"Listanje kupusa" u Budimpešti

U organizaciji Hrvatske samouprave Starog Budima Bekašmeđera, u staro-budimskom prostoru unutrašnjeg dvorišta Esernyős, održana je promocija knjige "Listanje kupusa" autora Igora Beleša. 

Ovo je njegov drugi roman.

- Ja sam nakon prvog romana koji je poprilično neuspješan bio, pročitalo ga je možda 15 ljudi, izbjegavao pisati o Hrvatskoj, o Balkanu općenito. zato se moj prvi roman događa u Sjevernoj Irskoj. I onda sam pisao o raznim nacijama, o Japancima, Nizozemcima, čak sam i zamislio jednu naciju i to jednostavno je prošlo, mene svaka izdavačka kuća u Hrvatskoj je odbila, neke čak i dva puta. I onda sam shvatio da moram nešto mijenjati. Kod nas je još aktualna tema Domovinskog rata, još je to svježe. Zapravo, "Listanje kupusa" je neki moj osobni kompromis jer svi moji prijatelji pisci stalno su nešto objavljivali, a ja nikako, onda sam rekao idem pisati o ratu, idem pisati djelomično o sebi, o svom iskustvu. Prvoj izdavačkoj kući koja me odbila u prošlosti, poslao sam primjerak i prihvatili su. Danas dvije godine poslije, imamo šesto izdanje, izjavio je Beleš.

Potresan, ujedno i human roman

Pet jedanaestogodišnjaka, nerazdvojnih članova An družine, u Borovu je naselju 1991. krenulo istraživati misterij nestanka djece i nekih obitelji iz njihova naselja koje se mijenja iz dana u dan, pa sve brže, iz dana u noć, u noći u kojima se sve češće čuju pucnjevi, detonacije... No, njihovo je prijateljstvo iznad svega, pa im ni činjenica što saznaju da su odjednom postali Srbi ili Hrvati ništa ne znači, dok ona u svijetu odraslih postaje ključna. Zbog prijateljstva i nerazumijevanja svijeta koji im baš nitko ne pokušava objasniti – a teško da se i njihovi roditelji dobro snalaze u galopiranju rata – upadat će u sve veće nevolje i njihovo će idilično djetinjstvo, obilježeno stripovima i glazbom, začinjeno prvim ljubavima, postupno prerasti u triler i horor. Listanje kupusa jedan je od prvo ljepših, pa poslije mučnijih i napetijih, a sve skupa potresnijih i humanijih romana napisanih podosta posljednjih godina.

- Ja sam 1991. morao napustiti Vukovar i moja baka je spasila mojih šest fotografija. Imala je šestoro unučadi pa je od svakog unuka uzela po šest fotografija. Hvala joj na tome, jer da nije to napravila ja ne bi ni znao kako sam izgledao kao klinac. Ja sam tada imao 13 godina kada sam shvatio, znači o Jugoslaviji i Vukovara sam vidio na televiziji. To je bio neki dokumentarac o tvornici Vukovara. Tada sam ga u Švicarskoj gledao, nažalost, svaki dan. Onda sam nekako shvatio da osim sjećanja ništa više nemam iz Borovog naselja i tako da sam ljubomorno čuvao to sjećanje. Onda je prvi dio romana koji je više kao dječji, avantura i pustolovina. Taj mi je dio bio poprilično lijepo pisati. Ja sam se vratio u to naselje kako je nekad bilo, kakvo više ne postoji. A drugi dio je kada su počela ta ratna događanja i bilo mi je emotivno teško, govori autor.

Roman je dobio nagradu "Fran Galović" i priznanje "Krunoslav Sukić" (za mirotvorstvo, nenasilno djelovanje, zaštitu i promociju ljudskih prava i razvoj civilnog društva), u prve dvije godine doživio je čak šest izdanja i u tijeku je pretprodukcija za snimanje dugometražnog igranog filma.

- Sve znači i što kaže kritika, što kažu čitatelji. A ovako nagrade su više onako kao neki šlag na torti. Ja sam prvo osvojio nagradu Fran Galović za najbolji roman napisan na temu identiteta i zavičaja. Druga nagrada je humana nagrada, to sam dobio, znači Krunoslav Sukić, koja se dodijeluje osobama koje sustavno rade na promicanju tolerancije, kulture, nenasilja i ljudskih prava, kaže autor.

Ovakve promocije doprinose očuvanju jezika i identiteta. Predstavljanje je bilo na hrvatskom jeziku uz prijevod na mađarski jezik, uz pomoć voditelja Hrvatske samouprave Starog Budima Bekašmeđera, Čarna Kršul i Zoltán Szebenyi-Brindza, a pri čitanju ulomaka iz knjige pomogla im je i Maja Čovčić. Na kraju programa, sudionice prvog Glumačkog kampa na Jadranu, odglumile su jednu scenu iz knjige.

- Radili smo na jednoj sceni iz "Listanja kupusa" koja prikazuje nekoliko mladih koji su još 1991. odrastali pred početak rata u Borovom naselju. Njima nitko od odraslima ne objašnjava što se upravo događa, oni zapravo zaključuju na temelju svog iskustva i zapravo knjiga je i duhovita i potresna, istaknula je Čarna Kršul.

- Tu je muzej gdje je bila privremena izložba Alberta Florijana, a uskoro bit će i njegov trajni spomen, baš upravo zahvaljujući našoj samoupravi. To je još prethodni predsjednik samouprave Atila Soboslai započeo i sada radimo na tome, uskoro će se i ostvariti postavljanje kipa, dodala je Kršul u vezi budućih projekata.

Krajem studenog imaju glazbeno-književnu večer, događaj u suradnji s Njemačkom samoupravom. Sudjelovat će i glumac koji govori njemački, inače poznat iz serije Hunjadi.

- Surađivat ćemo i s Anom Šostar, našom pijanisticom u tom programu. S mojom predstavom "Ribe" debitiramo u Austriji, najavljuje.

Bogato literarno iskustvo Igora Beleša 

Igor Beleš rođen je 1978. godine u Vukovaru. Kratke priče objavljivane su mu u časopisu Zarez i Fantom slobode, na internetskim portalima Kritična masa, Čitaj me i XXZ Magazin. Dvostruki je finalist nagrade Prozak, a možda bi bio i trostruki da u međuvremenu nije postao prestar za tu nagradu. Dobitnik je stipendije Ministarstva kulture i grada Rijeke za književno stvaralaštvo. Jedan je od pokretača i urednika književnog magazina Književnost uživo. Član je neformalne književne skupine Ri-Lit i jedan od scenarista društvene igre Arcadia Tenebra. Kratka priča "33" adaptirana je u radio-dramu koja je bila eksponat na izložbi slika. Dosad mu je objavljen roman Svitanje na zapadu. Živi i radi u Rijeci.