Donacija vrijedne arhivske i knjižne građe o hrvatskom piscu iz Mađarske

Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika mr. sc. Zdeslav Milas održao je radni susret s predsjednikom Hrvatske državne samouprave iz Mađarske Ivanom Guganom i predstavnikom Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj dr. sc. Silvestrom Balićem u nazočnosti književnog povjesničara mr. sc. Đure Vidmarovića, člana Upravnog vijeća Hrvatske matice iseljenika. Gosti iz Mađarske upoznali su ravnatelja Milasa s aktualnim kulturnim aktivnostima hrvatske manjine u Mađarskoj, uručivši mu pri tome i najnovija kalendarska izdanja budimpeštanske Naklade Croatica. Ravnatelj Milas gostima je poželio što bolji uspjeh u budućim aktivnostima, razmijenivši s gostima primjerke novih svezaka mjesečnika „Matica“ i godišnjaka „Hrvatskog iseljeničkog zbornika“.

Glavni povod radnom susretu 3. veljače u Hrvatskoj matici iseljenika bila je donacija književnika i povjesničara mr. sc. Đure Vidmarovića cjelokupne pismohrane slavnog pjesnika i znanstvenika iz Mađarske Josipa Gujaša Đuretina Hrvatskoj državnoj samoupravi i Znanstvenom zavodu Hrvata u Mađarskoj te Kulturnom i sportskom centru Josip Gujaš Đuretin, koji će u Pečuhu otvoriti memorijalnu zbirku ove godina kada se navršavaju Đuretinove važne obljetnice. Radnome sastanku prigodom donacije knjižne i arhivske građe o Đuretinu nazočila je i voditeljica Odjela za nakladništvo HMI Vesna Kukavica.

Podsjetimo, književni povjesničar Vidmarović u posjedu je vrijedne Đuretinove arhivske građe i rukopisa budući je priređivao sabrana djela Josipa Gujaša Đuretina „Mene su ljepote ostavile“, koja je 2019. objelodanila zagrebačka naklada Acumen d.o.o. u sunakladništvu s Hrvatskom maticom iseljenika. Četiri je desetljeća Đuro Vidmarović istraživao opus pjesnika i znanstvenog analitičara društvenih fenomena Hrvata u Mađarskoj, profesora budimpeštanske gimnazije što je rezultiralo opsežnom knjigom naslovljenom po stihu iz njegove predsmrtne pjesme. Ukoričena sabrana Đuretinova djela Vidmarović je u knjizi podijelio u dvije cjeline. U prvoj Vidmarović na književno-teorijskoj razini analizira Gujaševu nedovoljno poznatu poetsku ostavštinu i znanstvene interese vezane uz vlastiti manjinski identitet aktualiziran u Đuretinovoj doktorskoj disertaciji. Spomenimo Đuretinovu suradnju s književnikom iz matične mu zemlje Milivojem Slavičekom te arhivsku i filološku građu koju je priređivaču ustupila pokojna Gujaševa supruga Vera Grunčić. Sada će ta vrijedna arhivska građa velikog filološkoga značaja, zahvaljujući Đuri Vidmaroviću, biti sređena i muzeološki obrađena te trajno izložena svekolikoj javnosti u Kulturnom i sportskom centru koji nosi slavno pjesnikovo ime, obećali su predsjednik Ivan Gugan i teoretičar književnosti dr. sc. Silvestar Balić iz Pečuha.

Arhivska građa koju je donirao Đuro Vidmarović te knjiga sabranih djela Josipa Gujaša Đuretina (1936. – 1976.), javnosti će u Mađarskoj biti prezentirana u spomen na 90. obljetnicu pjesnikova rođenja i u prigodi pedesete obljetnice njegove prerane smrti. Na taj način but će trajno sačuvana uspomena na život i djelo tog hrvatskoga intelektualca rođenoga 1936. u Gornjim Martincima. Đuretin je ustvari obiteljski nadimak po djedovu imena Đuro, Đureta. Onodobno pjesnik Gujaš je studirao u Segedinu pa u Pečuhu i na kraju u Pešti i to dvopredmetno - povijest i hrvatski jezik s jugoslavenskim književnostima. Diplomirao je 1961., a u dobi od 29 godina je doktorirao na Sveučilištu u Budimpešti disertacijom „Politika nasilne asimilacije u Evropi i Mađarskoj (Pomađarivanje u županijama Somogy i Zala — Međimurje) i nacionalna obrana Mađara u Slavoniji za vrijeme dualizma“. Zapamćen je kao odličan profesor na Hrvatsko-srpskoj gimnaziji u Budimpešti. No, teško obolijeva i 1971. odlazi u invalidsku mirovinu. Preminuo je vrlo bolestan, siromašan i bez posla u četrdesetoj godini života.

Valja iskazati veliku zahvalnost donatoru prikupljene arhivske i knjižne filološke građe priređivaču i književnom povjesničaru Đuri Vidmaroviću budući je on vrstan poznavatelj književnih ostvarenja hrvatske nacionalne manjine iz europskoga nam susjedstva. „Po svom talentu, pjesničkom senzibilitetu i posebno književnom obrazovanju Gujaš se odvojio od ostalih narodnosnih pjesnika. Svojim stvaralaštvom postao je predvodnik u borbi za prihvaćanje suvremenih književnih tijekova, za potpunu autonomiju književnog rada, za pisanje bez straha i ograničenja. Bio je svjestan da narodnosno pjesništvo stagnira u nekoj svojoj historijskoj čahuri, da zaostaje za suvremenim tijekovima, kako mađarske, tako i (onodobne) jugoslavenske poezije“, pojasnio nam je povjesničar književnosti i donator Đuro Vidmarović. Nadalje, teoretičari književnosti Hrvata u Mađarskoj Đuretinovo pjesništvo smatraju najznačajnijom pojavom od 1918. godine do danas. U antologiji hrvatske poezije „U kolo“, objavljenoj prije šest desetljeća u Mađarskoj, Đuretin je zastupljen s 24 pjesme od kojih je veći dio uvršten u Gujaševu postumno objavljenu zbirku pjesama „Povratak u Podravinu“ (1977), inače prvu objelodanjenu knjigu u književnosti Hrvata u Mađarskoj. Kažimo i to da je književniku Vidmaroviću ova donacija i knjiga sabranih Đuretinovih radova vrhunac samopregalačkog rada na inkorporiranju rasute europske baštine hrvatske provenijencije u našu književnost.

Teskt: Vesna Kukavica