Banane rastu u Posavini

Vjerojatno ste se, dragi čitatelji, slatko nasmijali kada ste pročitali naslov ovoga teksta i pomislili da ćete pročitati neku šalu ili priču za djecu, ali informacija kako u malenom Boderištu, selu-heroju u Bosanskoj Posavini, raste egzotično voće nije laž. Međutim, nije niti šala, nije vic a niti basna ili neka priča za djecu. Radi se o doista egzotičnom voću u dvorištu obitelji Blažević u Boderištu.

Niko Blažević je svoju mirovinu "zaradio" u Beču, glavnom gradu Austrije, a nakon što je otišao u mirovinu vratio se u Boderište, selo nekih desetak kilometara udaljeno od grada Brčko i sa svojom suprugom Ljubicom nastavio živjeti. No, budući se radi o velikom radoholičaru Niko je razmišljao kako bi bilo kada bi se u ovom dijelu Posavine uzgajale banane i slično voće.

- Pitao sam se može li uspjeti? Je li treba nešto posebno. Nabavio sam sadnice i pokušao. Limun uspijeva i to znam još od ranije, ali nabavio sam druge egzotične voćke na primjer, kaki. I tako je počelo, kaže Niko.

- Dvorište nam je sada puno ljepše i kada iz dvorišta šaljemo fotografije obitelji oni misle da smo negdje daleko u nekim egzotičnim zemljama, a onda ih zbuni naša kuća. Misle da je fotomontaža, govori Niko, dodavši da se doista radi o voćkama čije proizvode brojni stanovnici vole pojesti, ali su puno skromnije veličine i ponekad ne mogu dozreti. Naglasio je da je limun iz njegovog dvorišta najbolji je lijek za gripu.

Inače, selo Boderište je bilo na prvoj crti obrane tijekom Domovinskoga rata i na tom području je zloglasni koridor kroz Posavinu bio najuži. Zbog siline granata  i neprijateljskih topničkih projektila Boderište je nazvano "Mali Vukovar". Samo je u jednom trenutku neprijateljska vojska ušla u selo na par sati, 8. ožujka 1993. godine. Branitelji su uspjeli odbiti svaki napad. Nažalost, tom je prigodom poginulo osam branitelja, a među njima i Nikin sin tada 20-godišnji Marin, koji se u selo vratio samo nekoliko sati prije nego će poginuti. 

Iako nitko nije davao nadu ljudima na ovom području koji su cijeli rat proveli gotovo u potpunom okruženju, ipak su Boderištani opstali, a s njima dolaze i čuda u rađanju egzotičnog voća tamo gdje nikada nije raslo kao uspomena i sjećanje na mlade ljude, koji su položili živote na Oltar Domovine.