Ne vozim bicikl. I žao mi je što sam tu disciplinu zapustio od svojih ranih adolescentskih dana. Danas kada su uvjeti za gradsku vožnju sve podobniji, možda bih to i promijenio da me lokacija stanovanja ne veže uz brdo.
14:38 / 22.11.2026.
Autor:

Autor:
Robert Mareković
Objavljeno:
22. studeni 2026., 14:38
Ne vozim bicikl. I žao mi je što sam tu disciplinu zapustio od svojih ranih adolescentskih dana. Danas kada su uvjeti za gradsku vožnju sve podobniji, možda bih to i promijenio da me lokacija stanovanja ne veže uz brdo.
Ono što me kao nebiciklistu neveseli je vrlo često neodgovorno i agresivno ponašanje na biciklu, ali teško je to pripisati samo bicikl vozačima jer to svaki dan gledamo i kada su automobili u pitanju. Kao autovozača u Metropoli me ljuti što se u posljednje vrijeme više pažnje daruje bicikl vožnji nego ostalom dijelu prometanja, koji je ipak dominantniji u gradu. No ono što me veseli jesu mobilni rent a bicikli; ljudi ga koriste, vraćaju, ima ih dovoljno, također ima dosta lokacija po gradu gdje ih možete posuditi pa potom i vratiti, nekako se čini da taj sistem funkcionira.
To s jedne strane rasterećuje autopromet, a i to dvokotačno funkcioniranje daje Zagrebu neki europski štih. U Detroitu sam vidio bicikl na kojem se još 1896. moglo odjednom voziti desetero ljudi, no gdje je priča na dva kotača počela u svjetskim okvirima, gdje u našim?
Godine 1817. njemački barun Karl von Drais predstavio je Laufmaschine (stroj za trčanje), poznat kao drezina. Imao je drveni okvir i upravljivi prednji kotač, ali bez pedala – vozač se odgurivao nogama od tla. Škotski kovač Kirkpatrick Macmillan 1839. godine izrađuje prvi dvokotač s mehaničkim polugama i pedalama, no izum tada nije doživio komercijalni uspjeh.
Francuski izumitelji Pierre i Ernest Michaux 1860-ih su pričvrstili pedale izravno na osovinu prednjeg kotača drezine. Zbog drvenih kotača sa željeznim obručima i loših cesta, vožnja je bila izrazito neudobna. Tijekom 1870-ih proizvođači su počeli drastično povećavati prednji kotač kako bi postigli veću brzinu jednim okretajem pedala, dok je stražnji kotač ostao malen. Iako brzi, ovi su bicikli bili visoki i opasni pri padu. Visina prednjeg kotača dosezala je i do 164 centimetra.
Englez John Kemp Starley 1885. godine predstavlja model Rover s dva kotača jednake veličine i lančanim prijenosom na stražnji kotač. Time se težište spustilo, a vožnja postala sigurnija i dostupnija široj javnosti. Škotski veterinar John Boyd Dunlop 1888. godine patentira gume punjene zrakom.
One su ublažile vibracije i omogućile znatno bržu i udobniju vožnju. Do 1890-ih standardiziran je poznati trokutasti ("dijamantni") okvir. Bicikl je izazvao globalni boom, potaknuo razvoj cestovne infrastrukture i odigrao važnu ulogu u emancipaciji žena omogućivši im samostalno kretanje i promjenu dotadašnjih pravila odijevanja. Legendarna i najveća biciklistička utrka na svijetu Tour de France, nastala je već 1903. godine.
Prvi bicikli u Hrvatskoj pojavili su se 1860-ih godina. Zagrebački trgovac Ladislav Beluš donio je velociped u Zagreb 1867. godine nakon pariške izložbe, dok je u Karlovac takav model donio trgovac Petar Lukšić. Od sredine 1870-ih pojavili su se modeli s velikim prednjim i malim stražnjim kotačem, a prvi vlasnici bilježeni su u gradovima poput Varaždina, Karlovca, Jastrebarskog i Šibenika. 26. lipnja 1885. godine u Zagrebu je osnovano Prvo hrvatsko društvo biciklista, koje je iste godine objavilo pravila i vozne propise.
Dvije godine kasnije osnovan je i Klub biciklista Hrvatskog sokola. Prvo trkalište u Zagrebu izgrađeno je 1891. godine (na prostoru današnjeg Rooseveltovog trga, a kasnije se preselilo u Maksimir). Krajem 19. stoljeća otvaraju se i prve specijalizirane radionice i prodavaonice bicikala. Savez Hrvatskih biciklista osnovan je 14. travnja 1894. godine u Zagrebu uz sudjelovanje klubova iz više hrvatskih gradova.
Tijekom 20. stoljeća razvijaju se cestovni, trkaći i brdski biciklizam te BMX, uz lakše materijale poput karbonskih vlakana, dok u 21. stoljeću raste popularnost električnih bicikala, urbanih biciklističkih mreža i natjecateljskih klubova diljem zemlje.
Što se tiče bicikala I biciklista, želim im da auto vozači paze na njihovo bivstvovanje, molim ih da se i oni pridržavaju propisa koji uvjetuju silaženje s bicikla na zebri ako nije označena biciklistička staza (prvenstveno zbog njihove sigurnosti), također bi bilo važno da shvate koliko je opasno u gradskom prometu nositi slušalice prilikom vožnje, i svima nama želim ugodan i siguran prometni suživot.
Srdačno vaš,
Robert Mareković
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!
2 h
3 h
3 h
Branka Bezić Filipović

Branislav Vrbić

Vlado Franjević

Robert Mareković

Dana Jungbluth

Kristijan Vujičić

Tonči Petrić


Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora