Kad sam se kao dijete u nedjeljno predvečerje nakon posjeta Baki vraćao iz Podravine te s istoka ulazio u Zagreb, on je stajao ondje davši mi do znanja da sam stigao kući. Kada sam kao teenager odrastao u Novom Zagrebu i prelazio Savu iz smjera juga kako bih obavljao svoje srednjoškolsko obrazovanje, prvo što bih primijetio ulazeći iz Novog u Zagreb, bio je on. Kada sam se sa zapada vraćao sa svojih inozemnih nastupa u Zagreb u ranojutarnjim satima, odbljesak sunca koji se u daljini odbijao od njega, dao mi je do znanja da sam kod kuće...
Neboder Vjesnik začet je 1957. godine u vremenima kada je novinsko izdavačko i štamparsko poduzeće Vjesnik odlučilo unaprijediti svoje poslovanje, dok je ideja koja je začela ’57. počela dobivati svoje konture šest godina kasnije, da bi bio neboder bio završen 1972. Napravljen je prema američkim poslovnim zgradama a prema projektu Antuna Urlicha mlađeg. Narančastosmeđe boje prozvan je od milja Čokoladnim tornjem te je bio jedan on najmodernijih europskih nebodera u to vrijeme. Također je bio napravljen tako da odbija toplinu a propušta svijetlo, što ga napravilo praktičnim iznutra te atraktivnim izvana. Visok je 67 metara i visok 16 katova.
Prve su njegove prostorije punile novinske redakcije, a s godinama je ovaj centar tada jugoslavenskog novinarstva postao dom dnevnim listovima Vjesniku, Večernjem listu, legendarnom stripu Alanu Fordu, multifunkcionalnim i zabavnim tjednicima Startu, Vikendu i časopisu Studio, raskošnom ženskom tjedniku Svijet, Sportskim novostima, itd. Vrhuška novinarstva je sjedila ondje od samog osnivanja, i koliko god ona u pisačkim segmentima bila ograničena zbog isključive politike, u Vjesniku su se rađala imena poput esejiste Igora Mandića, kazališnog kritičara Dalibora Foretića, novinara Josipa Pavičića, Veselka Tenžere, Ivana Starčevića...
Bio je to grad za sebe, simbol napretka, tehnološke ambicije i informacijske moći.
Raspadom Jugoslavije neboder je prešao u vlasništvo Republike Hrvatske a do 2025. godine zgrada je imala još nekoliko suvlasnika.
Godine 2003. medijska kuća EPH bila je prva koja je iselila iz prostorija nebodera. Nakon nje to su učinili Tisak i Večernji list. Nakon što je 2012. godine obustavljen rad NIŠPRO Vjesnika, u neboderu je djelovalo tiskarska tvrtka Vjesnik d.d. Petnaesti kat koristila je radiopostaja Laganini FM. Također su čak četiri ministarstva koristila prostorije Vjesnika za skladištenje svoje arhive.
Novih poslovnih prostora u Gradu rađalo se sve više a time je i cijena u ovoj neodržavanoj građevini padala, ali ni to nije bilo dovoljno da privuče nove podstanare. Počelo se govoriti i o rušenju, što je izazvalo negodovanje građana, arhitekata te urbanista. Uslijed sve manje potrebe za tiskanim izdanjima, Tiskara Vjesnik obustavila je svoj rad 2022.
Moja sjećanja uz Vjesnik su sljedeća, bijah tamo na praksi kao srednjoškolac te sam uživao kopajući po arhivi i otkrivajući modernu povijest. Jedno od prvih fotosnimanja moje matične grupe Fantomi dogodilo se u podrumima Vjesnikovog nebodera. Također sam nebrojeno puta bio ondje u vezi raznih intervjua. Teško je reći da sam bio jako vezan za Vjesnikovu zgradu, ali nosim neke uspomene odande, nepobitno.
Kako god okrenete, Vjesnik je bio jedan od idioma, simbola grada. Neboder na Jelačić placu, niti Zagrepčanka nisu imali tu karizmu niti prepoznatljivost kada je Zagreb bio u pitanju. Možda to nije nužno samo do izgleda i značaja zbog novinarstva, već i do same lokacije koja je vezana uz glavnu aveniju u gradu, ali je tako, nije ni nužno bitno zašto. Vjesnik je također bio simbol često čudnih privatizacija i nebriga koje su pogodile Lijepu našu po osamostaljenju. Također Vjesnik u požaru je simbol, simbol rastuće polarizacije u nas koja dovodi do porasta nasilja...
Ovaj požar bi u neku ruku mogao ispasti i dobra stvar, u smislu da to postane razlog da se ovaj idiom Zagrebove vizure napokon obnovi, no to je prilično neizgledno...
Još 2000. svojevrsni epitaf o tada već propadajućem Vjesniku napisao je Đorđe Zelmanović, legendarni Vjesnikov novinar:”’O Vjesniku netko može misliti što hoće, ali kuća Vjesnik je, uz Springerov koncern*, bila jedna od najvećih novinskih kuća u Europi. Neki su možda bili bogatiji, imali veće naknade, ali što se tiče razgranatosti izdavačke djelatnosti, broja naslova, kapaciteta tiskare itd. teško bi, osim Springera, mogao nabrojati nekog tko bi se mogao mjeriti s Vjesnikom”.
Mahalo,
vaš Robert.
*(Springerov koncern je bila velika njemačka izdavačka kuća)
