Izborna godina

Početak godine u BiH podsjetio nas je i na činjenicu da smo ušli u izbornu godinu. A to u BiH znači da je izborna utrka već započela. Njen završetak, bit će u mjesecu rujnu i kroz nekoliko dana listopada, iako bi upravo to trebalo biti vrijeme trajanja predizborne kampanje. U BiH, ona traje, što potajno, što vrlo javno, puno duže.

Poruke o kandidatima, slaganje stranačkih koalicija, isticanje imena koja će ući u izbornu utrku počela su krajem prošle godine, a nastavila su se u prva dva mjeseca 2026. Osnovne poruke i signali se već mogu iščitati. Istina, glavni politički igrači još se nisu u punoj snazi pojavili na pozornici. No i to će se uskoro zbiti - čim se objave liste s imenima za izbornu utrku.

Naravno, sve oči su uprte u američku administraciju jer će njene poruke itekako utjecati na situaciju, pa i budućnost države „skrojene“ u Daytonu. Jasnih poruka i signala s te strane još uvijek nema. SAD već godinu dana nema svog veleposlanika u BiH. I to dosta govori… Ali mnogi očekuju, dok drugi strepe, da bi administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa mogla odlučiti „presjeći“ bosanskohercegovački gordijski čvor. Do sada je američka politika bila jasna u podršci bošnjačkoj politici. Sada se nerijetko čuju informacije da se odustaje od toga pristupa. Postoji li neki novi američki plan za BiH još se ne zna, ali brojna putovanja bosanskohercegovačkih dužnosnika iz reda sva tri naroda u SAD, ukidanje sankcija Miloradu Dodiku i dužnosnicima u Republici Srpskoj, najava da će američka strana najvjerojatnije preuzeti izgradnju Južne plinske interkonekcije, ukazuju da se nešto ipak zbiva.

Proteklih tjedana puno medijske pozornosti je bilo usmjereno i na tešku tramvajsku nesreću u središtu Sarajeva koja je odnijela jedan mladi život i teško ozlijedila jednu djevojku. I to je, bar dijelom, pokazatelj općeg stanja u BiH, osobito u glavnom gradu - prastarih tramvaja i općenite nebrige za sigurnost korisnika. Sve je potvrđeno i nekoliko dana kasnije pri drugoj prometnoj nesreći tramvaja kada je vozač bio bez dozvole za vožnju tramvaja i pod utjecajem droge…

Objektivno razumjeti

No medijski najeksponiranija domaća događaja su bila dva koncerta Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu. Sa mnogih strana, i bošnjačke, i srpske i nekih međunarodnih predstavništava, čule su se riječi o „nacistima i ustašama“. Čini se da je prava nakana te medijske hajke opet bila korištena u predizborne svrhe te kao novi politički napad na hrvatske političke predstavnike, ali i sam hrvatski narod u BiH. To je već više puta već viđeno i zato ne čudi jasan odgovor čelnike dvije najjače stranke s hrvatskim predznakom u BiH Dragana Čovića (HDZ BiH) i Ilije Cvitanovića (HDZ 1990) koji su odbacili sve optužbe i smjestili ih u područje napada na hrvatski identitet i narod.

No u cijeloj toj priči je jedna političarka, veleposlanica, pokazala iznimnu razboritost i poštenje. Prvo je izraelska veleposlanica u BiH Galit Peleg na X-u oštro poručila da je apsolutno šokirana nacističkim pozdravima. Potom se nakon koncerata Thompsonov tim se oglasio i jasno poručio: "Marko Perković Thompson nikada nije niti će veličati nacizam ili fašizam. Ta zla 20. stoljeća jasno su i nedvosmisleno osuđena, kao što je to učinio i na svom prethodnom koncertu u Rijeci. Svako drugačije tumačenje svjesno je iskrivljavanje činjenica…“

Veleposlanica Peleg se nakon toga u razgovoru za Večernji list BiH osvrnula na svoju izjavu, kao i na potonju Thompsonova tima. „Cijenim izjavu gospodina Perkovića, posebno zato što će je mnogi njegovi sljedbenici pročitati, što je vrlo važno. Umjetnik njegove popularnosti ima stvarnu moć utjecati na sljedeću generaciju, inspirirati ponos, probuditi identitet i promicati domoljublje - elemente s kojima se mi Izraelci možemo vrlo lako povezati“, poručila je veleposlanica Peleg.

U općoj kakofoniji zlonamjernih optužbi, nerazumijevanja merituma stvari, pokušaja susjedima (komšijama) podmetnuti nogu i priskrbiti sebi jeftine političke bodove… poruka veleposlanice Peleg pokazala je kako se kroz dijalog te praćenja i razumijevanje tematike puno toga može razjasniti.

Slučaj Jablanica

A o općoj situaciji u BiH i položaju hrvatskog naroda zorno svjedoče dva događaju s obala rijeke Neretve.

Jablanica je 21. veljače obilježila Dan općine. Ništa sporno, reklo bi se na prvu. Načelnik Emir Muratović (SDA) tim povodom je sazvao svečanu sjednicu. Bez imalo poštovanja prema žrtvi svojih sugrađana, ignorirajući pravomoćne sudske presude zbog zločina nad hrvatskim zarobljenicima u proteklom ratu, načelnik je za mjesto održavanja sjednice izabrao Muzej „Bitka za ranjenike na Neretvi“ koji je u proteklom ratu bio logor za Hrvate. Hrvatski predstavnici u općini Jablanica odbili su doći… Podsjećati na stare rane nikome neće donijeti dobro. Pogotovo je poražavajuće da se takva poruka šalje Hrvatima 31 godinu iza rata.

Devet dana kasnije „priča“ je dobila i svoj nastavak. Jedan muškarac u Jablanici verbalno je 1. ožujka napao katoličkog svećenika vrijeđajući ga i nazivajući ga ustašom na obilježavanju 32. obljetnice raspuštanja logora koji su za Hrvate u Jablanici u sjevernom dijelu Hercegovine uspostavile bošnjačke vlasti 1993. Prema navodima organizatora, za vrijeme i nakon mise, kolona vozila s ratnim zastavama bošnjačke Armije BiH kružila je oko crkve u Jablanici, izvijestila je Hina.

Dvojica nepoznatih počinitelja su nakon mise zaustavila svećenika don Marina Marića i upućivali mu pogrdne riječi, uključujući „ustašo". Slučaj je prijavljen lokalnoj policiji i jedan od nasilnika je uhićen, potvrdila je policija koja kaže da se samo jedna osoba smatra odgovornom za incident. Tužitelji u Mostaru su slučaj okarakterizirali kao izazivanje nacionalne i vjerske mržnje.

U logoru u Jablanici koji se nalazio u muzeju u spomen na bitku na Neretvi 1943. bilo je zatočeno oko 900 Hrvata. Brojni su mučeni, a ubijeno je ili preminulo njih osmero. Za te je zločine osuđeno više počinitelja, među kojima je 15 godina zatvora dobio zamjenik zapovjednika postrojbe za posebne namjene Armije BiH Nihad Bojadžić.

Previše je toga „trulo u državi Danskoj“

Reakcija bošnjačkih političara i medija na ove izgrede gotovo da i nije bilo, a ako se što i spomenulo istaknuto je da je to izoliran slučaj. ''Aršini'' (kriteriji) za koncert, proslavu organiziranu na mjestu stradanja pripadnika hrvatskog naroda i izgrede tijekom i poslije mise, potpuno su različiti, odnosno neobjektivni.

Tog istog vikenda gradonačelnik Mostara Mario Kordić oštro je reagirao na zahtjeve Građanske inicijative "Mostarski krug", koja je od Ureda visokog predstavnika zatražila ukidanje prefiksa "hrvatski" iz naziva javnih ustanova u tom gradu. Ističući kako se kontinuirano napada sve što nosi hrvatski predznak, Kordić je u svojoj Facebook objavi jasno poručio da se zalaže za međusobno uvažavanje i pravo svakog naroda na svoj identitet, odbacujući politiku brisanja nacionalnih obilježja iz javnog prostora.

Čovjek zaista mora zastati i upitati se kamo to sve vodi? Rat je završen prije više od 30 godina, ali je nastavljen u mnogim svojim prikrivenim, ili jedva skrivenim, oblicima. U izbornoj godini tenzije u BiH uvijek rastu, no postavlja se pitanje krije li se još nešto iza spomenutih slučajeva? Kome „rejting“ raste ako takve poruke šalje još kojoj stotini preostalih pripadnika drugog naroda u općini gdje je apsolutno većinski drugi narod? Tko je toliko zloban da traži da se zabrani pridjev hrvatski? Tko se plaši jednakopravnosti sva tri naroda? Naziru li se u BiH promjene koje plaše one koji su bez imalo razmišljanja gazili prava drugoga? Jasnog odgovora na ta pitanja danas nema, ali ovo bi mogla biti godina koja će pokazati ima li novoga pristupa rješavanju problema u BiH.

Za sada se može samo ponoviti, u slučaju BiH, izreka da je previše toga „trulo u državi Danskoj“.