Kraj sedamdesetih i početak osamdesetih godina je bilo vrijeme kada je zabavna glazba dotakla vrhunac; Zagrebački i Opatijski festivali još su bili relevantni, Splitski je postao definitivno predvodnik u cijeloj bivšoj državi, a Hrvatska se nametnula kao glavni proizvođač zvijezda i hitova u tom glazbenom žanru. Jedan od velikih i ključnih čimbenika u pozicioniranju Hrvatske kao najmoćnije glazbene sile zabavne glazbe u Jugoslaviji bio je i Andrej Baša.
Andrej Baša, iako je cijeli svoj život bio vezan uz Rijeku, rođen je u Ljubljani 10. veljače 1950., a u istoj Ljubljani se i glazbeno obrazovao, završivši glazbenu akademiju.
Glazbenik Mirko Sertić je 1970. oformio jazz trio, Grupu 777, čije je ime nastalo prema tri sedmice na aparatima za igru. 1973. je pozvao Iru Kraljić i Andreja Bašu da se pridruže grupi koja je u to vrijeme koketirala s progresivnim rockom. Prvi nastup imali su na jugoslavenskoj inačici Woodstocka, Boom festivalu, s Bašinom "Hej, zar ne čuješ ti". Snimka uživo postala je špica emisije za mlade Radio Zagreba.
Tog ljeta Zdravko Juričić iz dua Kvarner predložio je grupi da snimi prepjev tadašnjeg talijanskog hita "Sugli, sugli bane", a tekst prepjeva "Banane" napisao je Mišo Doležal. Potpisali su ekskluzivni ugovor s diskografskom kućom Jugoton u kojoj im je legendarni Pero Gotovac predložio da se okrenu zabavnoj glazbi. Ujesen 1974. objavili su Bašinu "Tko te voli više od mene" koja je zasjela na prva mjesta top ljestvica cijele bivše države i uslijedile su stalne turneje.
Uslijedio je i niz napornih tromjesečnih turneja po bivšim Sovjetskim državama, ali i početak konstantnih nastupanja na domaćim festivalima, od kojih su najčešći gosti bili na Splitskom, na kojem su gotovo zaredom nastupili dvanaest puta.
Andrej napušta grupu 1977. kako bi se posvetio radu u svom tonskom studiju ali je i nadalje pisao i snimao pjesme za grupu. Grupa je do kraja sedamdesetih i početkom osamdesetih bila u naletu a hitovi su bili; “Srce od papira”, “Ne idi Gorane”, “Pačji ples”, “Ti si moj hit” i drugi. Iako su se pokušavali nekoliko puta plasirati na Euroviziju, nijedan pokušaj nije bio uspješan. U drugoj polovini osamdesetih je uspjeh grupe kopnio, pa iako se nikada nisu službeno raspali, grupa je pala u zaborav tijekom devedesetih godina.
No, Bašine pjesme nisu pjevali samo članovi Grupe 777; Ivo Robić, Krunoslav Slabinac, Tereza Kesovija, Meri Trošelj, Denis&Denis, bili su samo od nekih koji su koristili Bašin talent. Također je bio uz Dujmića autor prve pjesme koju je Hrvatska poslala na Euroviziju, “Don’t Ever Cry”.
Oni koji su ga poznavali kažu da je bez obzira na zabavnjački pedigre bio rocker u duši. Također je bio i duša festivala Melodije Istre i Kvarnera, koji od 1964. održava zanimanje za muziciranje na lokalnim narječjima. Krajem prošle godine je reaktivirao Grupu 777, ali nažalost to nije bilo dugog vijeka. Napustio nas je 01. lipnja ove 2026.
U razgovoru kojeg je vodio sa Zlatkom Turkaljem na pitanje zašto, bez obzira na niz hitova nisu dosegli uspjeh Novih Fosila, rekao je:”Vjerojatno iz više razloga. Prije svega, nismo bili u Zagrebu koji je bio glavni medijski centar. Osim toga, ovaj naš riječki kraj je po svom mentalitetu uvijek malo povučen i nenametljiv. U našem kraju jednostavno fali ta jedna specifična doza samodopadnosti i estradne agresivnosti koja je nužna za postizanje samog vrha.”.
Zadužio je zabavnu scenu, ostavio evergrine, Rijeku je tijekom sedamdesetih stavio na glazbenu mapu Hrvatske i Jugoslavije. Kažu da je bio predan u svemu što je radio i da nije znao drugačije. I taj stav je također ostavština Andreja Baše.
Počivao nam u miru i hvala.