Dalmacija ili Istra?

Vrijeme odmora se približava. Mnogi od vas raduju se zasluženoj stanci, posebno nakon protekle godine pune neizvjesnosti, ograničenja i tereta. Gotovo je svakomu od nas potrebno da prodiše, da se isključi iz svakodnevice i da napuni baterije! A gdje bi se to moglo bolje nego u Hrvatskoj? Nije li tako?

Nemalo ljudi u Hrvatskoj privlači obala koju kristalno čista voda senzualno grli i ljubi. Zavodljivo i privlačno, svaka se kap prianja, ponekad nježno, ponekad grubo, oko snažnih stijena koje kraljevski strše nad dubokim plavetnilom. Hrvatski Jadran nudi neusporedivo osvježenje i nezaboravne igre boja, a uz to svako mjesto privlači svojim čarima. Bilo u Istri, Dalmaciji ili na nekom od otoka.

Koliko god svi mi zasigurno cijenili različite regije, čini se da svi na kraju ostaju lojalni "svom" mjestu odmora. Onom u kojem srce zakuca najsnažnije. I tu se dakako mišljenja razlikuju, svatko ima svoje različite zahtjeve i ideje. Moje srce kuca za Dalmaciju - evo, priznajem.

Za sve ljubitelje Istre, molim vas, nemojte me krivo shvatiti, Istra je apsolutni san snova, toliko lud i zapanjujuće lijep da vam ponekad zastane dah. U Istri sam svojedobno provela s obitelji najljepši godišnji odmor uopće u Hrvatskoj. Ondje se može puno toga otkriti i ima dosta kutova koji su mi optički još privlačniji od nekih malih mjesta u Dalmaciji. Ali ipak: moje srce kuca za Dalmaciju.

Ali zašto je tomu tako? Što mi se tamo više sviđa? Što mi se nije svidjelo u Istri, ili što mi je ondje nedostajalo? Čak i ako su to, naravno, isključivo osobni osjećaji, pokušat ću vam ih opisati. Kad sam prvi put otišla u Istru umjesto u Dalmaciju, sigurno sam doputovala onamo s određenim predrasudama i očekivanjima i bila sam pomalo nesigurna u ono što će me ondje dočekati.

Dakle, moj fokus je možda bio previše usmjeren na razlike, ali moram reći da one postoje. Počevši od vrlo opreznog – u pravom smislu riječi – isticanja domoljublja, kao što je isticanje zastava na kuće, preko relativno suzdržanih ljudi sve do vrlo talijanskog utjecaja, Istra mi se od prvog trenutka učinila vrlo "nehrvatskom". To mi je govorio moj unutarnji osjećaj.

Čak su mi i boje mora, sunca i krajolika u Istri izgledale sasvim drugačije nego u Dalmaciji. Koliko god bili fantastični, osjećam ih intenzivnije što dalje idem prema Dalmaciji u smjeru juga. Možda je za točniji opis ispravno reći da ih jednostavno osjećam jače. Blistavije. Toplije. Dok mi je Istra ponudila sočniju zelenu boju. Ali ne onu dalmatinsku. To je to.

I u Istri i u Dalmaciji ima se čovjek čemu čuditi i štošta otkriti. To za svakog turista vrlo dobro vrijedi na oba mjesta. Ja, međutim, u osnovi nisam tipičan turist, više volim putovati u dušu neke zemlje, koja za mene ponajprije uključuje ljude, zbog čega mi more ne treba biti nužno ispred nosa.

Sljedeće što ću napisati možda će iznenaditi neke čitatelje.

U Dalmaciji mi se ljudi čine pristupačniji i otvoreniji, iako smatram da su Istrijani kozmopolitskiji, a jedan od mojih najdražih ljudi živi u Istri. Proturječnost u sebi pa je moj osjećaj vjerojatno opravdan time da moje biće više odgovara Dalmaciji.

Sa svojim predivno slikovitim morem punim zastavica i nepokornom strašću, opuštenošću i istodobnom naprasitošću, najtoplijom i najizravnijom ljudskom vrstom u isto vrijeme, smislom za humor i osjećajem za argumente, pozitivnim stavom prema životu s izraženom sklonosti ka psovanju, željom za mirom nepogrešivih ljudi koji se izdašno smiju, a ujedno i plaču ... sa svojim čistim osjećajima. "Sveta zemlja", kako je tamo zovu vrlo skromno. Ili možda zato što je u Dalmaciji sve malo ludo. Ondje se jednostavno morate osjećati ugodno.

Zapravo, kako će se tko osjećati ovisi o osobi. Ja za sebe mogu kazati da sam čak i turiste koji dolaze u Istru drugačije doživjela od onih koji dolaze u Dalmaciju. Vjerojatno sada mislite da sam luda. To je u redu, jer potvrđuje moju privrženost Dalmaciji. U Istri sam, kad su turisti u pitanju, imala dojam da sam u Španjolskoj.

Istra mi se čini vrlo usmjerenom prema turistima koji govore njemačkim jezikom, prilično zahtjevnim turistima koji često nemaju djecu i koji jednostavno želi uživati u svom dvotjednom odmoru što ugodnije i bez stresa, uz najbolju uslugu. Ništa loše u tome, ali jednostavno to nije moj omiljeni način provođenja godišnjeg odmora.

Dakle, do mene je, a ne do Istre. Jednostavno mi je draže da mi je godišnji odmor autentičan i da nije prilagođen meni, a isto tako ne želim da mi se u svakom restoranu ili trgovini svi obraćaju na njemačkom jeziku, već da se moram malo potruditi sporazumjeti s ljudima.

Također - visok standard, znam. A Hrvat mi samo hoće dobro i želi da se osjećam ugodno i da se sljedeće godine vratim. Uz to, čini mi se da ostavljam poprilično njemački dojam. Ipak, skeptični i mrzovoljno izgledajući vlasnik skrivenog restorana negdje u Dalmatinskoj zagori jednostavno mi više odgovara, jer izgleda puno stvarnije i zanimljivije.

Ali sada odstupam malo od biti. Od obale do zaleđa koje mi je baš najdraže. U more skačem rado i u Istri. Ipak, više volim skočiti u more u Dalmaciji. Ali naravno, daleko od čisto turistički orijentiranih mjesta. Jer i njih, naravno, ima kako u Istri tako i u Dalmaciji.

Možda sam malo svojeglava u svojim idejama. U svakom slučaju, Dalmacija vas plijeni. Unatoč tomu sam ipak sigurna da to može i Istra. Vjerojatno ovisi i o tome kamo ste prvi put otišli, odakle dolazite, gdje su obitelj i prijatelji, a također i gdje se najbolje možete uklopiti a da se ne osjećate poput stranca. Nego -  kod kuće.

Gdje god se osobno osjećate najudobnije, svugdje ste u Hrvatskoj u dobrim rukama, to je sigurno. Kao i činjenica da sigurno možete pobiti ili potvrditi moje osobne stavove svojima. To bi bilo zanimljivo. Pišite mi: Gdje se nalazi vaše omiljeno mjesto u Hrvatskoj i zašto se ondje dobro osjećate? Kako najviše volite provoditi vrijeme u Hrvatskoj? U hotelu, s prijateljima, dok kampirate, dok plovite? Što je VAŠA Hrvatska?