteligencija, poštenje, dostojanstvo i desetljeća javne službe. No za hrvatsku iseljeničku povijest posebno je zanimljivo nešto drugo. U istom službenom dokumentu američke savezne države izrijekom se navodi da je Bilandic bio ponosan na svoje hrvatsko podrijetlo, da mu je majka Minnie Lebedina došla iz Bobovišća na Braču, a otac Mate Bilanđić iz Dicma pokraj Sinja te da je Hrvatsku često posjećivao. 

Zgrada koja nosi njegovo ime stoga nije tek još jedna od brojnih visokih poslovnih i administrativnih zgrada u središtu Chicaga. Ona podsjeća na jednu karakterističnu priču hrvatskoga iseljeništva u Americi. Roditelji su stigli iz malih dalmatinskih mjesta, njihov je sin odrastao u hrvatskoj iseljeničkoj četvrti i pohađao hrvatsku župnu školu, a zatim se uspeo do mjesta gradonačelnika Chicaga i predsjednika Vrhovnog suda Illinoisa.

Chicago se svojedobno, zbog brojnosti i snage hrvatske zajednice, nazivao i „drugim hrvatskim glavnim gradom“. Hrvati su u njemu osnivali župe, društva, škole i novine, radili u čeličanama, klaonicama i na gradilištima te postupno postajali sastavnim dijelom političkog, gospodarskog i kulturnog života grada. Michael Bilandic pripadao je drugoj generaciji te price, generaciji djece doseljenika koja više nije stajala na rubovima američkog društva nego je ulazila u njegove najviše institucije. 

Zato natpis Michael A. Bilandic Building na pročelju zgrade u središtu Chicaga ima značenje koje nadilazi biografiju jednoga političara i suca. Iza amerikaniziranoga prezimena Bilandic nalazi se prezime Bilanđić, a iza njega Dicmo, Bobovišća, Brač i Dalmatinska zagora. To je mali, ali vrlo vidljiv hrvatski trag u gradu u kojem su generacije hrvatskih doseljenika ostavile dubok trag.