Sretan Božić svakome 30. put

Razmišljajući o tome kako napisati novi božićni blog, shvatio sam kako je ove godine već 30. rođendan pjesme “Sretan Božić svakome”. Riječ je o pjesmi koju sam snimio sa svojom matičnom grupom Fantomi i pjesmi koja je godinama najizvođenija božićna pjesma u nas, te sam tim povodom odlučio ponoviti prošlogodišnji tekst uz ovogodišnje opaske.

Adventsko doba je moje najdraže razdoblje u godini. To je vrijeme u kojem izvlačim najbolje iz sebe, empatija mi je na vrhuncu, ne trubim i ne dovikujem nedoličnim vozačima u prometu, skloniji sam opraštanju nego u ostatku godine, dok je soundtrack domaćeg adventiranja pjesma koju sam snimio u svojoj mladosti s grupom Fantomi, “Sretan Božić svakome”. 

Otvarajući stih pjesme, “snijeg svud pada” me žalosti već godinama. Naime, čak četrnaest godina nismo imali white Christmas. Snijeg se redovito pojavljuje krajem siječnja tako da smo odavno ostali bez te romantične slike bijelog Božića.

Opaska autora 2022.: Iako je Božić tek pred nama, snijeg nas je počastio prošli vikend gotovo u cijeloj kontinentalnoj Lijepoj našoj, nadamo mu se i za sam Božić.

“Srca mlada vesele se”. Nema boljeg idioma Božića od nesputane i neposredne sreće naših malih zemljana. Oni u nama bude ono najempatičnije, najplemenitije, te nas tjeraju da dajemo sve od sebe. Vječna su inspiracija, motiv, vrlo često i sam razlog za život.

“To je vrijeme ljubavi i mira”. Pjevajući tu rečenicu često se sjetim priče o tome koliko je moćno ovo razdoblje, a ta priča nas vraća u vrijeme Prvog Svjetskog rata kada su Njemačka i Engleska vojska obustavile ratna djelovanja pa čak odigrale i nogometnu utakmicu. Vrijeme je to koje nas podsjeća na rođenje Isusovo, a taj rođendan u većini nas budi poštovanje i zadršku, zadršku koja neke od nas čini boljima, a one druge manje lošima.

“Usta se smiju u Beču i Riju”. Pišući tekst za ovu pjesmu na trideset i pet stupnjeva Celzijusa usred ljeta bez ikakve klimatizacije prostora, razmišljao sam romantično o tome koliko je Božić velik. To je razdoblje u kojem postajemo cjelina, razdoblje u kojem većina zemaljske kugle slavi, dio godine u kojem postajemo ujedinjeni, štujemo, slavimo i veselimo se istim stvarima. Ništa tako ne uniformira pučanstvo kao Božić. Čak i u dijelovima svijeta koji ne gaje našu religiju, to postaje razdoblje koje je prepoznato kao drugačije i vrlo često je poštovano.

Gotovo najupečatljiviji stih u pjesmi jest “Pas će mačku poklonit značku”. Pišući tu danas poznatu pjesmu u nas, najviše sam zapinjao na tom stihu. Po glavi mi se motao jedan božićni TV jingle koji je pokazivao zagrljene psa i mačku te me mučilo kako tu sliku zagrljaja dva prirodna “neprijatelja” uglazbiti i tako pokazati da Božić spaja te miri najveće suprotnosti. Kako se više nisam mogao sjetiti nijedne suvisle rime za mačku, iz očaja sam stavio značku. Klinci danas vole najviše upravo taj stih. Ponekad morate imati i sreće.

“Kad bi barem Božić bio baš svaku subotu.” Ova utopijska želja govori o mojoj čežnji da ta emocija, toplina, kićenje bora u obiteljskom okruženju i zajedničke večere traju neprestano ili gotovo zauvijek, da ta ugodna dragost iščekivanja ponoći, koja se uvijek pretvori u jednu i jedinu ugodnu nervozu, se ne ponavlja toliko rijetko. To su trenuci u kojima se osjećamo zaštićeno, u svojoj smo safe zoni, u zoni iz koje ne želimo izaći. Ali ima i ona banalna, kada bi nam stalno bilo dobro, ne bi znali da nam se to događa.

U ova čudna vremena i slavlje Božića nam je uskraćeno na način na koji smo navikli. Od prošlogodišnjeg zatvaranja i stajanja na cesti uz Coffe to go, koje nas je bacilo u stanje depresije i šoka (i smrzavanja) te u potpunosti pokvarilo slavlje, ove godine smo krenuli ipak korak unaprijed. Iako skromnije nego smo navikli, u svim hrvatskim gradovima osvanuli su sramežljivi adventski sadržaji i to me čini sretnim. Čini me sretnim jer bez obzira na statistiku, izgleda da smo ipak napravili neki nespretni korak unaprijed u rješavanju ove situacije. Čini me sretnim jer volim ugođaj koji se sastoji od božićnih pjesama, kuglica, borova i lampaša, te me čini sretnim što vidim ljude sretna i nasmijana lica, usprkos svemu. I da, čini me sretnim te ponosnim što sam na svoj mali način doprinio adventskom slavlju u Hrvata.

Opaska autora 2022.: Kako smo neke stvari uzeli zdravo za gotovo, već smo zaboravili da su prije godinu dana maske bile realnost, a okupljanja rijetka i ograničena. Iako je ova godina donijela nove probleme, ipak mislim da je ostaviti pandemiju iza sebe ogroman iskorak unaprijed, pa zato sretno kažem; sretan Božić svakome!