Lijepa naša tolerancija

U našem narodu postoji izreka “dva Hrvata tri stranke”, asocirajući na neslogu u Lijepoj našoj. Iako se puno puta u povijesti pokazalo kako se lokal-patriotske negativne konotacije znaju nadići, ponekad se stvarno čini da je tako. I tu razlog nije samo taj tko je iz kojeg dijela Hrvatske, već se ponekad čini kako nam je usađena neka nedefinirana uskogrudnost u funkcioniranju. 

Mislim da je geneza toga u ovom našem geografskom položaju. Na granici istočne i zapadne civilizacije uvijek se ratovalo što je u nas stvorilo “gen” za preživljavanje, za doslovno spašavanje glave, a tome svakako nije pripomoglo ni često mijenjanje država i vlasti. Česte promjene sustava, diktature i ratovi stvorili su kolektivnu svijest nepovjerenja kroz našu povijest, a kad se osjećate prevareni od sustava, okrećete se osobnim afinitetima, gubi se osjećaj za kolektivno. Trebat će dugo razdoblje da se ta percepcija promjeni i ispravi.

Od pojave interneta i različitih komunikativnih mreža poput Facebooka, demokratičnost je dosegla vrhunac. Odjednom više niste morali postati novinar ili intelektualac kako bi uhvatili mogućnost obratiti se pučanstvu. S jedne strane je to. u redu jer se čini kako se smanjuje mogućnost manipulacije, ali nažalost, to su bila vrata Mordora. Svatko ima mišljenje bez obzira na obrazovanje, i mnogi imaju potrebu ga izraziti kod svakog svojeg lošeg dana, a većina ipak nema komunikacijske sposobnosti. Uostalom, komunikacije je isto znanje pa nam se vrlo često internet interakcija svela na prozivanje intelektualnih mogućnosti (idiote, budalo) ili pak na prozivanje rodbine u ne baš laskajućem kontekstu.

Takva komunikacija budi najniže strasti do granice konflikta jer svi smo osjetljivi kad nam se proziva rodbina… Padaju teške riječi, blokiranje na komunikacijskim mrežama, prekidanje dugogodišnjih prijateljstava, a sve to zbog lakog okidača, najlakše je iz sigurnosti svog doma voditi bitke. Lako je pisati i prozivati bez da se moramo suočiti sa sugovornikom. Mnogo više opreza i uvažavanja bi bilo kod neposrednog komuniciranja, puno više razumijevanja te tolerancije, u to sam siguran. Putem interneta nam kočnica ne radi, ne osjećamo toliku kočnicu kad ne gledamo ljude u oči.

Zadnja dva slučaja koja su uvelike dijelila naciju bila su potaknuta pjevačima, oni su bili povod, ponavljam povod ne razlog, da se okrenemo jedni protiv drugih. I sad dolazimo do ključne riječi; tolerancija. Ne moramo misliti isto i zbog toga ne moramo biti neprijatelji. Komunikacija, izmjenjivanje argumenata, kakvi god oni bili, dat će protočnost i mogućnost ljudima da se izraze, a to je vrlo često bitno. Bitno je da progovorimo, da izbacimo frustracije iz sebe, i da imamo osjećaj da nas netko čuje, da i naš glas nešto vrijedi. Ako se međusobno saslušamo bez grubih riječi, osjetit ćemo poštovanje i da nas netko čuje, pa ako i nužno ne preobratimo drugu stranu imat ćemo osjećaj socijaliziranja te poštovanja. Često i “oni drugi” nisu toliko daleko, ali kratko i žućno te ponekad ekspresivno pretjerano reagiranje na prvu loptu, dovodi do začepljenja u komunikaciji.

Uvijek kada ste ljuti te ne možete shvatiti zašto netko ne vidi vašu istinu, uvijek pomislite kako ipak nismo krenuli svi s iste polazne pozicije. Nemamo svi isti odgoj, neki smo odrastali u ruralnim, neki u gradskim sredinama, pa ako hoćete nemamo ni svi jednako obrazovanje a bome ni kapacitete; ukalkulirajte to i odmah će vas manje živcirati sugovornik koji vas ne razumije.

Ponekad reagiramo i tako jer se osjećamo ugroženo od strane s kojom smo ušli u vatrenu raspravu, ali ako racionalizirate, jako malo ljudi vas direktno ugrožava, a vaš Facebook neprijatelj vrlo vjerojatno ima jako malo utjecaja na ono što uistinu utječe na vaš život.

Hrvatska je većinski zemlja vjernika, pa se sjetite one: “Pred Bogom smo svi jednaki”.

I ne zaboravite, isti Bog koji je stvorio tebe, stvorio je i mene.

Mahalo, aloha,

Vaš Robert.