Sretan Božić svakome 2025.

Kako su moja božićna sjećanja nepromjenjiva te kako je moj odani odnos prema ovom vremenu godine nepromjenjiv, jednostavno nemam ništa novo napisati o Božiću. To dobro staro adventsko vrijeme je za mene nepromjenjivo bez obzira na predsjednike, politička gibanja ili promjenu valute. Božić je Božić, i zato želim spremno s vama podijeliti prošlogodišnji tekst.

No, prije nego se sjetimo prošlogodišnjeg teksta, htio bih se osvrnuti na par zgodnih domaćih božićnih pjesama; “Božić dolazi” - Srebrna Krila. Pjesma je postala pravim domaćim božićnim standardom. Inspirirana američkim duetom Captain&Tenille, uspjela je pogoditi atmosferu zajedništva i zasluženo je postala evergrinom.

“Na Božić nitko nije sam” - Gracia. Riječ je o pjesmi koja ima narativni dio i sjajnu dionicu koju nose ženski vokali. Savršena atmosfera za one usamljene i čeznutljive.

“Badnja noć” - Aerodrom. Pjesma koja vas uistinu vodi kroz usamljeni Badnjak. Molski prijelazi daju filmsku dramatiku ovoj Pađenovoj pjesmi.

“Nudiš mi razloge za kraj/Božić dolazi” - Neki To Vole Vruće. Vjerojatno ponajbolja domaća ljubavna pjesma.

Eto, ideja ako ne znate što poslušati iz domaće Xmas produkcije, a sada tekst…

Iako Adventsko vrijeme izaziva razne reakcije, te iako to vrijeme i onima koji ga vole i onima koji ga ne vole donosi veći stres nego u ostatku godine, tih dana se svi osjećamo nekako drugačije te svečanije. Drugačija glazba, više socijalizacije, izvire toplina koja se još u studenom činila daleka, dok se i naš dom čini još dražim te sigurnijim mjestom.

Krenimo prvo od negative. Uvijek se čuje predbacivanje kako je božićno vrijeme iskomercijalizirano te pretjerano medijski prostituirano. U redu, ne moraju svi voljeti iste stvari, ali se pitam da li ti isti koji pričaju o pretjeranoj ponudi i potrošnji izbjegavaju shopping centre? Jesu li toliko dosljedni pa u tim vremenima ne konzumiraju pretjerano hranu i piće? Ako vam se ne sviđa cijela ta priča, ne morate participirati u istoj, djelima pokažite da se ne slažete, ne riječima.

Kult hrane koji se itekako potencira tijekom blagdana je meni nejasan, i kad je tako, ja ću i nadalje imati svoj svakodnevni jelovnik, bio Badnjak ili bio Božić. Vjerojatno ću ponešto i ja zgriješiti kada odem do svojih…

Ne podnosim božićne pjesme. Često čujem takve primjedbe. Mislim da takve stvari češće govore više o karakteru nego o pjesmama. To su pjesme koje govore o slavlju, i najčešće o sretnoj ljubavi, ako vam to smeta, mislim da vas ipak muči nešto drugo. Izuzetno volim božićne pjesme. Ne samo kako mislim da su “Tiha noć”, “White Christmas” i “I’ll be Home for Christmas” neke od najljepših pjesama ikad napisane, već volim što i moderni izvođači kada posežu za tim repertoarom se drže starih provjerenih aranžmana na tragu Sinatre ili nečeg sličnog, tako da meni retro manijaku nema podobnijeg glazbenog razdoblja u godini. Sa svih strana se čuju Dean Martin, Elvis Presley, Sinatra te slični izvođači, melem za moje uši, a mogu u ovom kontekstu citirati i samoga sebe: “Kad bi barem Božić bio svaku, baš svaku subotu”.

Kad smo kod pjesama, “Sretan Božić svakome” koju sam snimio s Fantomima, godinama je najvrćenija božićna pjesma u našim medijima, ali ne samo u medijima, izvodi se u vrtićima, školama, na zborovima i drugdje.

Iako sam samo tekstopisac, ponosan sam na to a glavni razlog tome je što volim Božić. Izuzetno sam sretan da sam doprinio ovom meni najdražem razdoblju u godini.

Kada sam odrastao, za mene je Badnjak uvijek bio predivno isti. Preko dana se pospremalo, iz kuhinje su dolazili mirisi koje nismo prečesto imali prilike osjetiti preko godine, popodne se kitio bor, a u vrijeme kićenja bora gotovo redovito se na televiziji reprizirao film “A Hard Day’s Night” grupe The Beatles. Kada je sve to prošlo, Majka je lijepo obukla sestru i mene, te smo tako nas četvero večerali. Darovi su se otvarali u ponoć.

U tinejdžerskim danima dnevna procedura je bila ista, s tim da smo nakon obiteljske večere mi rockabilly momci odlazili zajedno na Polnoćku. Događalo se to u crkvi Svetoga Blaža kod legendarne Kinoteke. Ne mogu se sjetiti kako je to postala rockabilly crkva, ali tamo se redovito odlazilo u to vrijeme.

U posljednjih desetak godina navike su se promijenile. Više se ne izlazi navečer, već se u gradskim sredinama prakticiraju dnevna druženja. Ta dnevna druženja meni izgledaju kao samo pretjerani hedonizam i utrka tko će uništiti što više hrane ili pića, te kad većina posustane oko 19 sati, gradske jezgre ostaju prazne. Čini mi se kako to nema više onog digniteta božićnih večeri, onog obreda odlaženja na ponoćnu misu kao ranije, obreda koji je toj večeri davao dostojanstvo…

Ali kao što sam ranije rekao za one koji gunđaju protiv komercijalizacije Božića, ako vam se nešto ne sviđa, ne prakticirajte.

Mene je uglavnom posao nosio da participiram u tim dnevnim Badnjak događanjima, a kako (zasad) nemam badnjački angažman, pruža mi se prilika da dočekam Božić kako ja želim.

Za Božić svima želim, kao i sebi, voljenu osobu pokraj sebe, miris i toplinu obiteljskog doma, mir i optimizam.

Sretan Božić svakome,

Voli vas vaš Robert,

mahalo & aloha.