Od Jadrana do pampe: serijal o hrvatskim zajednicama u Argentini

Prvi dio:

Nedavno predstavljanje knjige o povijesti časopisa Studia Croatica u Splitu potaknulo me da se ponovno vratim jednoj velikoj i zanimljivoj temi hrvatskoga iseljeništva, hrvatskoj zajednici u Argentini. Taj časopis, koji u Buenos Airesu izlazi u kontinuitetu već 65 godina, jedan je od najdugovječnijih i najvažnijih intelektualnih projekata hrvatskog iseljeništva u Južnoj Americi. 

Njegova povijest podsjetnik je na bogatu i složenu priču o Hrvatima koji su tijekom više od stoljeća i pol stvarali svoje zajednice na drugome kraju svijeta. Upravo zato ovaj tekst otvara niz članaka o hrvatskoj prisutnosti u Argentini, zemlji u kojoj živi čak oko dvije trećine svih Hrvata doseljenih u Južnu Ameriku. U sljedećim nastavcima bit će riječi o zanimljivim mjestima diljem te goleme države, od velikih gradova do udaljenih krajeva, gdje su hrvatski doseljenici ostavili dubok trag.

Hrvatska zajednica u Argentini jedna je od najstarijih i najbrojnijih hrvatskih zajednica u Južnoj Americi. Povijest hrvatske prisutnosti na tom velikom kontinentu započela je mnogo prije organiziranog doseljavanja. Još u vrijeme velikih geografskih otkrića i kasnijih istraživačkih putovanja pojedini su Hrvati, najčešće kao pomorci u posadama različitih europskih istraživača, plovili prema novome svijetu. Neki od njih ostajali su na južnoameričkom kontinentu, ali ti su dolasci bili pojedinačni i sporadični. Pravo i masovnije hrvatsko doseljavanje u Argentinu započinje tek u drugoj polovici 19. stoljeća.

Prvi Hrvati koji su sredinom 19. stoljeća stigli u Argentinu iskrcali su se u Buenos Airesu, najvećoj luci na Južnom Atlantiku i glavnoj ulaznoj točki za gotovo cijelu Južnu Ameriku. Upravo u tom velikom i dinamičnom gradu nastalo je i prvo hrvatsko naselje, još četrdesetih godina 19. stoljeća. Rani doseljenici bili su uglavnom s otoka srednje Dalmacije, s Pelješca i iz okolice Dubrovnika, kao i s otoka Hrvatskog primorja. U početku su bili malobrojni, pa se pravi prvi val hrvatskog doseljavanja u Argentinu obično smješta u razdoblje od 1880-ih godina do početka Prvoga svjetskog rata.

U to vrijeme Argentina je provodila aktivnu useljeničku politiku kojom je nastojala naseliti velika i plodna prostranstva svoje zemlje. Upravo je ta politika privukla mnoge europske doseljenike, među njima i Hrvate. Uoči Drugoga svjetskog rata u Argentini je živjelo oko 105 000 Hrvata, a većina ih je potjecala iz Dalmacije. Doseljenička populacija dolazila je sa širokog područja: iz Boke kotorske, Bosne i Hercegovine, ali i iz mnogih dalmatinskih krajeva. Posebno su brojni bili Hvarani, Bračani, Višani, Metkovčani te stanovnici Makarskog primorja.

Prvi hrvatski doseljenici u Argentini najčešće su bili pomorci, kapetani, piloti, mornari, zatim ribari i lučki radnici. To nije bilo slučajno: Buenos Aires i njegova okolica nudili su mnogo posla u lukama i na brodovima. Zbog toga su mnogi Hrvati živjeli u predgrađima i lučkim četvrtima velikoga grada, kao što su Berisso, Pinegro, La Plata, Ensenada, Avellaneda i Dock Sud, lučki dio Buenos Airesa u kojem su naši pomorci najlakše pronalazili zaposlenje. U tim su sredinama postupno nastajale i prve organizirane hrvatske zajednice. Osnivala su se društva, kulturne i dobrotvorne organizacije, a zajednica je ubrzo dobila i svoje institucije. Posebno mjesto u životu hrvatskih iseljenika imale su časne sestre milosrdnice koje su 1936. godine osnovale samostan te otvorile hrvatsku školu i crkvu, važne centre očuvanja jezika, vjere i identiteta.

U tim su četvrtima djelovali i brojni hrvatski obrtnici i poduzetnici. Među njima je bio i Bračanin Pavao Gospodnetić, vlasnik poznatog restorana Split, jednog od mjesta gdje su se okupljali hrvatski iseljenici i gdje se čuvao duh domovine.

Iako je Buenos Aires pružao više mogućnosti za zaposlenje i napredak, život u velikom gradu bio je i skuplji. Zbog toga su mnogi Hrvati nastavili dalje u unutrašnjost zemlje. Argentina je tada intenzivno razvijala poljoprivredu, pa je na velikim farmama i u novim koloniziranim područjima bila potrebna radna snaga. Dio hrvatskih doseljenika krenuo je upravo tim putem, tražeći svoju egzistenciju u poljoprivredi. Drugi su pak odlazili na jug zemlje, prema prostranstvima Patagonije, gdje su sudjelovali u razvoju stočarstva i drugih gospodarskih djelatnosti.

U Buenos Airesu je nastao i prvi hrvatski iseljenički list u Južnoj Americi, koji je pokrenuo urednik dr. Dinko Grisogono iz Splita. Hrvatska zajednica u Argentini bila je vrlo aktivna i politički organizirana. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata ondje je postojao snažan narodnooslobodilački pokret, na čijem je čelu stajalo društvo Jadran. To je društvo imalo ogranke diljem Argentine, ali i u Paragvaju, Urugvaju i Brazilu. U to se vrijeme stvara i Jugoslavenska narodna obrana, jedna od najjačih iseljeničkih organizacija na području Južne Amerike, čiji su članovi rješenje hrvatskog pitanja vidjeli u odvajanju od Austro-Ugarske i ulasku u novu državu, kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Rad društva podupirali su mnogi ugledni članovi zajednice, među njima Josip Kalafatović, Ivan Kuvačić, inženjer Josip Marković, inženjer Ćiril Jakovec, Miho Mihanović i drugi.  

Doseljavanje Hrvata u Argentinu nastavilo se i u drugom valu između dvaju svjetskih ratova. Do 1940. godine u samom Buenos Airesu živjelo je između 15 i 20 tisuća Hrvata. Uz brojne Hvarane, u toj su zajednici bili i Istrani, Ličani i Slavonci. Hrvatski iseljenici u Argentini održavali su snažne veze s domovinom svojih predaka. To se osobito pokazalo nakon Drugoga svjetskog rata, kada su hrvatski iseljenici iz Buenos Airesa poslali čak 55 tona hrane i različite robe za pomoć stanovništvu u domovini, u razdoblju od 1945. do 1949. godine.

Treći val hrvatskog doseljavanja dogodio se nakon Drugoga svjetskog rata, a u manjem intenzitetu traje sve do danas. Godine u kojima je u Argentinu pristiglo najviše Hrvata bile su 1930. i 1949. Tijekom desetljeća hrvatska zajednica širila se diljem zemlje, pa se danas procjenjuje da u Argentini živi oko 500 000 ljudi hrvatskog podrijetla. Njihovi se tragovi mogu pronaći od sjeverne pokrajine Chaco, preko provincije Buenos Aires, Cordobe, Mendoze i Santa Fea, sve do daleke Patagonije na jugu.

Danas su potomci hrvatskih doseljenika organizirani u 28 nacionalnih društava, koja djeluju kako u glavnom gradu Buenos Airesu tako i u drugim dijelovima zemlje. Ta društva, zajedno s kulturnim, vjerskim i obrazovnim ustanovama, čuvaju bogatu baštinu hrvatske zajednice u Argentini, zajednice koja već više od stoljeća i pol ostavlja dubok trag u povijesti te velike južnoameričke države.

Nastavlja se…