Kako bi bilo da pošaljete razglednicu?

Obožavam pisati razglednice. Ne samo zato što volim ovjekovječiti svoje misli, nego i zbog samog pisanja. Da, ja pripadam onoj skupini ljudi što još vole uzeti papir i olovku u ruke, bilo za pisanje pisama, bilježaka, poklona ili razglednica. I zato gotovo uvijek koristim onaj potpuno zastarjeli rukopisni stil. Jednostavno mi je to kičasto piskaranje predivno. Moj rukopis neobično sliči onome maloga Isusa koji donosi darove za Božić. 

Ozbiljno vam kažem. Ne želim se praviti važna, ali mislim da je to razlog zbog kojeg sam u školi uvijek dobivala najvišu ocjenu - za rukopis. Onda, kada sam ja pohađala osnovnjak, rukopis se u svjedodžbi još ocjenjivao zasebno. Vidite kako sam već stara! To potvrđuje i moj stariji sin. Kad me primjerice pita kada mi je rođendan. Kada čuje TISUĆU-DEVETSTO..., prima se za glavu. "Da, dijete moje, ja sam ti iz prošlog stoljeća, odnosno, još preciznije, i iz prošlog tisućljeća. I u to doba ljudi su još pisali poruke rukom. Ako to usporedimo s današnjim chatom, moram naglasiti da se onda pazilo, osim na estetiku, i na ispravan pravopis. Nisi se htio osramotiti. Naročito kada se radilo o različitim 'Želiš-li-samnom-hodati' tipa porukica na papirićima (tadašnji Tinder) ili kada si se nekom upisivao u spomenar, što bi bio današnji pandan Facebooku.

Ali vratimo se razglednici. Uopće nije bitno koliko se dugo i zašto se negdje nalazim. Pisanje razglednica je za mene nešto kao donje rublje koje nosiš u kovčegu. Iako i ja već moram priznati da sam tu obiteljsku tradiciju zbog današnje digitalizacija tu i tamo znala zapostaviti. Žao mi je, jer je zapravo sama potraga za pravim motivom na razglednici za mene već pravo slavlje. A pored toga, uvijek ih izaberem nekoliko više nego što želim poslati. Onda znam da ih imam dovoljno, jer naravno, svakom adresatu želim poslati za njega prikladnu razglednicu.

Doduše, o tome vodim računa već prilikom potrage. Ali sigurno je sigurno. Što se tiče te procedure, čini se da je ne primjenjujem samo ja. Tako sam na primjer dvije godine za redom zaprimila istu razglednicu od moje obitelji koja je ljetovala u Trogiru. I oni su, dakle, tražili nekoliko motiva i onda ih prilikom pisanja dodjeljivali adresatima. Grohotom sam se nasmijala kad sam po drugi put primila istu razglednicu te sam im odmah javila štos. Ali i ovdje je digitalnost prevladala, jer sam to učinila elektroničkim putem. Unatoč tome nisu mogli vjerovati da ih je dvaput zaredom privukao isti motiv koji su povezali sa mnom. Ali to nam je svima poznato. Sjetite se samo moje potvrde ljubavi Dalmaciji iz prošlog mjeseca.

Isto tako, ne volim odstupati od svojih preferencija prilikom pisanja razglednica. Tako kreiram ovaj mali ritual u miru i tišini, po mogućnosti navečer kad su djeca u krevetu, osluškujući cvrčke na terasi, postavljajući stol pored svojih voljenih razglednica sa svim vrstama uživala (cigarete, alkohol). Uistinu svestrano zadovoljstvo za mene! Podjednako lijepo je i za mene, kad mi nešto ručno napisano zaleprša u kuću uz račune. Ovo se danas događa suviše rijetko. Kakva sramota zapravo. Hoću više romantike!

Mnogi od vas zacijelo se trenutno nalaze u posjetu Hrvatskoj. Tamo se posjećuje obitelj, rješavaju se stvari oko kuće, a možda neki jednostavno samo uživaju u udisanju tamošnjeg zraka. Vjerojatno neki od vas koristite boravak u Hrvatskoj i za odmor. Bez obzira kako provodili godišnji odmor, sigurna sam u to da u svojim domovima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj ili bilo gdje drugdje imate brojnu rodbinu i prijatelje koji vam trenutačno nedostaju i koji blistaju od radosti kad vas ponovo dočekaju doma. Vjerojatno u vašem boravištu imate i više prijatelja, a možda i rodbine negoli u Hrvatskoj. Zašto im ne biste poslali razglednicu?

Hrvatska je dobro pokrivena internetom u velikoj većini regija. Ruku na srce, često zapanjujuće bolje nego u Njemačkoj. Naravno da je za mnoge danas najbolja opcija odaslati brz, jednostavan pozdrav putem društvenih mreža. Doduše, postoji tu neka draž u slanju slika širom svijeta u stvarnom vremenu. Pitanje je samo, je li to doista toliko privlačno ili se tako gubimo u džungli World Wide Weba i bivamo lišeni osobnog dodira? Nije li možda uzbudljivije i možda čak tajnovitije čekati razglednicu izdaleka?

Čak i ako je hrvatski "golub-pismonoša" pomalo "spor" u pokretu, vaša će poruka u većini slučajeva u vašu drugu matičnu zemlju stići pouzdano i neoštećeno. Poznato je da je iščekivanje najveća radost. Neki će reći da individualnu poruku možemo poslati i putem WhatsAppa, jer između brojnih fantastičnih motiva možemo birati onaj koji smatramo najboljim za svoju dragu osobu kojoj ga šaljemo. 

Ali razglednica nije pikselirana, nije klimavo snimljena i možda točno ono što pametni telefon ili čak vaše vlastito oko ovog puta možda neće moći uhvatiti. Razglednica ostaje, jer je nešto trajno, ne nestaje u ogromnom moru objava, a usput i podržavate hrvatske trgovce. Također - sadrži vaš rukopis i primatelju kao da govori: "Ova poruka je samo za tebe, a ne za moj status na društvenim mrežama."