Ususret Euroviziji

Ovogodišnje eurovizijsko natjecanje će se održati u tjednu ispred nas a s obzirom na bogatu povijest pojavljivanja Hrvata na ovom najpoznatijem europskom glazbenom natjecanju, odlučio sam današnju kolumnu posvetiti tome. 

Pretposljednje dvije pobjednice Dore izazvale su ogroman interes u domaćim medijima te ostvarile odličan plasman na eurovizijskim natjecanjima, dok je posljednji predstavnik izazvao kontroverze koje su opet domaći mediji pratili u zavidnim količinama. 

Ova događanja su obnovila već pomalo zamrli interes za domaću glazbu a kako aktualni mediji vrlo predano te strastveno prate aktualne događaje oko domaćeg pred-eurovizijskog natjecanja, meni je kao retro manijaku ostao zabavan zadatak da se prisjetim hrvatske povijesti na eurovizijskim pozornicama.

Europska radiodifuzijska unija (EBU) odlučila je po uzoru na već postojeći talijanski festival San Remo pokrenuti glazbeno natjecanje na razini Starog kontinenta. To se dogodilo 1956. u Luganu, Švicarska, a te prve godine sudjelovalo je samo sedam zemalja. 

Već sljedeće godine brojka raste na deset, da bi se taj broj s godinama povećavao, primjerice 2008. eurovizijsko natjecanje brojalo je 43 zemlje, i to više ne samo u okviru europskih država, već i s državama gostima kao što su Maroko, Izrael i Australija. Prva pobjednica natjecanja bila je švicarska pjevačica te glumica Lys Assia.

Jugoslavija se ovom glazbenom natjecanju pridružila 1961. godine i tako postala jedina socijalistička država koja se natječe na ovom jedinstvenom festivalu. Iako smo tako ušli u europsku konkurenciju, tijekom šezdesetih godina domaći izbori za pjesmu koja će nas predstavljati nisu privlačili veliku pažnju; održavani su u hladnim televizijskim studijima ili kongresnim dvoranama, te iako u tim natjecanjima sudjeluju i velikani poput Ive Robića, mnoge pjesme koje su se izvodile nisu bili ni snimljene, a kamoli objavljene. 

Prvi Hrvat koji je pobijedio na jugoslavenskom izboru bio je Vice Vukov na trećem predstavljanju 1963. godine u Londonu, što je ponovio i dvije godine kasnije u Napulju, osvojio je s pjesmama “Brodovi” i “Čežnja” 11. i 12. mjesto. Sljedećeg hrvatskog predstavnika čekali smo do 1968., kada su nas autentični Dubrovački trubaduri predstavljali u Londonu, dohvativši respektabilno 7. mjesto, dok su sljedeće godine momci iz grupe 4 M s pjesmom “Pozdrav svijetu” dohvatili 13. mjesto.

U sedamdesete godine prošlog eurovizijskog stoljeća ušli smo s Hrvatima, Krunoslav Kićo Slabinac s pjesmom “Tvoj dječak je tužan” u Dublinu uzima 14. mjesto, dok godinu dana kasnije Tereza Kesovija dohvaća 9. mjesto s pjesmom “Muzika i ti”. Zanimljivost je da je to bio Terezin drugi nastup na eurovizijskim daskama, šest godina ranije predstavljala je kneževinu Monako.

Iako je produkcija rasla, tijekom sedamdesetih se domaći izbor za pjesmu Eurovizije održavao u prestižnom opatijskom hotelu Kvarner, pjesme s tih izbora su redovito bile domaći objavljivani hitovi te su mediji obilato pratili ta događanja, Jugoslavija zbog redovitih neuspjeha odustaje od natjecanja na punih pet godina.

Tijekom osamdesetih godina uslijedila je gotovo potpuna dominacija hrvatskih izvođača na domaćim izborima te najbolji plasmani na EBU natjecanjima, Crnogorac sa zagrebačkom adresom, Danijel Popović, s pjesmom Đuli 1983. osvaja 4. poziciju, sljedeće godine se natječe i Vlado Kalember u duetu s Izoldom Barudžijom, pa Zorica Kondža pobjeđuje 1985., ali kako je Eurovizija pala točno na godišnjicu smrti Josipa Broza, ne odlazi na natjecanje jer je majka Država tako odlučila. 

Od ’86 do ’90 slijede samo natjecatelji iz Lijepe Naše, Doris Dragović je solidna 11., Novi fosili uspješni 4., Srebrna krila opet vrlo dobra 6., da bi relativno nepoznat band Riva predvođen Emilijom Kokić pobijedio u Švicarskoj 1989., što nam je donijelo jedino domaćinstvo kad je organizacija Eurovizije u pitanju; u dvorani Vatroslava Lisinskog 1990. nas je predstavljala nervozna Tajči s pjesmom “Hajde da ludujemo” i osvojila 7. mjesto.

Posljednja Jugovizija na kojoj je Hrvatska participirala održala se već u ratnom okruženju, u Sarajevu. Predstavnik je bio Danijel Popović s pjesmom “Daj obuci Levisice”.

Eurovizija kao i mnoga druga natjecanja, često se svodi na lobiranja i međusobno dodvoravanje te zato ne treba sve uzimati preozbiljno, to je ipak samo jedna glazbena televizijska večer pa je kao takvu prihvatite te uživajte.

Za kraj ću još reći da želim sreću djevojkama iz grupe Lelek, prošle godine kada smo participirali sa Swingersima u Dora natjecanju, bili smo često zajedno na probama i na mene su ostavile dobar dojam.

Mahalo & aloha,

Vaš Robert.