Ivo Robić slavi 100. rođendan

28. siječnja proslavit će se 100. rođendan Ive Robića. Mišljenja sam kako je ovo bitno obilježiti u vremenima kad nam je interes za domaću glazbu poljuljan, kad su nam klinci izloženi ritmovima koji nisu naša povijest, ni kulturološki ni geografski. Iako su mnogi veliki zakazali kad je obilježavanje ove velike godišnjice u pitanju, ima nas malih koji uporno napadamo na vjetrenjače, pa krenimo… 

Zvali su ga Glas, zvali su ga i Mister Morgen, ali on je jednostavno otac domaće popularne glazbe.

Nakon Drugog svjetskog rata, glazba zapadnjačkog utjecaja biva prezrenom u nas, tako da je g. Robić bez obzira na već pokrenutu karijeru tek čekao da stigne njegovih pet minuta. Nakon prestanka ljubavi Jugoslavije i SSSR-a, popustio je antagonizam prema zapadnjačkoj pop kulturi i tada se počela rađati domaća zabavna te pop glazba. Krenulo je sramežljivo s prepjevima svjetskih hitova, da bi se pomalo počeli pojavljivati i domaći autori. Iako nije bio primarno autor, svoju najpoznatiju pjesmu “Samo jednom se ljubi”, Ivo Robić je napisao sam. Bila je to 1956., a nekako u to vrijeme uspio je uz veliku operativnu pomoć svoje supruge Marte napraviti i internacionalnu karijeru, snimajući za češku diskografsku etiketu Supraphon. Bila su to vremena kada su informacije sporo putovale, kada je putovnica bila luksuz te kad je prelaženje državne granice bila domaćim vlastima sumnjiva radnja; i time je taj uspjeh bio veći. No Supraphon je ipak imao ograničen domet na europskom tržištu te je Ivina karijera dohvatila višu razinu kad je počeo snimati za njemački Polydor pod producentskom palicom Berta Kaempferta. Ne samo da je dohvatio zaredom dvije godišnje nagrade tada najslušanijeg europskog radija, bio je to Radio Luxemburg, već je postao i ostao jedini pjevač s ovih prostora koji je dohvatio američku Billboardovu top ljestvicu najslušanijih, ušavši na Top 20. Bez obzira na američku turneju, nije uspio dohvatiti trajniju karijeru preko Atlantika, ali i taj doseg nitko od nadolazećih domaćih vedeta nije ponovio.

Oni koji su ga poznavali kažu da nije mario za novac te da je njegova legendarna supruga bila mudrost njegove karijere, ali, kaže se da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena.

Paralelno je postizao uspjehe i na domaćim festivalima, pogotovo na Opatijskom i Zagrebačkom, a uspjesi su ga pratili do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća. Od nevjerojatnih priča iz tog vremena treba izdvojiti kako je Bertu Kaempfertu skrenuo pažnju na čudnovate nepoznate mladiće iz Liverpoola te im omogućio da snime prve ozbiljne snimke s pjevačem Tonyjem Sheridanom, a upravo te snimke su pomogle da ih otkrije budući menadžer Brian Epstein, naravno riječ je bilo o grupi The Beatles, dok je poznata i ona kako je pjesmu “Ta divna splitska noć” prodao već spomenutom Kaempfertu; ista je kasnije postala svjetski hit u izvedbi Franka Sinatre pod imenom “Strangers in the Night”.

Iako su se glazbeni stilovi mijenjali i dolazile su nove generacije koje su tražile svoje idole, Ivo Robić je još za života imao legendarni status koji s godinama nije blijedio. Iako je u posljednja dva desetljeća svog života malo snimao, i dalje je vrijedno nastupao.

Imao sam ga prilike sresti na dobrotvornim nastupima tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, da bih ga i osobno upoznao te snimao s Misterom Morgenom 1998. Na snimanje u studio Croatie Records stigao je u bijelom Mercedesu, noseći bijelu vestu s koje je visio bijeli šal. U navedenom studiju u tom trenutku bilo je nekoliko glazbenika i ton majstora koji su neobavezno čavrljali, ali kad je g. Robić stupio u prostoriju, svi smo se ukočili od poštovanja i karizme. S obzirom na već zrele godine, glas G. Ive nije odmah proradio i već smo bili u strahu da će planirana suradnja propasti, no, kad je proradio, to je bilo to!

 

Iako se to premalo naglašava ili zaboravlja, Ivo je bio taj koji je svojom predanošću i kvalitetom iznio domaću popularnu glazbu na svojim leđima te joj postavio temelje. Bio je i kvalitetan i popularan, te svjetski poznat, s čime se teško netko u nas može mjeriti. Svaki izvođač koji danas izađe na pozornicu, bio svjestan toga ili ne, trebao bi biti zahvalan tom velikom pioniru te jedinstvenom slučaju. Kažu da se možda ljubi tek samo jednom, ali ono što je definitivno i sigurno, samo jednom se rađa - Ivo Robić.