Tradicionalno hodočašće na curski grob

U selu Pjevalovac u župi Sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu kod Dervente u subotu 29. kolovoza slavljena je misa na grobu nepoznate djevojke, koja se tradicionalno već godinama slavi svake zadnje subote u kolovozu, a ove godine u hodočašću je sudjelovalo 500 vjernika iz Posavine u BiH i Hrvatske.

U kapeli podignutoj i blagoslovljenoj 2012., misu je u zajedništvu s mons. Perom Zebom, umirovljenim svećenikom Riječne nadbiskupije i povratniku u Bijelo Brdo predvodio domaći župnik vlč. Marko Slišković. Kod oltara je asistirao bogoslov Petar Huseinović iz Zagreba, čiji su roditelji porijeklom iz ove župe.

Djevojački ili Curski grob nalazi se u selu Pjevalovac kod Dervente uz put koji vodi od Derventskog Luga kroz Kuljenovce i Pjevalovac do regionalnog puta uz rijeku Savu, a na imanju je hrvatske povratnice Marice Sirovine, uz samu njezinu, u ratu porušenu pa obnovljenu kuću. Njezina majka prenijela joj je legendu o tome grobu, a ona ju je čula od svojih novih ukućana, oni pak od predaka i tako s koljena na koljeno. Taj kultni grob je fenomen koji nadživljava vrijeme i sve nepogode i u svojoj dugotrajnosti stalno se obnavlja.

Vrijeme nastanka te legende i vrijeme događaja nepoznato je, kao što su anonimni i akteri priče, ali priča je poznata i na nekim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini, barem u svojim bitnim elementima: djevojka koja smrću brani svoju čast i zbog toga postaje predmet poštovanja, štovanja pa i čudesnih djela. Ona se prenosi s koljena na koljeno. Tako se priča da je ta djevojka čuvala blago na toj brdovitoj pjevalovačkoj kosi kada su putem, koji se danas ne koristi, ali mu je stara trasa sačuvana, naišli turski vojnici. Vidjevši je onako lijepu, a samu, uhvatili su je i pokušali joj nasilu oduzeti čast. Ona se tako silovito opirala da su je, bijesni, odlučili ubiti. Odsjekli su joj glavu, a glava se otkotrljala niz brdo i na mjestu gdje se zaustavila progovorila je: „Onaj tko posjeti moj grob u mladu nedjelju prije izlaska sunca ozdravit će od glavobolje ako je ima“. Tu je pokopano i djevojčino tijelo i od tad se grob čuva i štuje i na njemu se čudesa događaju. Vjernici, uglavnom katolici, često su dolazili na mjesto groba, ali pojedinačno i privatno. Po zagovoru te djevojke događala su se mnoga čudesna ozdravljenja napose od glavobolje i glas o tome stalno je bio živ.

Kapelicu nad njezinim grobom, koji je do tada bio obilježen samo križem, podigao je mons. Stjepan Zeba, župnik u Krasnom, inače sin ove župe. Kako je i sam često imao teške migrene molio je na grobu te djevojke i ozdravio, a u zahvalu za ozdravljenje sagradio je kapelicu koja je blagoslovljena 2012. Kapelica je otvorenog tipa kako bi ljudi u svako vrijeme slobodno mogli ući u prostor. Grob je smješten u pod kapelice iza oltara i prekriven staklom, a na stražnjem zidu postavljena je slika-reljef koji prikazuje djevojku i napadače. Kapelica je svečano otvorena svake godine posljednje nedjelje mjeseca kolovoza i taj termin je prihvaćen kao budući dan godišnjeg okupljanja i misnog slavlja na grobu nepoznate djevojke.

Izvou: Nedjelja ba / B. Lukačević / J.P., KT