Bili smo u Ljubljani: tamošnji Hrvati 30 godina čuvaju svoje korijene i svoj identitet prenose naraštajima

Nošnja stara stotinu godina, hrvatski jezik naučen kod kuće i identitet koji se prenosi naraštajima. Hrvati u Sloveniji već tri desetljeća čuvaju svoje korijene, ali još nemaju status nacionalne manjine. Kako živi hrvatska zajednica i što očekuje od novog kulturnog centra u Ljubljani provjerila je naša ekipa.

Lan i konoplja. Crveno-plavi vez. Pojas, pregača, dokoljenke i opanci. Svaki dio ima svoje mjesto, a svaka generacija zadatak upamtiti kako se nosi.    

 - Kao prvo najveću razliku ćemo reći, djevojke imaju kapicu na glavi, dok udate žene imaju premetače... To je nošnja, originalna nošnja koja je sastavljena od materijala lan i konoplja, objašnjava Jagoda Car iz Kulturno-umjetničkog društva Izvor iz Metlike.

Iva Šander žumberačku nošnju danas odijeva u Sloveniji. Hrvatski jezik, kaže, nije učila u školi.

Sabor, folklor, publika, zastave, različita društva.. Tako se ovdje identitet često prenosi iz doma. S roditelja i baka na djecu. Pjesmom, jezikom, obiteljskim pričama, ali i kroz hranu. 

Tko će nositi nošnje idućih 30 godina?

Savez hrvatskih društava u Sloveniji ove je godine obilježio tri desetljeća djelovanja, a na 14. Saboru hrvatske kulture u Ljubljani ponovno su se okupila hrvatska društva iz različitih dijelova zemlje. Prema procjenama Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, u Sloveniji živi oko 55 tisuća Hrvata i njihovih potomaka. Trideset godina dovoljno je za slavlje. Ali i za pitanje; tko će sve ovo nositi sljedećih trideset?

Mladen Šopar iz Međimurskog društva Velenje ne gleda optimistično prema budućnosti.

- Nema iza nas nekih mladih. To su druga vremena, druga generacija, drugo ih interesira... a mi ne uspijemo, ne znam zašto, gdje je problem, teško.

Ali mladih ipak ima. Samo ih, možda, treba tražiti na drugim mjestima. Klara David iz Međimurja već petu godinu studira u Sloveniji. Za nju pripadnost nije samo folklor.

- Mislim da nas veže sa korijenima, da ne zaboravimo od kud smo došli, tko smo i čemu pripadamo. I upravo kroz pjesmu, kroz plesove, kroz taj identitet i zajedništvo dobivamo zapravo taj osjećaj doma i u drugoj domovini koja nije naš primarni dom.

Prema njezinoj procjeni, u Sloveniji studira oko šest tisuća mladih iz Hrvatske. Studentska zajednica zato bi mogla biti jedan od novih rezervoara hrvatskog života u susjednoj državi. A Klara vrlo praktično zna i što znači biti između dva doma.

- Nedostaje mi iskreno meso z tiblice i bučino ulje iz Međimurja. To mi nedostaje, ali pošalju roditelji, onda ja doma pa uzmem.

Granica je blizu, jezici se razumiju, obitelji, prijateljstva i svakodnevni život desetljećima se prepliću. Ali postoji granica koja nije na karti. Slovenci u Hrvatskoj imaju status nacionalne manjine. Hrvati u Sloveniji nemaju usporediv ustavno priznati status. Predstavnici hrvatske zajednice već godinama traže njegovo priznanje. 

Stav hrvatskih institucija jasan je - traži se snažniji položaj zajednice, uz pozivanje na uzajamnost i prava koja slovenska manjina već ostvaruje u Hrvatskoj.

Zamjenik državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Dario Magdić jasno kaže:

- Mi isto tako vidimo snažnu potrebu i važnost da hrvatska zajednica u Sloveniji dobije status nacionalne manjine, jednako kao što i slovenska u Hrvatskoj ima.

A hrvatska zajednica bi uskoro trebala dobiti i ono što joj je desetljećima nedostajalo - vlastitu adresu u Ljubljani. Hrvatska vlada izdvojila je oko 900 tisuća eura za prostor budućeg Hrvatskog kulturnog centra. Prostor je kupljen, ali vrata još nisu otvorena. 

Veleposlanik RH u Republici Sloveniji Boris Grigić objašnjava:

- Taj prostor će biti višenamjenskiprostor koji ćemo koristiti i za potrebe kulturne promidžbe Republike Hrvatske, možda za neke informativne djelatnosti, možda i za nastavu hrvatskog jezika, a isto tako i za aktivnosti Saveza hrvatskih društava. 

Tri etaže, s glavnim prostorom od oko 250 četvornih metara. Prije useljenja potrebno ga je urediti, a ostala su i formalno-pravna pitanja koja moraju riješiti hrvatska i slovenska strana.

Članica Savjeta mladih Hrvata izvan RH Nika Brdar kaže: 

- Zato da imamo neko mjesto gdje se možemo okupljati, gdje možemo širiti i našu kulturu i baštinu i mladi da imaju gdje, ima neki centar gdje mogu doći i se družiti i razvijati neke nove stvari i imati neku zajednicu u drugom kraju.

Ovdje se Hrvatska ponekad čuva i u predmetima. Kata Marinović iz Hrvatskog društva Velenje ima nošnju staru stotinu godina. 

- Moja narodna nošnja je iz Tuzle, isto, stara je 100 godina. To je moja imala moja baka, pa moja mama, pa ja, tako puno mi znači.

Između dvije zemlje, dva jezika i nekoliko generacija, ovi ljudi ne traže odgovor na pitanje jesu li dovoljno Hrvati ili dovoljno Slovenci. Pokušavaju sačuvati ono što su naslijedili i pronaći način da to nekome ostave. Hrvatsku i Sloveniju povezuju milijarde eura robne razmjene. Čvrsti gospodarski odnosi, turizam, ali isto tako i svakodnevni život ljudi s obje strane granice.

No jedno pitanje još je uvijek ostalo otvoreno. To je pitanje statusa hrvatske nacionalne manjine ovdje u Sloveniji.I dok slovenski Ustav poseban status priznaje talijanskoj i mađarskoj nacionalnoj zajednici, Hrvati su obuhvaćeni zakonskim okvirom za zajednice naroda bivše Jugoslavije.A upravo će o ovoj mladoj generaciji ovisiti koliko će hrvatski identitet biti očuvan i prenesen dalje.