Pet godina kasnije

Prošlo je pet godina. Pet godina od ulaska u ovo desetljeće (ako vrijeme računate od nulte godine), pet godina od začetka velikih turbulencija, pet godina od korone koja je promijenila svijet, a nakon nje slijedili su rat za ratom te velike političke promjene koje utječu na mijenjanje svijeta kakvog smo poznavali. 

Treći mjesec 2020. donio je zatvaranje zbog širenja koronavirusa. Slijedio je potres u Zagrebu koji je te nedjelje ujutro istjerao ljude na ulice, a tamo ih je, ne budi Murphyju i njegovom zakonu lijeno, dočekala temperatura koja je tu noć pala za 15 stupnjeva. Nešto što je još danas pomalo zaboravljeno a što se tako logično nastavilo na ove nedaće bila je poplava koja se Zagrebu dogodila u lipnju iste godine. Krajem iste godine stižu strahote na Baniji, a ne treba zaboraviti ni vremenski turbulentno ljeto 2023. koje je donijelo niz problema diljem Hrvatske.

Krenimo od globalnog. Korona je dovela do stajanja mnogih industrija što je uskoro iniciralo nedostatak proizvoda na tržištu, što je dovelo do rasta cijena istih. Naravno dogodila se inflacija na svjetskoj razini, sto eura 2020. i sto eura danas gotovo kako nisu ista moneta… Neka zanimanja su nestala preko noći, ugostiteljstvo, zabava, pa i turizam, ljudi su gubili poslove, mijenjali ih prisilno, bacali se na rad od kuće smišljajući kako preživjeti. Što se tiče medija, stream servisi su eksplodirali, a kino dvorane se do danas nisu oporavile. Također unutar te dvije generalno usporene godine dogodilo se da mnogi ljudi promijene navike izlazaka koje se nisu nikada oporavile, što je ugrozilo socijalne navike, nama zemljanima toliko potrebne.

Početkom 2022. dogodio se rat u Ukrajini. Osim očekivane empatije za ljudske živote koji se ondje gube već tri godine, svijet je reagirao (opet) udarom na cijene, prvenstveno nafte pa posljedično i dalje, što je naravno rezultiralo novom inflacijom Eura. U međuvremenu uslijed svih tih neprilika kod nas stiže Euro koji je pri uvođenju kod svake zemlje donio rast cijena, a kod nas koji smo uvijek skloni brzoj zaradi donio je pravi nered. Mnogi u raznim djelatnostima su iskoristili uvođenje nove valute za zaokruživanje cijena na najgori mogući način. Naravno da je sve generalno poskupjelo, tako i ugostiteljima, ali neki dan sam u Maksimiru platio mineralnu vodu 3,70 eura! Prije korone ta cijena ne bi bila ni 1,50 eura. Ne volim se razbacivati takvim podacima, niti posežem prečesto za kolokvijalnom komunikacijom, pogotovo putem interneta, ali ovo je i mene šokiralo.

Rat u Gazi je nekako gotovo došao po sistemu "nastavi niz"… Još žrtava globalno, još financijskih turbulencija i nesigurnosti.

Naravno, uvijek ima onih koji su i profitirali ili se snašli. To uopće ne navodim kao nešto negativno, upravo suprotno, treba im čestitati. Dolaskom korone eksplodirale su kućne dostave, i te navike nismo izgubili do danas. Rad od kuće je mnoge motivirao da osmisle poslove koji ih više neće tjerati u jutarnje gužve, tako da se s koronom dogodio i manjak radne snage u mnogim zanimanjima. Manjak radne snage motiviran je i odgojem koji u posljednjih nekoliko godina tolerira djecu kod kuće do njihovih srednjih godina, imaju džeparac, ne participiraju u svakodnevnim tekućim troškovima a zabavljati se mogu i bez izlazaka putem interneta. Nedostatak radne snage prisutan je jer motiv u mladih ne postoji, a ti ljudi će jednom biti sami i morat će preuzeti odgovornost…

Naravno nedostatak radne snage donio nam je dolazak ljudi iz zemalja koje ranije nismo viđali na našim prostorima, i apsolutno nemam nikakav problem s tim, ali neki doseljenici se brže prilagođavaju, neki sporije, problem se pojavljuje jer većina dolazi iz drugačije civilizacije, ali generalno se čini kako to funkcionira. Naravno, ne možemo ignorirati incidente koji se povremeno događaju, ali i na tome trebamo i kao država te društvo poraditi jer nam je to sada stvarnost, ne prolazna pojava.

Pola vremena ovog turbulentnog desetljeća prolazi. Nadam se da će druga polovica biti mirnija, ne gora. Zasad ne izgleda previše optimistično, ali samo čovjek koji se nečemu unaprijed veseli i nada, može biti sretan.

Želim vam sretan ostatak dvadesetih godina ovog stoljeća,

Mahalo & aloha,

uvijek vaš,

Robert Mareković