Pero Rodić vratio se iz Amerike u rodnu Kraljevu Sutjesku

U srcu Bosne i Hercegovine, u Kraljevoj Sutjesci danas od nekadašnjih više stotina živi tek stotinjak Hrvata. Iako ih je malo, nema ljepšega nego živjeti na svojoj zemlji, na samom početku razgovora kaže nam Pero Rodić, koji se prije nekoliko godina vratio u svoju Sutjesku iz Sjedinjenih Američkih Država.

- Otišao sam radi posla. Najprije kod rođaka, a onda sam našao jednu mesnicu i počeo tamo raditi. Mesnica je meni bila sve u životu. To sam radio od malih nogu. Naučio me moj stric koji je bio mesar, ali biti mesar kod nas i u Americi je ogromna razlika. Tamo dnevno trebaš obraditi i po 15 tisuća svinja. Ja poznajem taj posao i nije mi bilo teško to raditi, kaže Pero i ističe kako je uvijek bilo svega, a nikad ništa dovoljno da bi čovjek bio zadovoljan.

- Nedostajala mi je moja zemlja. Uvijek sam se izjašnjavao kao Hrvat iz Bosne i Hercegovine. I kad sam stavio desnu ruku na američki Ustav nisam se sramio reći odakle sam.

Rodić ističe bogatstvo koje se nalazi u samostanu u Kraljevoj Sutjesci što se često zanemaruje:

- Neki političari dođu u naš samostan i vide sve. Nisu Sarajevo i Sutjeska daleko jedno od drugoga. To je samo 40 minuta polagane vožnje. Neka dođu i vide, pročitaju, pa neka znaju. No, često omalovažavaju hrvatstvo na ovim prostorima, a imaju ovdje sve. Kad odem u knjižnicu najradije bih ostao cijelo vrijeme.

Kad se vratio u svoju Sutjesku Peru su mještani izabrali za predsjednika Mjesne Zajednice

- Nisam se htio s ničim baviti, a onda su me izabrali u Savjet Mjesne zajednice, pa čovjek zavoli svoje ljude i trudiš se da njima pomogneš koliko možeš. Ima i drugih koji hoće pomoći samo se moraš truditi i tražiti, kaže Pero i ističe kako narod često ima krivu percepciju.

- Moji mještani se pitaju odkuda meni novac? Odakle pare vadim? A meni ne treba ništa. Ja sam bio u Americi i znam što je kapitalizam. Za javno dobro ja dam koliko mogu, ali ne dajem previše. Trudim se donositi u ovo mjesto preko raznih organizacija, ali ljudi krivo zaključe. Meni i mojoj ženi ne treba. Dobro smo zaradili za godine provedene preko bare, kaže Pero da mu je posebno drago što se uspio vratiti iz daleke Amerike.

- Presretan sam što ću umrijeti u svojoj Kraljevoj Sutjesci i biti ukopan pored oca, majke i brata, zaključuje naš razgovor ovaj radoholičar iz Kraljeve Stjeske.