Razmišljajući o tome kako napisati novi božićni blog, shvatio sam
kako je ove godine već 30. rođendan pjesme “Sretan Božić svakome”. Riječ je o
pjesmi koju sam snimio sa svojom matičnom grupom Fantomi i pjesmi koja je
godinama najizvođenija božićna pjesma u nas, te sam tim povodom odlučio
ponoviti prošlogodišnji tekst uz ovogodišnje opaske.
Adventsko doba je moje najdraže razdoblje u godini. To je vrijeme u
kojem izvlačim najbolje iz sebe, empatija mi je na vrhuncu, ne trubim i ne
dovikujem nedoličnim vozačima u prometu, skloniji sam opraštanju nego u ostatku
godine, dok je soundtrack domaćeg adventiranja pjesma koju sam snimio u svojoj
mladosti s grupom Fantomi, “Sretan Božić svakome”.
Otvarajući stih pjesme, “snijeg svud pada” me žalosti već godinama. Naime, čak četrnaest
godina nismo imali white Christmas. Snijeg se redovito pojavljuje krajem siječnja
tako da smo odavno ostali bez te romantične slike bijelog Božića.
Opaska autora 2022.: Iako je Božić tek pred nama, snijeg nas je počastio
prošli vikend gotovo u cijeloj kontinentalnoj Lijepoj našoj, nadamo mu se i za
sam Božić.
“Srca mlada vesele se”. Nema boljeg
idioma Božića od nesputane i neposredne sreće naših malih zemljana. Oni u nama
bude ono najempatičnije, najplemenitije, te nas tjeraju da dajemo sve od sebe.
Vječna su inspiracija, motiv, vrlo često i sam razlog za život.
“To je vrijeme ljubavi i mira”. Pjevajući
tu rečenicu često se sjetim priče o tome koliko je moćno ovo razdoblje, a ta
priča nas vraća u vrijeme Prvog Svjetskog rata kada su Njemačka i Engleska
vojska obustavile ratna djelovanja pa čak odigrale i nogometnu utakmicu.
Vrijeme je to koje nas podsjeća na rođenje Isusovo, a taj rođendan u većini nas
budi poštovanje i zadršku, zadršku koja neke od nas čini boljima, a one druge
manje lošima.
“Usta se smiju u Beču i Riju”. Pišući
tekst za ovu pjesmu na trideset i pet stupnjeva Celzijusa usred ljeta bez
ikakve klimatizacije prostora, razmišljao sam romantično o tome koliko je Božić
velik. To je razdoblje u kojem postajemo cjelina, razdoblje u kojem većina
zemaljske kugle slavi, dio godine u kojem postajemo ujedinjeni, štujemo,
slavimo i veselimo se istim stvarima. Ništa tako ne uniformira pučanstvo kao Božić.
Čak i u dijelovima svijeta koji ne gaje našu religiju, to postaje razdoblje koje
je prepoznato kao drugačije i vrlo često je poštovano.
Gotovo najupečatljiviji stih u pjesmi jest “Pas će mačku poklonit značku”. Pišući tu danas poznatu pjesmu u nas,
najviše sam zapinjao na tom stihu. Po glavi mi se motao jedan božićni TV jingle
koji je pokazivao zagrljene psa i mačku te me mučilo kako tu sliku zagrljaja
dva prirodna “neprijatelja”
uglazbiti i tako pokazati da Božić spaja te miri najveće suprotnosti. Kako se
više nisam mogao sjetiti nijedne suvisle rime za mačku, iz očaja sam stavio značku.
Klinci danas vole najviše upravo taj stih. Ponekad morate imati i sreće.
“Kad bi barem Božić bio baš svaku
subotu.” Ova utopijska želja govori o mojoj čežnji da ta emocija, toplina, kićenje
bora u obiteljskom okruženju i zajedničke večere traju neprestano ili gotovo
zauvijek, da ta ugodna dragost iščekivanja ponoći, koja se uvijek pretvori u
jednu i jedinu ugodnu nervozu, se ne ponavlja toliko rijetko. To su trenuci u
kojima se osjećamo zaštićeno, u svojoj smo safe zoni, u zoni iz koje ne želimo
izaći. Ali ima i ona banalna, kada bi nam stalno bilo dobro, ne bi znali da nam
se to događa.
U ova čudna vremena i slavlje Božića nam je uskraćeno na način na
koji smo navikli. Od prošlogodišnjeg zatvaranja i stajanja na cesti uz Coffe to
go, koje nas je bacilo u stanje depresije i šoka (i smrzavanja) te u potpunosti
pokvarilo slavlje, ove godine smo krenuli ipak korak unaprijed. Iako skromnije
nego smo navikli, u svim hrvatskim gradovima osvanuli su sramežljivi adventski
sadržaji i to me čini sretnim. Čini me sretnim jer bez obzira na statistiku,
izgleda da smo ipak napravili neki nespretni korak unaprijed u rješavanju ove
situacije. Čini me sretnim jer volim ugođaj koji se sastoji od božićnih
pjesama, kuglica, borova i lampaša, te me čini sretnim što vidim ljude sretna i
nasmijana lica, usprkos svemu. I da, čini me sretnim te ponosnim što sam na
svoj mali način doprinio adventskom slavlju u Hrvata.
Opaska autora 2022.: Kako smo neke stvari uzeli zdravo za gotovo, već
smo zaboravili da su prije godinu dana maske bile realnost, a okupljanja
rijetka i ograničena. Iako je ova godina donijela nove probleme, ipak mislim da
je ostaviti pandemiju iza sebe ogroman iskorak unaprijed, pa zato sretno kažem; sretan Božić svakome!