Uskrsni ponedjeljak

Na Uskrsni ponedjeljak vjernici razmišljaju o prvom Isusovom susretu s učenicima nakon uskrsnuća, razmjenjuju se pisanice, momci djevojkama daruju ukrašena jaja kao znak simpatije.

U vazmenom smo vremenu koje će potrajati pedeset dana, u njima se slave uskrsne radosti do Duhova, to blagdansko vazmeno razdoblje starije je od korizmene priprave i sam Uskrs se broji kao prva vazmena nedjelja.

Čestitanja Uskrsa običavaju se do sljedeće, takozvane Bijele nedjelje – nazvane po novokrštenicima koji su toga dana odlagali svoje bijele haljine. U Podravini se taj blagdan tjedan dana po Uskrsu naziva Matkanom nedjeljom, a u nekim našim krajevima Mladi ili Mali Uskrs.

Za Hrvate u Vojvodini to je Vodeni ponediljak, dan kad polivači obilaze kuće i polivaju žensku čeljad, čitamo u knjizi „Moj Nenadić”. Jedan od autora se sjeća kako su u drugoj polovici 20. stoljeća obilazili polivati sve djevojčice, pa i odrasle žene ili djevojke ako su znali da će ih lijepo primiti, to su uglavnom bile njihove rođakinje. Obilazili su kuće s pjesmom: „Ustaj curo i suknje navlači, evo tebi iđu polivači”, prskali su iz bočica u kojima je bio parfem ili kolonjska voda, no, kad bi to potrošili, morali su neopazice u bočicu uliti vodu i pritom se ne izdati. No, stariji pamte da se djevojke polijevalo vodom, katkad bi znali izliti i punu kantu hladne bunarske vode za vrat ili samo čašu i uvijek se polijevalo od najmlađe djevojčice do najstarije, a budući da su se neke djevojke nakon toga prehladile, pa čak i ozbiljno razboljele, poslije se to činilo mlakom vodom i uvijek u dogovoru. Nakon toga se polivače ponudilo šunkom, kobasicom, jajima, sirom i pečenicom, zasladilo se kolačima, tortama i to s nekoliko vrsta, a od pića se moglo birati od slatkih likera, vina, piva i raznih sokova. Polivače se zakitilo zumbulom, tulipanom, a katkada i ružom ako su procvale.

Od Uskrsa do Bijele nedjelje u našim sjeverozapadnim krajevima, kao i među Hrvatima u Mađarskoj, još uvijek je živ običaj darivanja kumčadi, pa tamo krsne kume poklanjaju pisanicu i neki odjevni predmet. Darivanjem ukrašenih jaja na Uskrsni ponedjeljak momci su djevojkama otvoreno iskazivali simpatiju, a djevojke su ih uzvratile ali obavezno bez svjedoka, na njoj bi moglo pisati "Ovo jaje snijela koka, da daruje cura momka!" Ako su djevojke imale nepoželjnog udvarača, u Podravini bi mu uzvratile pisanicu na kojoj su ispisale podrugljivu poruku poput ove: "Mili, dragi, s plavim jočima, za te ne bi ni noge smočila!"

U Resniku, osamstoljetnom mjestu na istočnom dijelu Zagreba, običaj je bio da župnik na Uskrsni ponedjeljak u korist župe ponudi na prodaju darove koje su prikupili raspetniki (ili u drugim kajkavskim krajevima križičari) – četvorica muškaraca koji su obilazili selo čestitajući Uskrs pjesmom iz Pavlinske pjesmarice zapisane 1644. godine: "Naš se Jezuš gore stal, naše grehe odabral, da bi se i i ž njim zastali, s ocem Bogem prebivali. Aleluja. Aleluja." Jedan je nosio bubanj i najavljivao dolazak, drugi je nosio raspelo, treći svetu vodu i četvrti šparanec, kasicu za prikupljanje milodara. Obilazili su nekoliko susjednih sela, žene bi im na raskršću pripremile stolce s plahtama, ručnicima i pečama na koje bi položili raspelo. Etnologinja Zrinka Pepeljnjak u monografiji "800 godina Resnika i župe" zapisala je da su ti čestitari obilazili i svaku kuću u kojoj je bila mlada snaha, ona je s ukućanima pripremila darove, žene bi kušuvale (ljubile) Isusa na križu i raspetnikima stavljale novac u šparanec ili bi im dale kudelju i jaja, no, ako su se tu zimu udale, u darovima se morao naći prebirani ili našiti ručnik.

Na Uskrsni ponedjeljak na otoku Hvaru nakon Procesije za križen stare više od 500 godina i uvrštene na UNESCO-vu listu, križonoše pripremaju svečani objed za obitelj, prijatelje i kumove, ponosni su na to da su križ svoje matične župe nosili cijelu noć kroz okolna mjesta i da bi se nakon svojevrsnog križnog puta vratili na mjesto polaska procesije.

Od starine se govorilo da na Božić i Uskrs i siromašni trebaju imati bogat izbor jela na blagdanskom stolu, a za Uskrsni se ponedjeljak nije ništa posebno spremalo jer je obilje potrajalo i još nekoliko dana nakon najveće kršćanske svetkovine, pa su se jela jaja, šunka, luk i kolači.