Povijest iseljeništva na južnom kraju Čilea

"Hrvati Punta Arenasa i Magallanesa" najnovija je, čak 20. knjiga poznate istraživačice povijesti hrvatskog iseljeništva Branke Bezić Filipović, napisana u suradnji s još trojicom autora. Riječ je o djelu od 400-tinjak stranica, s popisom hrvatskih doseljenika u najjužnijim dijelovima Čilea. Uz to što dokumentira povijest - jasno prikazuje i dubok utjecaj Hrvata na razvoj Punta Arenasa te okolnih mjesta.  

Podaci o Hrvatima koji su od kraja 19. stoljeća naseljavali najjužnije dijelove Čilea prikupljani su čak desetljeće i pol, a u tome su sudjelovali Lucas De la Torre Damianovic, Sergio Ivan Lausic Glasinovic i Danilo Martic. Branka Bezić Filipović dodatno je obogatila knjigu opisima povijesti, naseljavanja i društvenih odnosa Hrvata u tom području.

Autorica je pojasnila da je u knjizi opisala cijelu povijest naseljavanja, od dolaska Magellana i prvih pokušaja kolonizacije koji su završili tragično, pa do dolaska Hrvata, uglavnom Dalmatinaca. Obuhvatila je njihove odnose, društva i jezik te završila pričom o grobljima koja, kako je rekla, uvijek pričaju svoju priču.

Ravnateljica Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu, Grozdana Ribičić, istaknula je da fascinacija i poštovanje prema hrabrosti, upornosti i strpljivosti hrvatskih iseljenika može biti inspiracija svima. Naglasila je da su Hrvati u Čileu zauzeli značajna mjesta, od gradonačelnika do predsjednika, što izaziva ponos.

Slično je istaknula i dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić s Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” u Zagrebu, rekavši da ju je tijekom boravka u Čileu oduševila briga tamošnjih Hrvata za očuvanje hrvatskog jezika i identiteta, kako kod starijih, tako i kod mlađih generacija potomaka iseljenika.

Kako se navodi, sve više Hrvata iz Čilea vraća se u domovinu svojih predaka. Sofia Aguila, povratnica u Split, rekla je da joj se u Hrvatskoj sviđa mir i da ovdje može ostvarivati nove projekte. Slična iskustva podijelila je i Claudia Miličević, koja se s obitelji prije više od dva desetljeća preselila iz Čilea u Split. Rekla je da bi, da mora početi ispočetka, opet odabrala povratak u Hrvatsku, ističući toplinu ljudi, hranu, klimu te sigurnost koju pruža domovina.

Njezin otac, Renee Miličević, također Hrvat iz Čilea, naglasio je da se u njihovoj obitelji oduvijek govorilo hrvatski, ne španjolski, te da im je Hrvatska uvijek bila bliska, iako zbog poslovnih obveza još uvijek provode dio godine u Čileu.

Autori knjige napominju da hrvatski iseljenici u Čileu, osim iz Splita i zaleđa grada gusara te Mimica, potječu i s Hvara, Visa te ponajviše Brača. Dvojezična monografija o njihovoj povijesti i utjecaju na razvoj Punta Arenasa i okolice smatra se vrijednim i zanimljivim štivom, ne samo potomcima iseljenika, već i poticajem za daljnja istraživanja.