Ostavili su sve i krenuli preko Velebita spašavati živote

Oko tisuću stanovnika lovinačkog kraja 24. rujna 1991. krenulo je pješice preko Velebita spašavajući živote pred velikosrpskom agresijom. Među njima, međutim, nije bilo 17 nepokretnih civila, od kojih je najstariji imao 90 godina. Njihovo spašavanje iz opkoljenog područja, pod paljbom i u noćnim uvjetima, preuzeli su iskusni zagrebački alpinisti.

Lovinački kraj pod sve snažnijim napadima

Stanovnici Lovinca, Ličkog Cerja, Ričica, Svetog Roka i okolnih zaselaka mjesecima su živjeli pod prijetnjom napada.

Lovinački kraj bio je meta još od kolovoza 1990., nakon što su pobunjeni Srbi zaplijenili oružje Policijske postaje u Gračacu. Početkom kolovoza 1991. ubijeno je pet civila zaposlenih na željeznici.

Policijska postrojba u Lovincu potom je ojačana s nekoliko pripadnika specijalne policije ATJ Lučko, a mala lička enklava odolijevala je napadima koji su od početka rujna postajali gotovo svakodnevni.

Napad zrakoplovima i oklopnim vlakom

Nakon neuspjelog pokušaja osvajanja Gospića, srpske snage i JNA pokrenule su akciju ovladavanja strateški važnim lovinačkim područjem i deblokade velikog skladišta JNA u Svetom Roku.

U napadima su korištena različita sredstva, uključujući zrakoplove i oklopni vlak.

Pritisak je postao neizdrživ. Stanovnici Lovinca, Ličkog Cerja, Ričica, Svetog Roka i ostalih zaselaka 24. rujna 1991. morali su napustiti svoja ognjišta.

Tisuću ljudi pješice preko Velebita

Oko tisuću ljudi krenulo je spašavati živote prelaskom Velebita.

Cestom preko Malog Alana nisu mogli jer je prijevoj bio u rukama pobunjenika. Jedini izlaz vodio ih je od predjela Dušice, planinskom stazom preko Libinja, sve do Starigrada.

Bio je to težak i opasan put preko planine za ljude koji su iza sebe ostavljali svoje domove i gotovo sve što su imali.

Spašavanje 17 nepokretnih civila

Najdramatičniji dio uslijedio je kada se pokazalo da svi ne mogu prijeći Velebit. Ostalo je 17 nepokretnih civila, među kojima je najstariji imao 90 godina.

U akciju njihova spašavanja uključeni su iskusni zagrebački alpinisti.

Pod zapovijedanjem Jerka Kirigina, pripadnici Planinske satnije Velebit pronašli su civile skrivene u zaseoku Kneževići. Unatoč paljbi i noćnim uvjetima, uspjeli su ih prevesti preko Velebita i dovesti na sigurno u Starigrad.

U Lovincu ostalo stotinjak ljudi

U Lovincu je nakon povlačenja ostalo stotinjak ljudi, uglavnom starije životne dobi.

Prema navodima iz teksta, srpske snage ubile su ili žive spalile njih 45.

24. rujna 1991. ostao je jedan od najtežih dana u povijesti lovinačkog kraja – dan kada su stanovnici morali napustiti svoje domove i preko Velebita krenuti u neizvjesnost kako bi spasili živote.