Australci, homo sapiens i internet

Dok adolescenti na internetu nekontrolirano pronalaze informacije o tome kako napraviti oružje, oduzeti si život ili kako olako doći do neprimjerenih seksualnih sadržaja, roditelji ali i državni autoriteti širom svijeta pitaju se kako tome doskočiti, kako ograničiti nekontrolirani utjecaj interneta na još nedovoljno sazrele mozgove. Australija je prva učinila taj veliki korak. 

Tijekom proteklih šest mjeseci australska vlada provodi zabranu korištenja nekih aplikacija za osobe mlađe od šesnaest godina, no očekivano nailazi na niz problema. Australija je pionir u tome i zemlje širom svijeta sa zanimanjem prate eksperiment dok se Engleska i Kanada spremaju biti sljedeće koje će se uhvatiti s tim problemom u koštac. 

Iako je prošlo šest mjeseci, što je relativno mali vremenski uzorak, ova borba se zasad ne čini učinkovitom. Sedmoro od upitanih desetero roditelja kaže da njihovi potomci ili nikada nisu bili izbačeni s platformi ili su otvorili nove lažne račune. Jedan od najbanalnijih načina zaobilaženja zabrana je nacrtati si brkove na fotografiji i tako prevariti prepoznavanje originalne fotografije koja je parametar za ograničavanje korištenja zabranjenih aplikacija. Ne čini se preteško, zar ne?

Najradikalniji roditelji su ostali ipak usamljeni. Oni koji su oduzimali mobitele prije spavanja ili nakon škole, bili su generalno ismijavani ili etiketirani te nisu dobili dovoljnu podršku, premali broj roditelja je stvari shvatio toliko ozbiljno. A situacija jest ozbiljna. 

U vremenima kada su nam informacije na dohvat ruke više nego ikad, opće znanje pada na niske grane, sumnjivi influenseri s neprovjerenim znanjem postaju duhovni vođe našoj djeci bez ikakve kontrole. Nema više oznaka 18+ kao na televiziji, sve je dostupno svugdje, nema kontrole ničega. 

Uvijek sam za liberalne stvari, da svatko ima pravo na svoj izbor, ali kontrola za mlade i povodljive mozgove ipak mora biti obaveza i pravo njihovih roditelja; idemo od pretpostavke da im oni ipak žele najbolje. Naravno, uvijek možemo propitkivati kvalitetu odgoja, ali za to postoje službe socijalne skrbi. Iako otac koji će dati svom starijem adolescentu auto od 500 konja neće biti prijavljen socijalnoj službi... A trebao bi.

Mnogi australski roditelji govore da je problem dosadašnjeg neuspjeha ovog eksperimenta nedovoljan broj roditelja koji su to ozbiljno shvatili. Bojim se da bi takav eksperiment i kod nas bio uvelike ugrožen jer bi se to odmah ispolitiziralo; prijedlog od kud da došao naišao bi na otpor ostalih političkih opcija. 

Drugi naš problem je posebno ispotenciran položaj djeteta, odnosno parola:”Moje dijete je najbolje i nitko neće njemu ništa branit’.”. Taj natjecateljski duh koji je uglavnom došao iz manjih sredina jest nešto što nas generalno opterećuje kao društvo.

Dodatni problem je i taj da mnoge aplikacije koje imaju dobna ograničenja potaknuta ovim zakonom imaju jako nemaran (vjerojatno i svjesno) sistem provjeravanja godina. Sad čak imamo i novi trenutak u ovom odnosu mladih homo sapiensa i tehnike, javlja se element zabranjenog voća, koje je uvijek najslađe.

Mnogi Australci su realistični i kažu kako im je jasno da je ovo tek prvi korak u borbi protiv poludjelog interneta te također apostrofiraju da velike kazne aplikacijama kao što su YouTube ili Instagram mogu biti korak unaprijed kada je ova borba u pitanju. 

Iako se ova borba globalno čini osuđena na propast, nemojmo zaboraviti u kojoj mjeri generacije 20+ zaziru od cigareta, alkohola i nezdrave hrane. To je bila isto borba koja se nije dobila preko noći, ni vječni Rim nije bio sagrađen u jednom danu.

A dotad kao i dosad, roditelji, roditelji i roditelji...

Dobar odgoj je kratkoročni ali i dugoročni spas. 

Čovjek fizički treba blizinu svoje vrste, izlazite, družite se, šećite, sjedite na klupi, a željezne mezimce odložite kada god možete i uživajte u životu.

Mahalo, aloha, 

Vaš Robert.